MOŽE LI KATOLIČKA CRKVA SUDITI MIRI BAJRAMOVIĆU?

U “Novom listu” u nedjelju, 21. rujna, pojavio se članak koji, među ostalim, žestoko prigovara što se hrvatska katolička javna glasila nisu izjasnila o slučaju Mire Bajramovića. Uredništvo Informativne katoličke agencije IKA – Zagreb s tim u vezi objavljuje svoj osvrt:

U riječkom “Novom listu” od 1. rujna već na naslovnici koči se naslov “Kako ušutkati Karola Wojtylu”. Da li to voditelj kolumne Democroacia poziva na ušutkavanje sadašnjega pape? Iz teksta proizlazi da se zgraža što netko, navodno, ušutkava i Papu i hrvatske biskupe. Hvala Bogu da su nam barem biskupi čisti, da je napokon jasno kako su oni vrlo jasno rekli cijelom svijetu svoj sud o svim fašističkim, nacističkim i drugim takvim zločinima na našem području. I hvala Bogu što je napokon jasno da je kardinal Franjo Kuharić javno osudio “ubojice, pljačkaše i palikuće koji su operirali nakon Oluje. I baš je dobro što novinar tako sažimlje Kuharićevu propovijed u Mariji Bistrici godine 1995. Neka se zna da i voditelj te kolumne u “Novom listu” napokon kaže da su se ubojstva pljačke i paleži na oslobođenom području događala nakon Oluje. Onda se ne trebaju stidjeti oni hrvatski katolici koji su se bili usudili javno obradovati što je ta Oluja opravdano i uspješno oslobodila dotad zaposjednuta područja. Vrijedilo bi pročitati kako je dotični novinar pred cijelim svijetom sramotio i neke naše biskupe i “Glas Koncila” što su se bili usudili obradovati toj hrvatskoj pobjedi. Onda je optuživao dotične crkvene predstavnike da nisu osudili zločine koji su se dogodili u vezi s tom oslobodilačkom vojnom akcijom. Sad kao da priznaje da su se zločini dogodili nakon Oluje i da su ih najviši crkveni predstavnici vrlo brzo i vrlo javno osudili.
U ovom, pak, članku najprije optužuje glavnog urednika IKE što se usudio se na pitanje “Tjednikova” novinara reći da nije najbolje informiran o slučaju Mire Bajramovića. A tko može reći da o tom slučaju sve zna? Osim toga, u “Tjedniku” je bilo riječi samo o tome što neki sada proglašuju Bajramovića muslimanom i nazivaju ga Mirsadom, a on sam tvrdi da je Hrvat i katolik. Što će svećenik drugo reći, nego da nije u redu čovjeku mijenjati i ime i nacionalnu pripadnost, da je crkvenu pripadnost napokon moguće provjeriti uvidom u matice krštenih. Ni o čemu drugom urednik Ike u “Tjedniku” nije govorio. Kolumnist “Novog lista” mnogima koji ono u “Tjedniku” nisu ni pročitali, dokazuje da je prava sramota što urednik IKE nije tako svestrano i duboko proučio slučaj Mire Bajramovića, da bi se mogao javno zgroziti i osuditi ga. Kako osuditi čovjeka koji je sam sebe i neke druge javno optužio, o čemu, pak, treba provesti istragu? Tko smije nekoga proglasiti zločincem dok mu to sudski nije dokazano? I kome to kod nas i u svijetu treba tako prijeka preuranjena osuda? Treba li im to zato da zločinci budu osuđeni ili vrijedi zamijetiti da se takvi zahtjevi postavljaju u času kad je hrvatski ugled u međunarodnoj javnosti opet ugrožen, kad Hrvatska dobija iz Ujedinjenih naroda određene pljuske koje bi možda trebalo opravdati?
Ni “Glas Koncila” kao katolički tjednik, ni Justitia i pax kao odgovarajuća komisija Hrvatske biskupske konferencije, nisu dužni uskakati u igru kad im to naredi ovaj ili onaj političar ili novinar. Crkva nema niti smije imati vlastitu detektivsku agenciju i vlastite sudove, da njima zamjeni državnu policiju i državno sudstvo. Zar treba svaki put ponavljati da Crkva ubojstvo smatra i grijehom i zločinom? Zar se ne zna da to Crkva stalno uči i stalno ponavlja? Nije dakle pitanje što bi Crkva trebala baš sada učiniti i baš na način kako to određeni političari i novinari traže, nego je pitanje zašto oni baš sada tako nastupaju. I zašto se sad odjednom ulaguju Papi i biskupima, a udaraju po hrvatskom katoličkom novinstvu, čak po Hrvatskom katoličkom radiju.
Dio novinskog čitateljstva može se i zbuniti takvom novinarskom vještinom, ali ona je, kao što i sama potvrđuje prijašnjem i sadašnjim pisanjem o Oluji, kratka daha. (žk)

2

1