Riječ sofia – mudrost spominje se u Knjizi Otkrivenja na četiri mjesta, navedena u nazivu izlaganja, a predavač je razlagao funkciju toga pojma u Otk, istaknuvši da je bitno razumjeti odnos mudrosne i apokaliptične literature koje imaju dodirnih točaka.

„Sofia u antičkoj Grčkoj nije bila tek zbir teoretskog znanja, nego je to uvijek bio proces aktivnog traganja za određenim vještinama. U pojmu mudrost uvijek ima dinamizma, to nije statičan pojam. U staroj Grčkoj do mudrosti se dolazilo aktivnim zalaganjem. Mudrost se očituje u konkretnim životnim okolnostima jedne zajednice i njenog kulturnog ambijenta. Stoga se riječ sofia u antičkoj Grčkoj nalazi i u kontekstu zanata kojim se netko bavi čime je potvrđivao da je mudar čovjek“, rekao je mr. Benaković.

Terminološki, pojam sofia – mudrost veže se uz još dvije riječi, arathe – krepost i agathos – koncept prava, dobro. To je prisutno i kod velikih grčkih filozofa, Platona, Aristotela, gdje je sofia u klasičnoj Grčkoj vezana uz krepost, jer je nečiji život prikazivao i njegov moralni status. Zato je mudrac krepostan, prikazivan kao osoba koja je istinski dobra i to životom potvrđuje u svojim činima, rekao je mr. Benaković.

U Otkrivenju 5,12 i 7,12 sofia se primjenjuje na Boga, odnosno Krista koji je prikazan kao zaklani Jaganjac. Otkrivenje 13,18 i Otk 17,9 pojam sofia rabe antitetički oprečno. „U antitezi pojma sofia prikazan je konflikt unutar Knjige Otkrivenja između Boga i Jaganjca te sila koje mu se protive. Otk 13 i 17 prikazuju zvijer koja izlazi iz zemlje na bludnicu. Te personificirane sile utjelovljenja zla nisu nositelji mudrosti“, rekao je predavač, istaknuvši: „U Otk 5,12 i 7,12 mudrost je prikazana kao osobina samoga Boga, Jaganjca, a u Otk 13 i 17 ljudi su pozvani biti mudri, kako bi u tim negativnim silama prepoznali ono što u sebi ne posjeduje istinsku mudrost, mudrosnu dobrotu“.

„U Otk 5,12 središnja figura je zaklani Jaganjac i on prima određene atribute. U Otk 7,12 sofia je u hvalospjevu prikazana kao epitet samoga Boga. Mudrost u Otk 5,12 prikazana je kao atribut koji prima zaklani Jaganjac zbog svoje aktivne uloge u ostvarivanju Božjeg plana. Na taj način mudrost se potvrđuje kroz aktivno sudjelovanje subjekta, Jaganjca, a to potvrđuje djelatnu ulogu mudrosti, njeno aktivno potraživanje u konkretnom trenutku. U književnom smislu, mudrost je prikazana uklopljena u himan, hvalospjev“, rekao je mr. Benaković, dodavši da je moguća starozavjetna pozadina toga Knjiga Daniela 2, jer Danielova molitva koristi iste atribute ili Prva knjiga Ljetopisa gdje je Davidova molitva.

„Himan u Knjizi Otkrivenja nalazi se na više mjesta i ima važnu ulogu jer prikazuju trajnu povezanost neba i zemlje, što autoru služi kao snažno sredstvo utjehe čitateljima, jer su pozvani biti dionici nebeske slave“, poručio je mr. Benaković.

„U Otk 5,12 mudrost se potvrđuje aktivnom mudrošću, prisutna je kroz osobni integritet Isusa koji se prikazuje kao istiniti i vjerni, kako je prikazan na početku Knjige Otkrivenja, kao i u Otk 19,11-16 koje je na neki način prekretnica, jer Nebo je konačno otvoreno. Jaganjčeva mudrost je mudrost umiranja, mudrost probodenosti koja omogućava Božje aktivno prodiranje u svjetsku povijest. Jaganjčeva mudrost koja se ostvaruje u predanju vlastitog života otvara pristup Božjem životu za svagda. Na taj način, mudrost se u Otk 5,12 prikazuje sličnog koncepta kao u spisima svetog Pavla, jer za Pavla mudrost se očituje u ludosti i u paradoksu križa. Dakle, ona nije ljudskog porijekla, nego svoj vrhunac ima u otajstvu samoga Boga“, istaknuo je mr. Benaković.

„Mudrost u Otk 7,12 nalazi se u kontekstu hvalospjeva izrečenog Bogu. U vezi je s kontekstom mudrosti u Otk 5. Mudrost se u Otk 5,12 usko vezuje uz Jaganjca koji je dostojan primiti mudrost zbog naravi vlastitog predanja. Mudrost u Otk 7,12 pripada Bogu zbog dostojanstva koje daruje vjernima“, rekao je predavač, istaknuvši da prerogative Boga treba vezati uz Jaganjca, jer on je omogućio darivanje novog identiteta vjernima koji će slijediti Jaganjca koji žive u snazi njegove krvi, u kojoj su izbijelili svoje haljine.

„U Otk 7,12 mudrost se krije u snazi Boga i Jaganjca koji na direktan način ulazi u živote vjernih u trenutku Jaganjčeva predanja u smrt. Tim predanjem vjerni narod dobiva novu dimenziju svoga postojanja koja je izražena u Otk 7,9 i u Otk 7,13, kroz bjelinu. Ta boja na direktan način pokazuje obrise novog svijeta koji je započeo prolivenom krvlju Jaganjca“, rekao je predavač.

Antiteza 13,18 i 17,9 je u mudrosti zvijeri i mudrosti bludnice. „Konflikt je u personificiranim prikazima intrinzičnog zla, zvijeri iz mora i zemlje te velike bludnice koji se u Otkrivenju prikazuju kao izravna antiteza Bogu Jaganjcu, njihovom djelu stvaranja“, rekao je mr. Benaković, istaknuvši da je Krist prvina stvaranja i Otkupitelj.

„Mudrost u Otk 13,18 je sposobnost čovjeka da spozna tko je istinski mudar, te svojim umnim sposobnostima, tj. mudrošću koju posjeduje, bude kadar dosegnuti istu mudrost koja je u Otk 5,12 i 7,12 primijenjena na Boga i Jaganjca“, naglasio je predavač.

„U Otk 13,9-10 je kontakt s mudrosnom literaturom, tu se kaže da je mudar onaj koji ima uho da čuje. Taj će biti sposoban odgonetnuti tko je za progonstvo, a tko treba biti pogubljen. A uho je topos mudrosne literature Starog zavjeta. Mudrost iskazana u zvijeri ne može imati predznak dobroga za čovjeka, iako se to možda na prvi pogled može učiniti“, primijetio je mr. Benaković, upozorivši na to u kontekstu značenja kada se kaže da onaj tko ima pečat, može kupiti nešto od zloga.

Retci u Otk 17,9 i Otk 13,18 su vrlo slični. „U Otk 17,9 nije u prvom planu mudrost, nego je mudrost oznaka nečijeg uma. Um treba imati u sebi mudrosti. To se ogleda u procesu mentalnog razlučivanja u osobi koja je pozvana biti mudra, aktivnim procesuiranjem stvarnosti ulaziti u prostor istinske mudrosti. Mentalni proces koji se zahtjeva u Otk 17,9 je povezan s otkrivanjem naravi bludnice i zvijeri koji su prikazani u Otk 17. U Otk 17,9 je poziv na uporabu razuma i mudro djelovanje kao sposobnost prepoznavanja uloge bludnice i zvijeri. Mudar čovjek će u stvarnosti pred sobom moći biti sposoban prepoznati prolaznost i uzaludnost napora zvijeri i bludnice, a u tekstu služe autoru da prikaže konflikt između jaganjca i zvijeri“, rekao je mr. Benaković, istaknuvši da se u Knjizi Otkrivenja vidi kako se prolaznost i vječnost ne isključuju, nego se ta dva koncepta nadoknađuju.

„Dok je zvijer tu u Knjizi Otkrivenja i istodobno nije, jer stoji pred uništenjem svoje egzistencije u Otk 17,8, Jaganjac i oni koji su s njime određeni su za pobjedu (Otk 17,14). Pobjeda je omogućena u krvi samoga Jaganjca koji stoji kao zaklan“, naglasio je predavač, istaknuvši da u Knjizi Otkrivenja uvijek stoji riječ ‘kao’, jer je ta Knjiga u sebi uvijek paradoksalna i to jest mudrost u otkrivenju. Mudrost se u Otkrivenju prikazuje u dualnoj perspektivi koju kao literarno sredstvo rabi cijela apokaliptična literatura, i ona sa židovskim predznakom (Henok, Ezra) i s kršćanskim predznakom. Židovski autori također proučavaju Otkrivenje, u kontekstu židovstva i njihove mesijanske ideje.

Zaključujući poimanje mudrosti u Knjizi Otkrivenja, predavač je rekao da je mudrost „s jedne strane, epitet samoga Boga, kojemu se iskazuje čast zbog njegovog djela stvaranja i otkupljenja. Bog upravlja stvorenom stvarnošću. Stvaranje i otkupljenje bivaju povezani u Kristu. S druge strane, mudro djelovanje Boga Jaganjca je poziv čovjeku. Tu se vidi mudrost, ali i nasljedovanje. U Knjizi Otkrivenja je poziv ljudima na ispravnu uporabu vlastitog razuma koji je u Knjizi paralelan s mudrošću, kako bi čovjek bio istinski mudar i vjerodostojan nasljedovatelj Krista koji se pokazuje mudar kroz darivanje vlastitog života. Sve s ciljem ulaska u sferu Božjeg života, koja je Kristovom pobjedom započela kao otvoreni Božji život. To je smisao Knjige Otkrivenja. Ali, ona će vjerniku biti istinski jasna tek po završetku njegovog zemaljskog hoda, kada će njegova zemaljska perspektiva, ono što sada jest, više puta prikazuje se zemlja, jednom zauvijek biti uklopljena u nebesku sferu. To se vidi u Otk 21, na koji način se prikazuje novi grad Jeruzalem“, poručio je mr. Ivan Benaković.