Zadar, (IKA) – U povodu obilježavanja mučeničke smrti hrvatskog bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krste Frankopana (30. travnja 1671.- 30. travnja 2008.) 30. travnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić izlagao je na temu “Mučeništvo – znak ljubavi prema Bogu, čovjeku i domovini”. Događaj je organizirala Družba braće hrvatskog zmaja – Zadar. Članovi Družbe Emilij Laszowsky i Velimir Deželić zaslužni su za otkriće grobova Zrinskog i Frankopana; 1907. pokrenuli su akciju prijenosa njihovih posmrtnih ostataka, a 1919. dopremljeni su u Zagreb i pokopani u zagrebačkoj katedrali. “Bili su ubijeni nedužni. Jedina im je krivica bila što su istinski ljubili svoju domovinu i željeli pomoći ljudima pod njihovom vlašću, a to su mogli jer su bili vjernici i ljubili su Boga. Njihova smrt je bila smrt mučenika i svjedoka, značajan doprinos današnjoj slobodi domovine koja je upravo u okolnostima njihovog života i djelovanja zaslužila časni naziv ‘Predziđe kršćanstva'”, rekao je mons. Peričić. Istaknuo je da je osobita značajka kršćanskog mučeništva to da je ono čin ljubavi prema Bogu i ljudima. Mučenik je najuvjerljiviji svjedok koji svoju vjernost i ljubav plaća krvlju, prema misli pape Benedikta XVI. “ono što naizvan izgleda kao brutalno nasilje, iznutra postaje čin ljubavi koja se u potpunosti daruje”. “Da naši časni preci, vođeni duhovnim pastirima i domoljubnim vođama nisu odgajani u takvim mislima, pokleknuli bi pred neprijateljem koji je pregazio carstva i kraljevstva, a nije mogao smrviti Hrvatsku svedenu na 1/16 Krešimirove Hrvatske”, upozorio je dr. Peričić, rekavši da naši preci nisu htjeli odvojiti ljubav prema čovjeku i domovini od ljubavi prema Bogu, vjeri i časnom krstu. Kad su temeljem nepravdi i nepovjerenja Bečkog dvora i vojnih krugova Zrinski i Frankopan htjeli krenuti putem “biti svoj na svome”, temeljem povijesnog prava zajamčenog Zlatnom bulom na koju su se obvezivali nepravedni vladari, oni su proglašeni narodnim neprijateljima. U optužnici se kaže da je Zrinski naumio odcijepiti Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju od austrijske carevine. Zrinski nije htio prihvatiti sugestije mađarskih saveznika i potražiti savez s Turcima. Kad je vidio da su mu se nade koje je stavljao u kršćansku Europu izjalovile, tek tad je potražio veze sa sultanom. Ali kad je došlo do odluke, Petar se zaustavio. No nije bilo milosti kod Habsburga. Ministar Lobkovic motivirao je prijedlog smrtne osude riječima “Dok god je Zrinski živ, car nije siguran”. Dr. Peričić pročitao je i oproštajna pisma koja su Zrinski i Frankopan poslali suprugama, Juliji i Katarini, a svjedoče njihovu plemenitost te kršćansku vjeru u prekogrobni, vječni život. Prije pogubljenja bili su na misi i pričestili se. Za čitanja osude Zrinski i Frankopan molili su se Bogu držeći raspelo u ruci. Posljednje riječi Zrinskog prije smaknuća bile su “U tvoje ruke, Gospode, predajem duh svoj!” a Frankopana “Isuse i Marijo!” Za života Petra Zrinskog, od njegovo četvero djece, kćer Judita Petronila ušla je u samostan klarisa u Zagrebu i pokopana je u crkvi sv. Marije na Dolcu, a nakon pogibije oca i kćer Aurora Veronika, predana uršulinkama, postala je redovnicom. Predavač je podsjetio i na znakovitu gestu; 1990. g. nadvojvoda Otto Habsburški za posjeta Hrvatskoj, došavši do spomenika Zrinskom i Frankopanu, u zagrebačkoj katedrali pomolio se za duše tih hrvatskih mučenika.