Como, 25. 1. 1999. (IKA) – “Kao relikviju čuvam dar koji mi je dao jedan musliman. Za nas je oslikao jedno raspelo. Možda je razumio, nadilazeći jaz neprijateljstva, duboki razlog koji nas je potaknuo da mu pružimo gostoprimstvo bez ikakvih uvjeta…”. To je u prošlomjesečnom razgovoru za “Tjednik biskupije Como” rekao don Renzo Beretta, ubijeni župnik iz Ponte Chiassa, na talijansko-švicarskoj granici. Taj je razgovor postao jedna od najljepših uspomena na toga župnika kojega je u Ponte Chiassu u srijedu poslije podne 21. siječnja ubio jedan (za sada nepoznati) useljenik, a koji je pokopan subotu 23. siječnja u Comu. Iz toga je razgovora svima bilo jasno da je don Renzo otvoren bezuvjetnom prihvaćanju svakog čovjeka, a sada osobito izbjeglica s Kosova. Nikoga nije pitao za vjersku pripadnost, niti odakle dolazi. “Do sada smo primili na tisuće osoba. Posljednjih smo mjeseci prihvatili na stotine izbjeglica zbog stanja na Kosovu. Naš narod koji je spontano velikodušan nije više znao kako treba reagirati. A vlasti su nam obično davale nejasne odgovore”, rekao je ubijeni don Renzo.
Govorili su mu i prigovarali da se u takvim uvjetima ne može živjeti “prema higijenskim normama”, a izbjeglice su optuživali da su i oni gotovo isključivo krivi za takvo stanje. A on im je odgovarao jednostavnim, ali rječitim primjerom: “Prije nekoliko dana na ulazu u crkvu vidio sam bračni par sa četvero djece koji su jasno pokazivali da ih boli trbuh. Bilo je već kasno navečer. Pozvao sam roditelje da ih dovedu k meni u kupaonicu. No, odbili su dajući mi do znanja da im je dosta i nekakva kanta… Tek što im se udovoljilo, četvoro djece, od najvećega do najmanjega, obavili su malu nuždu. Zadnji od njih donio mi je, sav zbunjen, kantu… Nisam li u pravu kada kažem da ih smatram anđelima? Možda bismo morali najprije probati razumjeti, a tek potom suditi…”, zaključivao je don Beretta. Na žalost, ta ga je otvorenost prema drugima, stajala života.
“Ne želimo prigušivati okrutnu stvarnost ubojstva i očekujemo da se pravda izvrši i da se strogo odgovori, no u ovome trenutku prevladava divljenje zbog lika toga svećenika, ‘svećenika s ruba, s granice’, ali ne zato što mu se župa nalazila na švicarskoj granici”, prokomentirao je o. Bruno Mioli iz zaklade Migrantes, koji se prisjetio i nedavnoga telefonskog razgovora s don Renzom iz kojega “nitko ne bi zaključio da taj 77-godišnji svećenik ima toliko planova, premda je život utrošio ‘na prvoj crti’ ljubavi i prihvaćanja za sve, ne samo selioce.” O. Mioli nadodao je kako je don Renzo o useljenicima uvijek govorio kao o “ljudima koji su puni poštovanja, ljubazni i zahvalni. No, među njih se može umiješati ‘crna zvijer’ i on je s time računao.” O. Mioli istaknuo je nadalje da se zna što je uloga zakona i policije, i oni svoje obveze moraju izvršiti. No, to ne priječi i ne bi smjelo biti zaprekom da ljudi poput don Renza i dalje slijede svoje poslanje “logikom bezuvjetne ljubavi, koja je spremna prihvatiti i mučeništvo.”
Brzojav sućuti biskupu Coma Alessandru Maggioliniju, koji je i javno podupirao rad don Renza i predvodio sprovodne obrede, uputio je papa Ivan Pavao II, a pridružilo mu se i Stalno vijeće Talijanske biskupske konferencije (CEI), ističući osobitu vrijednost osobnog svjedočanstva čovjeka koji se drugima davao bez zadrške.