Zagreb, (IKA) – Nakon uvodnoga dijela 33. Redovničkih dana u Zagrebu u petak, 15. rujna održana su dva predavanja.
U prvom predavanju „Izazovi obrazovanja i evangelizacija” predavačica na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu s. Ivana Pavla Novina, OP naglasila je kako je to što je sažeto u naslovu predavanja „izazov i poziv za sve nas na razne načine, jer obrazovanje i evangelizacija su dva procesa okrenuta budućnosti, pa se u tom kontekstu treba gledati i ova tema: ne samo s onim što smo do sada dobili i primili kroz povijest, nego u svjetlu onoga što i tko možemo postati za one kojima idemo sutra”. Podsjetila je na riječi pape Franje koje je izrekao na općoj audijenciji 23. studenog 2016. da je „obrazovanje poseban oblik evangelizacije”, ali je ukazala da je on od apostolske pobudnice „Radost evanđelja” (2013.) pa do danas u više prilika govorio o važnosti i značaju obrazovanja u suvremenome svijetu, ali i o njegovoj važnosti za odgovor Crkve na potrebe vremena u kojem živimo. Naglasila je kako time Papa nije samo spojio dva iznimno popularna termina, već ponovio riječi svojih brojnih prethodnika na Petrovoj stolici, ali i posvećenih muškaraca i žena koji su kroz povijest isticali značaj i ulogu odgojno-obrazovnog poslanja Crkve. „Crkva željna odgovoriti na konkretne potrebe čovjeka i njegova vremena kroz povijest je uložila brojne snage u obrazovanje mnogih duša, u intelektualnu, znanstvenu i kulturnu izgradnju čovječanstva, pa i u današnjem svijetu koji prepoznajemo kao svijet globalizacije, edukacije, znanja i znanosti, tj. komunikacije, odnosno informacije” naglasila je, te podsjetila kako je obrazovanje ono koje može čovjeka osposobiti za taj dijalog, za susret čovjeka s budućnošću „ali ne bilo kakvom budućnošću, već s onom u nadi”. Dakle, na tom tragu, jasno je da obrazovanje danas nije samo informacija, što bi mnogi željeli pokazati. „Obrazovanje je informacija i formacija”.
Pojašnjavajući zašto je obrazovanje toliko moćno, ukazala je na odnos obrazovanja i kulture, potom na razumijevanje obrazovanja u suvremenom svijetu u kontekstu društveno-političkog uređenja. Dotaknula se i pitanja „što bi obrazovanje zapravo trebalo biti”, te naposljetku zašto se nalazi u samoj srži poslanja Crkve. Naglasila je kako „biti uključen u obrazovanje znači sudjelovati u socio-političkom polju, jer društvo u kojem živimo oblikuje prirodu institucija koje ga provode. U tom smislu potrebno je što bolje razumjeti vlastitu ulogu ostvarenja i razvoja odgojno-obrazovnog procesa”.
Predavanje je zaključila riječima „evangelizacija i obrazovanje su procesi, onda ih možemo gledati kao procese izgradnje, odnosno oblikovanja čovjekova lica, odnosno čovjekova lika. Čovjek s obrazom je moralan čovjek, ima li što gore od neimati obraz, ima li što gore od izgubiti obraz. Obrazovan čovjek je naobražen čovjek s obrazom. Znanje bez morala je krnje, često i opasno jer vodi u uobražaj, a uobražen čovjek ne poznaje ni svoje granice, ni granice znanja. Obrazovanje tako jest poseban oblik evangelizacije, jer je neodvojivo od vrijednosti, od odgoja koji zahtjeva cjelovitost”.

Drugo predavanje „Važnosti razvoja socio-emocionalne inteligencije u odgojno-obrazovnom procesu” održao je ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu o. Vinko Mamić, OCD.
Uvodeći u predavanje, okupljenima je predstavio razgovor sa ‘Siri’, koja je odgovorila na sva pitanja, osim onoga ‘tko je moj bližnji’. Na to je podsjetio na prispodobu o milosrdnom Samarijancu, te naglasio kako mi imamo Isusa koji nam daje odgovor na to pitanje.
Posvijestio je, kako je danas u našem sustavu problematično što mladi rastu u kognitivnoj inteligenciji, IQ što pokazuju statistike, dok emocionalna i socijalna inteligencija opadaju, a upravo su te dvije najvažnije za život. „Socio-emocionalna inteligencija razvija se kroz relacije, ona se mora razvijati, jer ako se ne razvija neće je biti. Ako opada, a mi ništa ne učinimo nema pokazatelja da će se taj trend zaustaviti”. U tom kontekstu je spomenuo nasilje u školama koji je veliki problem s kojim se susrećemo. Tu je fizičko nasilje prema vršnjacima, nekada prema učiteljima. Podsjetio je i na verbalno nasilje na koje ne obraćamo dovoljno pozornosti, a jako formira ljude u negativnom smislu riječi, stvara rane koje se teško zacjeljuju. Pojasnio je kako to ne moraju biti psovke, mogu biti ružne riječi, ali čak ni to, već način na koji je nešto izrečeno. Ukazao je i na problem samoozljeđivanja u školama, kao oblik nasilja prema sebi. Naglasio je, kako su to sve pojave koje su usko povezane socijalnom inteligencijom i problematikom nerazvijenosti.
Stoga je važnim ukazao na „proces formacije koji mi dajemo. Mi pokušavamo djelovati reflektivno i punitivno, umjesto preventivno. Mislimo da ćemo time promijeniti stvar, a zapravo od nečega lošeg stvaramo nešto još gore. Trebamo posvetiti veliku pozornost razvoju socio-emocionalne inteligencije”, jer, upozorio je, „današnja elektronska komunikacija uskraćuje djeci i mladima njihov socio-emocionalni razvoj.”