Bleiburg, (IKA) – U tijeku središnje komemoracije u povodu 66. obljetnice bleiburške tragedije i hrvatskog križnog puta, pokraj kapele postavljena je bista vlč. Vilima Cecelje (Sveti Ilija, 24. travnja 1909. – Salzburg, 3. srpnja 1989.)

Pri blagoslovu biste križevački biskup Nikola Kekić istaknuo je kako time odaju počast vlč. Cecelji što je svojim zaslugama pridonio da se spomen na žrtve bleiburške tragedije održao do današnjih dana. Tvoj sluga vlč. Cecelja bio je ispunjen duhovnom snagom i ljubavi, ne stideći se slijediti Krista i u najtežim vremenima, te je njegova bitka vjere završila pobjedom. Ljudi će ga pamtiti po njegovim dobrim djelima, supatništvu s braćom i sestrama, te po njegovu milosrđu i ljubavi. Blagoslovi, Gospodine, ovo spomen poprsje, blagoslovi i očuvaj spomen na žrtve bleiburške tragedije, a na sve nas ovdje okupljene obilno izli Duha Svetoga, rekao je biskup Kekić.
Bistu su otkrili bliski suradnici vlč. Cecelje predsjednik Počasnoga bleiburškog voda Ilija Abramović i predsjednik časnog suda PBV-a Marijan Luburić.

Ispod poprsja visine 100 cm, rada akademskog kipara Tomislava Kršnjavoga iz Zagreba, izlivenog u ljevaonici Ujević napisano je “hrvatski svećenik dobrotvor čuvar bleiburške tragedije”. Odljevi biste postavljeni su i na mjestima vezanim uz djelovanje vlč. Cecelje. Tako je 5. prosinca 2010. bista blagoslovljena u župi bl. Alojzija Stepinca u Salzburgu. Na Cvjetnicu ove godine bistu je ispred župne crkve Sv. Bartola u Hrastovici blagoslovio sisački biskup Vlado Košić. Odljev će biti postavljen i u rodnoj župi vlč. Cecelje, Svetom Iliji u Varaždinskoj biskupiji.

Vlč. Vilim Cecelja nakon završetka gimnazije u Varaždinu 1928. godine upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za svećenika ga je 29. srpnja 1932. zaredio zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Najprije je službovao kao kapelan u Bedenici, a potom kao župnik u Hrastovici (1935. – 1939.) od kuda odlazi u Zagreb, u Kustošiju, gdje je sagradio crkvu Nikole Tavelića. Nadbiskup Alojzije Stepinac imenovao ga je zamjenikom vojnoga vikara. S mjesta župnika župe sv. Marka na Gornjem gradu 8. svibnja 1944. premješten je u Beč, gdje postaje voditelj podružnice Crvenoga križa i skrbi o hrvatskim ranjenicima. Nakon II. svjetskoga rata komunistička vlast mu zabranjuje povrat u Hrvatsku. O vlč. Cecelji nadbiskup Stepinac je na montiranom sudskom procesu godine 1946. rekao “Da su svi ljudi bili kao Cecelja, ne bi nikada nikomu ni vlas s glave pala”. Zatočen je u logoru za ratne zločince u Glasenbachu kraj Salzburga do svibnja 1947. godine. Po izlasku iz logora od 1950. u Salzburgu vodi Hrvatski Caritas. Pomagao je svima onima koji su preživjeli Bleiburg, tu najveću tragediju našega naroda, te posto simbol štovanja Bleiburga. Često je isticao: “Vjerujte, hrvatska država će opet biti obnovljena. Ja možda neću to dočekati, ali morate vjerovati da pravda mora pobijediti”. U Salzburgu je i preminuo 1989. godine. Posmrtni ostaci prenesi su godine 1997. u rodno mjesto Svetog Iliju.

.