Zagreb, (IKA) – Drugoga dana Hrvatskog iseljeničkog kongresa u utorak, 24. lipnja cijeli blok predavanja bio je posvećen hrvatskoj inozemnoj pastvi.

Miroslav Akmadža je u predavanju “Odnos komunističkih vlasti u Jugoslaviji prema hrvatskom iseljeničkom katoličkom svećenstvu” podsjetio, kako se znatan dio hrvatskoga katoličkog svećenstva našao u iseljeništvu u vrijeme komunizma ili tako što se ondje zatekao još prije ili tijekom Drugoga svjetskog rata ili se povukao s ostalim hrvatskim iseljeničkim pukom u strahu od komunističkoga terora.
Kad se već našlo u takvoj situaciji, iseljeno svećenstvo nije se pomirilo s tim stanjem nego se organizirano, ili pojedinačno, uključilo u razne vjerske, humanitarne, ali i političke aktivnosti da bi pomoglo subraći u domovini ili upoznalo svjetsku političku i ostalu javnost s prilikama u Jugoslaviji i težnjama svojega naroda da se oslobodi jugoslavenskoga komunističkog jarma, uspostavi hrvatsku državu i pridruži je zajednici slobodnih naroda i država, istaknuto je u predavanju.

Suzana Vrhovski Peran u predavanju “Hrvatska inozemna pastva u domovinskome katoličkom tisku”, koje je priredila zajedno s Mirkom Mataušićem, predstavila je analizu odjeka hrvatske inozemne pastve u hrvatskom katoličkom tisku s pretpostavkom da je upravo katolički tisak svojim redovitim izvještavanjem o životu Hrvata u dijaspori doprinio njihovoj snažnijoj povezanosti s domovinom i Crkvom u domovini. Katolički tisak kroz cijelo vrijeme, nakon 1962. godine, kad počinje njegov razvoj poslije gušenja i mrtvila koje se dogodilo 1945. godine, bavi se svim slojevima hrvatske dijaspore i iseljeništva, istaknula je Peran, te predstavila teme i način kako su Glas Koncila, Kana i Informativna katolička agencija izvještavali o hrvatskim iseljenicima od svoga osnutka do danas. Posebno je istaknuta uloga dugogodišnjeg ravnatelja hrvatske inozemne pastve mons. Vladimira Stankovića u praćenju života inozemne pastve u katoličkim medijima.

Aldo Sinković je u predavanju „Crkva i iseljenici prema papinskim porukama za Iseljenički dan” sudionicima skrenuo pozornost na glavne naglaske iz stotine papinskih poruka za obilježavanje isto toliko svjetskih dana iseljenika i prognanika proizlazi u prvom redu skrb i zabrinutost Crkve za migrante, koji su zbog ovih ili onih razloga bili prisiljeni napustiti domovinu, potražiti smještaj i posao te uspostaviti vlastiti život u novim sredinama.
Sinković je ustvrdio, kako se u porukama od početka ističe da Crkva ne poznaje granice te treba ići ususret svim migrantima bez obzira na njihovu dob, stalež, kulturnu ili profesionalnu formaciju i čak vjeroispovijest.
Adolf Polegubić je predstavio „Hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj – stanje i perspektive”.
U prvom dijelu predavanja stavio je naglasak na povijesne i statističke podatke o Hrvatima u Njemačkoj. Nadalje je govorio o početku organiziranog hrvatskog dušobrižništva, osnivanju misija i zajednica u Njemačkoj. U četvrtom dijelu istaknuo je važnost Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Njemačkoj. Prisutne je upoznao i s izdavačkom djelatnošću Ureda. U ovoj prigodi je govorio i o smjernicama Katoličke Crkve u Njemačkoj u vidu pastorala zajednica drugih materinskih jezika u toj zemlji. Na tom tragu je predstavio i perspektive dušobrižništva među Hrvatima katolicima u Njemačkoj u budućnosti.

Mate Bižaca govoreći o „Dušobrižništvu među hrvatskim iseljenicima na zapadu Sjedinjenih Američkih Država” uvodno je prisutne uputio u genezu i povijesni pregled iseljavanja Hrvata na zapad Amerike. Posebno je pojasnio brojčano stanje hrvatskih župa, misija i filijala, a svaku od njih je obradio s crkveno-pravnoga i pastoralnoga gledišta. Govoreći o smjernicima za budućnost hrvatske pastve na zapadu SAD-a, posebno se osvrnuo na integracijske procese i eklezijalnu prilagodbu lokalnim crkvenim strukturama.

Predavanje fra Josipa A. Kešine „Neke crte iz problematike opstanka zajednica australskih Hrvata” pročitala je s. Anđelita Šokić. Kešina je u izlaganju analizirao problematiku očuvanja hrvatskoga identiteta australskih Hrvata, te dao smjernice za duhovnu i kulturološku konsolidaciju, a kao njihove glavne nositelje vidi hrvatske etničke škole i Katoličku Crkvu hrvatskoga jezika. U tom vidu, vrlo slikovito s. Anđelita je iz svoga iskustva djelovanja u katoličkim školama u Australiji tijekom kojega joj je đak bio i o. Kešina dopunila predavanje.

Domagoj Tomas i Loredana Fabijančić u predavanju „Hrvatska iseljenička dušobrižnička služba 1962. – 1966. godine” predstavili su analizu djelovanja Hrvatske iseljeničke dušobrižničke službe sa sjedištem u Grottaferrati kraj Rima. Na čelu te službe od početka djelovanja nalazio se Krešimir Zorić, svećenik Šibenske biskupije.
Djelovanje Hrvatske iseljeničke dušobrižničke službe analizirano je na temelju dijela neobjavljenih izvora iz Zorićeve ostavštine te postojeće literature o hrvatskom iseljeništvu i crkveno-državnim odnosima. No, predavači su naglasili, kako je riječ o vrlo opsežnom Zorićevoj ostavštini, a oni su uspjeli obraditi samo dio.

„Liturgijska glazba u hrvatskim katoličkim zajednicama na njemačkom govornom području” bio je naslov predavanja Ivana Žana koji je podsjetio, kako su naši vjernici donijeli iz svojega rodnog kraja donijeli glazbeno blago u obliku pučke popijevke, a godinama su je pjevali i danas pjevaju u liturgijskim slavljima na hrvatskom jeziku. Aktivni pastoralni djelatnici – orguljaši, zborovođe, katehete i svećenici – u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima prenosili su tu glazbu našim iseljenicima kroz više generacija. Pučke napjeve najčešće je vjerska zajednica prihvaćala slušajući pjevačku grupu, zbor ili solista, koji su svatko na svoj način predvodili i podržavali pjevanje liturgijske zajednice. Osim starijih napjeva, posljednjih 30-ak godina izvode se djela živućih hrvatskih skladatelja a Žan je predložio i da se obnovi godišnja tradicija okupljanja crkvenih zborova iz iseljeništva.

Marko Zadravec i Tvrtko Beus sudionike Kongresa upoznali su s pastoralom hrvatskih iseljenika u Sloveniji. Predavači su dali povijesni pregled dušobrižništva te predstavili današnje stanje. Upozorili su na probleme u dušobrižništvu tamošnjih hrvatskih vjernika, posebice istaknuvši kako je veliki problem nedostatak vlastitoga prostora i trajnog svećenika u pojedinim misijama.