Zagreb, (IKA) – Međunarodni znanstveni skup „Hrvatski i bugarski kulturni djelatnici u Zagrebu” u suradnji Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu, Zavoda za povijest hrvatske književnosti, glazbe i kazališta HAZU i Hrvatsko-bugarskoga društva održan je u Zagrebu 2. i 3. listopada.
Skup je nastavak zajedničke dugogodišnje suradnje s Bugarskom akademijom znanosti, tj. kontinuiranog rada bugarskih i hrvatskih znanstvenika na istraživanju različitih tema. Na skupu je sudjelovalo 19 izlagača, od kojih devetero iz Bugarske. Riječ je o znanstvenim i kulturnim djelatnicima iz različitih akademskih i kulturnih ustanova iz Hrvatske i Bugarske. Na skupu su predstavljena i tri predavanja vezana uz Katoličku Crkvu. Zlata Živaković Kerže (Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje) u predavanju „Značenje biskupa J. J. Strossmayera u čvrstim temeljima hrvatsko-bugarskih veza” poglavito se osvrnula na razdoblje 60.-80. godina XIX. stoljeća u kojem najsnažnije dolazi do izražaja Strossmayerova južnoslavenska ideja. Temelj predavanja bio je na primjerima nekoliko zahvalnih pisama koja su poslana samome biskupu, nakon što je on obilno darovao novac za stipendije, npr. vezane za školovanje na Kraljevskom šumarskom učilištu u Križevcima, i u Zagrebu. Na taj način istaknuto je da je on pratio mlade Bugare koji bi dolazi u Hrvatsku, s tim da je isticao da mu je to jako bitno u njegovom segmentu ekumenizma, gdje on želi povrat Bugara u okrilje zajedništva zajedničke Crkve, znajući da je u tom razdoblju Bugarska sastavnica Osmanskoga, odnosnoga Turskoga Carstva. Predavačica je na kraju pokazala fresku koja se nalazi u apsidi đakovačke katedrale koja prikazuje tu težnju zajedništva.
Irina Ognyanova s Instituta za balkanistiku s Centrom za trakologiju, BAN, održala je predavanje „Suđenje nadbiskupu Stepincu u Zagrebu u jesen 1946. godine”. Riječ je o povjesničarki, jedinoj iz Bugarske koja se sustavno bavi istraživanjem II. svjetskog rata i poraća, te dolazi istraživati u naše arhive. Istraživanjem o Katoličkoj Crkvi bavi se dvadesetak godina, i od tuda i njeno zanimanje za kardinala Stepinca. Za Informativnu katoličku agenciju pojasnila je kako je željela napraviti knjigu o Stepincu kao opoziciji totalnim režimima, i ustaškom i komunističkom. „Bila je namjera napraviti knjigu ‘Katolička Crkva i totalitarizam 1941.-1953.’ koja bi obuhvatila razdoblje do kraja staljinizma. No, nakon obilne građe koju sam sakupila, podijelila sam je na dva dijela. Prva knjiga ‘Katolička Crkva i ustaški režim u Hrvatskoj (1941.-1945.) je objavljena, a sad dovršavam građu druge knjige o Katoličkoj Crkvi i komunističkom režimu (1945.-1953.)”. Na skupu je dala osvrt na „Pastirsko pismo 1945. godine”, predstavila dio koji se odnosi na samo suđenje nadbiskupu Stepincu, te je iznijela generalni stav da je to jedan od prvih procesa koji se dogodio u cijeloj Istočnoj Europi protiv Katoličke Crkve. „Katolička Crkva u Hrvatskoj bila je simbol nacionalnog identiteta, te je samim time bila trn u oku komunističkog režima. Proces protiv Stepinca bio je politički. Dakle, nije bio sudski u pravom smislu riječi, već iz političkih razloga”, rekla je.
Alojz Prosoli predstavio je novu hrvatsko-bugarsku glazbenu suradnju vezanu uz zbirku Cithara octochorda. U tom vidu posebno se osvrnuo na ovogodišnji 9. međunarodni festival rane glazbe održan u zagrebačkoj katedrali 20. lipnja u spomen na kardinala mučenika Katoličke Crkve bl. Alojzija Stepinca.