Zagreb, (IKA) – Cjelokupna hrvatska javnost, članovi Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, Zagrebačka nadbiskupija, Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet, brojni svećenici, redovnici, redovnice i vjernici, studenti KBF-a te tugujuća rodbina i prijatelji u poslijepodnevnim satima 6. rujna na zagrebačkom groblju Mirogoj oprostili su se od velikoga hrvatskog koncilskog teologa i zagovaratelja ekumenizma prof. dr. fra Tomislava Zdenka Tenšeka koji je kao redovnik i svećenik te dekan zagrebačkoga KBF-a iznenada preminuo rano ujutro 31. kolovoza u kapucinskome samostanu u zagrebačkoj Dubravi.
Na posljednjem ispraćaju dr. Tenšeka okupilo se više tisuća ljudi, dvjestotinjak svećenika i redovnika, oko dvije stotine redovnica, a sprovodne obrede predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup i veliki kancelar KBF-a kardinal Josip Bozanić. Nakon uvodnog molitvenog dijela od dr. Tenšeka oprostili su se generalni definitor kapucinskoga reda fra Jure Šarčević, akademik Franjo Šanjek uime KBF-a, rektor dr. Aleksa Bjeliš uime Sveučilišta u Zagrebu, studentica Marina Laković uime studenata KBF-a i dr. fra Željko Tolić uime redovnika i redovnica.
Fra Jure Šarčević iznio je presjek života i djela dr. Tenšeka ponajprije kao redovnika i svećenika, marljivog pastoralnog radnika, ali i kao velikoga teologa. Zahvalio je Bogu što je svima podario fra Zdenka Tomislava Tenšeka “što smo imali priliku s njim živjeti, surađivati i radovati se. Vjerujem da nam je Zdenko Tomislav svima kao draga osoba, kao brat, kao sugovornik, kao prijatelj, kao duhovni otac i kao suradnik bio dom ljubavi bez kojega smo iznenada ostali”, istaknuo je Šarčević, još jednom zahvalivši dr. Tenšeku na svemu što je učinio za provinciju franjevaca kapucina i za cijeli kapucinski red, za KBF i za Crkvu u Hrvata. “Hvala ti za izvanredni primjer bratskog i duhovnog života, za prijateljstvo i veliki apostolski žar. Neka ti Gospodin bude vječna nagrada za tvoj neumorni i strpljivi rad koji je iznenada prekinut odlaskom u dom nebeskoga Oca u koji si svim srcem vjerovao, za koji si živio i za koji si druge poučavao”, rekao je fra Šarčević.
Akademik Šanjek prisjetio se brojnih dana provedenih s dr. Tenšekom u poslu ali i na raznim putovanjima diljem Europe. Istaknuo je kako je dr. Tenšek bio skroman i neumoran te jednostavan u svakome svom nastupu, a ujedno skroman i samozatajan uvijek na uslugu svakome, a posebno studentima. Prisjetio se i brojnih djela koje je dr. Tenšek priredio, napisao ili preveo. “Posebno se istaknuo kao teolog s interesom za mariološka, redovnička i ekumenska pitanja”, dodao je akademik Šanjek, ističući kako se dr. Tenšek u svom teološkom radu oslanjao na svog predšasnika i učitelja dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića.
Rektor Bjeliš istaknuo je kako je dr. Tenšek sve svoje kolege na Sveučilištu obogatio svojom blagošću i nenametljivošću, postojanim mirom i staloženošću. Kao veličinu dr. Tenšeka istaknuo je kako se dr. Tenšek nije bojao pristupiti velikom poslu preustroja studija te iskoristiti nove mogućnosti studiranja i suradnje na Sveučilištu. Rektor se prisjetio i posljednjega radnog susreta s dekanom Tenšekom pri potpisivanju ugovora između Muzičke akademije i Instituta za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” KBF-a u Zagrebu o pokretanju zajedničkog studija crkvene glazbe. Pozvao je sve da čuvaju sjećanje na dr. Tenšeka i njegovim radom i djelom obogate svoje živote.
Studentica Laković istaknula je kako je upravo dr. Tenšek bio prijatelj svojih studenata. “Slušajući vas kako govorite o crkvenim ocima, činilo nam se da ste i vi bili jedan od njih. Doživjeli smo da kroz vaša usta progovara otačka mudrost u svojoj teološkoj dubini i širini. Uvijek ste govorili s ljubavlju i iz duboke vjere u ljubav Kristovu tu nam ljubav prenosili. Hvala vam na tome!” rekla je Laković, istaknuvši kako su studenti ponosni što su imali dekana koji im je uvijek pristupao s velikom ljubavlju i radošću, kako njima tako i svim njihovim problemima.
Dr. Tolić prisjetio se Tenšeka kao redovnika koji je od prvih svojih redovničkih zavjeta svoje redovništvo živio upravo po zavjetima čistoće, poslušnosti i siromaštva te da Evanđelje nije samo studirao nego ga je i živio.
Pogrebna povorka predvođena krenula je potom od središnje mrtvačnice pa do grobnice zagrebačkih kapucina. Nad otvorenim grobom od dr. Tenšeka oprostio se njegov subrat fra Nikola Bašnec, koji je s njim dijelio školske i studentske dane. Prisjetio se dr. Tenšeka kao velikoga i dobroga prijatelja, pravoga šaljivđije, ali i velikoga radnika, propovjednika, teologa, kršćanina, redovnika, skromnog, vedrog i uslužnog čovjeka iskrena srca. Riječi zahvale izrekao je i dekan remetskog dekanata fra Zlatko Golubić, koji je dr. Tenšeka uz sav njegov teološki rad okarakterizirao i kao velikoga pastoralnog radnika. Veliko hvala dr. Tenšeku uime cijele Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića izrekao je provincijal fra Ivica Petanjak. “Ovaj raznobojni skup braće i sestara različitih profesija i usmjerenja pokazuje kako se fra Zdenko Tomislav Tenšek trudio u svom redovničkom i svećeničkom pozivu i svom profesorskom radu povezati vjeru i razum, kršćansko uvjerenje i znanstveni rad, pa i pokazati kako se to dvoje ne suprotstavlja jedno drugome nego međusobno nadopunjava i obogaćuje”, rekao je Petanjak. Istaknuo je posebnost dr. Tenšeka kao molitelja i onoga koji se trudio da franjevci u provinciji ne ostanu bez duhovnih poticaja. “Mnogi su ga tražili i željeli imati u svojoj sredi da se njegovim darovima obogate”, dodao je provincijal govoreći o dr. Tenšeku kao pastoralcu, voditelju duhovnih vježbi i duhovniku. “Cijenio je rad drugih i radovao se uspjehu drugih. U svojim kritičkim osvrtima trudio se da ne izgubi iz vida ono što je pozitivno i da kritički osvrt i drugačije mišljenje ne zatvore vrata daljnjem dijalogu i promišljanju boljih mogućnosti”, istaknuo je otac provincijal, govoreći o odnosu dr. Tenšeka prema svojoj subraći i prijateljima te je još jednom zahvalio svima na izrazima sućuti.
Nakon sprovodnih obreda u crkvi Krista Kralja na Mirogoju misu zadušnicu za dr. Tenšeka predvodio je kardinal Bozanić u koncelebraciji s brojnim svećenicima. U propovijedi je kardinal, ohrabrivši sve tugujuće, rekao kako su “smrt i sprovod trenuci posebnog susreta s osobom koju pratimo na vječni počinak. Pokojnik nam odjednom zasja u nekom neobičnom svjetlu, obasjan onom zbiljom u koju se po smrti zaputio. Smrt doduše na ovozemni tijek pokojnikova ovozemnoga života stavlja zasun, oduzimajući mu svaku riječ, ali vjera prodire iza te zavjese obasjavajući ga novim svjetlom. Vjera daje riječ nama da svoga dosadašnjeg suputnika vidimo i vrednujemo drugačije i cjelovitije”.
“Ovih se dana kod nas govori i piše o dr. Tomislavu Zdenku Tenšeku kao istaknutom teologu, sveučilišnom profesoru, dekanu Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ali govori se o njemu i tihom molitvom zahvale u mnogim samostanima i drugim zajednicama u kojima je pokojnik vodio duhovne vježbe i obnove potičući na veće pouzdanje u Boga i što snažnije zajedništvo u današnjem vremenu poljuljanih vrijednosti. Uvijek strpljiv, suosjećao je s potrebama pastorala dolazeći rado u pomoć braći svećenicima u župnim zajednicama. Često je pohađao bolesnike, dijeleći s drugima i radost i bol”, rekao je kardinal Bozanić, dodavši kako se dr. Tenšeka s osobitom zahvalnošću spominju i brojni studenti KBF-a kojima je s jednostavnošću srca povezanom s intelektualnim poštenjem duha, prenosio duboke teološke sadržaje. “Ovdje želim naglasiti da je o. Zdenko Tomislav bio jednostavan čovjek, kršćanin i svećenik. Ali u toj svojoj jednostavnosti bio je velik. Iz njegove osobe zračilo je evanđeosko obilježje malenosti i poniznosti. Susretljiv, strpljiv i uvijek spreman na raspoloživost za druge mnogima je omilio. Takvoga ćemo ga pamtiti i čuvati uspomenu na nj u svojim molitvama”, istaknuo je kardinal u propovijedi, izrazivši sućut Hrvatskoj kapucinskoj provinciji sv. Leopolda Bogdana Mandića, KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, rodbini pokojnog o. Tomislava Zdenka Tenšeka, prijateljima i svima koji su ožalošćeni njegovom smrću. “Danas sam se, u ranijim jutarnjim satima, vratio iz Sibinja u Rumunjskoj, gdje se održava Treći europski ekumenski susret, na kojem je trebao sudjelovati kao zauzeti i prepoznati ekumenski djelatnik dr. Tenšek, međutim smrt ga je spriječila. Svima prenosim sućut Predsjedništva Vijeća europskih biskupskih konferencija i drugih organizatora Susreta”, dodao je kardinal, preporučivši dr. Tenšeka Božjem milosrđu. “Živio je promičući civilizaciju ljubavi na ovome svijetu, neka sada iskusi puninu Božje ljubavi u zajedništvu s izabranima”, zaključio je kardinal Bozanić.

Tomislav Zdenko Tenšek rođen je 1. listopada 1943., kao šesto od osmero djece, u Zadravcu, u župi Orehovica u Hrvatskom zagorju, od oca Stjepana i majke Amalije r. Koren. Prvih pet razreda osnovne škole pohađao je u Orehovici, a nastavio i dovršio u Sesvetama kamo je dolazio iz Zagreba, jer je 1955. došao kao sjemeništarac u kapucinski samostan u Dubravi. Godine 1958. započeo je srednje školovanje na Serafskoj srednjoj školi u Osijeku, a druga dva razreda polazio je i maturirao 1963. na Franjevačkoj srednjoj školi u Zagrebu, Kaptol 9. Kapucinski habit obukao je u Vipavskom Križu, u Sloveniji, 19. kolovoza 1960. Privremene zavjete položio je 20. kolovoza 1961., a doživotne 4. listopada 1967. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. u Zagrebu. Pohađao je i dovršio teološke studije na KBF-u u Zagrebu od 1963. do 1969. kad je otišao na poslijediplomski studij na KBF Sveučilišta humanističkih znanosti u Strasbourgu (Francuska). U lipnju 1971. postigao je akademski stupanj magistra (licencijat) teologije, iz specijalizacije ekumenizma na temu: “Srpska pravoslavna Crkva između zapadnjaštva i slavofilizma”. Od 1971. do 1973. predavao je na Serafskoj srednjoj školi za spremanje svećenika Hrvatske kapucinske provincije u Osijeku vjeronauk i povijest filozofije. Godine 1977. otišao je u Rim te je na Papinskome sveučilištu Gregoriana postigao 25. lipnja 1981. akademski stupanj doktora teologije, iz specijalizacije otačke duhovnosti, obranivši doktorski rad: “Asketizam na koncilu u Gangri. Eustatije Sebastijski u sirijskom asketskom ambijentu Male Azije u IV. stoljeću, pod vodstvom Tomaša Špidlika.
Šest godina (1982. – 1988.) u dva mandata, bio je vrlo angažiran provincijal svoje Kapucinske provincije, a potom više puta i zamjenik provincijala i definitor. Godine 1993. imenovan je sucem u kauzi sluge Božjega o. Ante Antića. Od te godine bio je i predstojnik Instituta za teološku kulturu laika sve do 2007. Bio je član povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, a od 1996. i član Vijeća za nauk vjere pri HBK. Početkom akademske god. 1984/85. predavao je na Institutu za teološku kulturu laika pri KBF-u u Zagrebu, a od 1990/91. član je profesorskoga zbora Papinskoga ateneja Antonianum u Rimu, na Institutu za duhovnost gdje je u prvom semestru akademske godine 1990./91. predavao kolegij “Počeci i razvitak prvobitnog monaštva”. Od akademske god. 1986/87. predavao je na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu kolegije “Povijest monaštva i otačke duhovnosti” i “Marijanska duhovnost”. Na KBF-u u Zagrebu počeo je predavati 1991/92. kao asistent pri Katedri kršćanske literature i kršćanskoga nauka kolegij “Patrologija i povijest teologije”. Od 1991/92. predavao je na KBF-u patrologije i povijesti teologije, Uvod u misterij Krista i Povijesti spasenja, Povijest dogmi i Povijest teologije, ali jedno vrijeme i Ekumensku teologiju, Istočno bogoslovlje. Godine 1998. imenovan je pročelnikom te katedre, a od 2001., pa sve do smrti, bio je glavni urednik teološkoga časopisa “Bogoslovska smotra”. Godine 2004. izabran je za redovitoga profesora na KBF-u, a godinu kasnije za dekana tog fakulteta. Ponovno je izabran u drugom mandatu nekoliko mjeseci prije smrti.