U homiliji je objasnio značenje našeg četrdesetdnevnog korizmenog hoda priprave na proslavu svetkovine Kristovog uskrsnuća, na čijem se početku sada nalazimo: „Cijeli korizmeni hod Crkve uokviren je i označen tako jednostavnim i tako znakovitim simbolima: pepelom i vodom. Pepelom na današnji dan, na početku korizme, i vodom na Veliki četvrtak, na kraju korizme.

Pepeo kojim posipamo glave i voda kojom peremo noge, simboliziraju cijelog čovjeka: od glave do pete. I korizmena obnova mora obuhvatiti cijelog čovjeka.
Pepeo i voda znakovi su skromnosti i oporosti pustinje, što jednostavno znači da svaki kršćanin danas svjesno, promišljeno, donosi odluku ulaska i hoda kroz pustinju korizme.

Pustinja je misteriozno i izazovno mjesto preživljavanja, odvažnosti i stalne suočenosti sa smrću. Mjesto u koje je Bog kroz cijelu povijest spasenja slao svoje proroke, pa čak i cijeli narod, kako bi progovorio njihovu srcu, kako bi ih povratio na pravi put, kako bi ih pripremio za borbu života.

S pepelom na glavi pred nama je 40 dnevna vježba i 40 dnevni maraton na kojem ćemo se uprljati, na kojem ćemo posrtati i padati, koji će pred nas stavljati zamke svake vrste, ali nas na kraju čeka voda Velikog četvrtka, jer samo onaj tko je uistinu bio žedan znat će cijeniti gutljaj vode i blagoslivljat će vodu.

Svjesni smo koliko je pustinje među nama u našem suvremenom svijetu, jer možda jedni druge ne čujemo od prevelike buke. Tako smo blizu, a tako smo daleko jedni od drugih.

Isus Krist nam svake godine nudi mogućnost da uđemo u pustinju svog života, da se suočimo s time da smo samo prah, ali da smo i više od praha. On nas poziva u pustinju ne zato da se ondje izgubimo, niti da tamo umremo, nego da iz nje izađemo snažniji i spremniji za život i za sve njegove izazove.

Svi su njegovi pozivi, pozivi na život, na radost života, na puninu životu. Bog se raduje životu, ne smrti. Bog želi da živimo i da imamo život u puninu, ali se zato treba držati nekih pravila. Pravila i sredstava kojima se podržava kvaliteta istinskog su milostinja, molitva, post.

Sva nas liturgijska vremena obvezuju na to da se suobličimo Kristu, da promatrajući njega transformiramo sebe, jer izvan njega nećemo i ne možemo naći sreću i smisao svog života. Svake godine pozvani smo krenuti ispočetka, zagledati se u sebe i tako cijeli život, sve dok ne dosegnemo puninu života u vječnosti.“

Na kraju misnog slavlja generalni vikar mons. Franjo Velčić i postulator vlč. Saša Ilijić predstavili su novoobjavljenu knjižicu „Put Križa sa slugom Božjim biskupom Antunom Mahnićem“. Mons. Velčić istaknuo je kako se radi o jedinstvenom izdanju koje uz svaku postaju donosi poticajne misli sluge Božjega te razmatranja i molitve četrnaestorice krčkih svećenika. Tome da cjelokupni projekt bude uistinu domaći, krčki, doprinijelo je i 14 ilustracija postaja Križnog puta iz pera isusovca i amaterskog slikara o. Aleksandra Barbalića (1920.-1982.) rodom iz Beloga. Pozvao je okupljene vjernike da ovu molitvu Križnog puta učine svojom vlastitom te za njom posegnu i mole je ne samo u crkvi nego u i svojim obiteljima, svojim domovima. „Bit će to prilika da još bolje upoznamo biskupa Mahnića kao čovjeka vjere i molitve te po njegovom nadahnuću ovu korizmu učinimo korizmom većeg svjetla vjere.“

Poticaj na molitvu i upoznavanje sluge Božjega dao je i postulator kauze vlč. Ilijić te prvi primjerak knjižice poklonio biskupu Ivici.