Vatikan, (IKA) – Na 16. sjednici Redovnog općeg zasjedanja Biskupske sinode u Vatikanu 12. listopada predstavljen je dokument Relatio post-disceptationem. Riječ je o dokumentu u kojem su na određeni način prisutne osnovne misli i poruke iznesene u dosadašnjim istupima sinodskih otaca, a predstavio da je generalni izvjestitelj na Sinodi venecijanski patrijarh kardinal Angelo Scola. Na početku je objasnio kako nije riječ o sintezi govora sinodskih otaca, već o njihovu zajedničkom “spoju”, kaleidoskopu govora, prijedloga, razmjene iskustava označene snažnom kolegijalnom ljubavlju, svjedočkom dimenzijom prisutnom u mnogim izlaganjima i velikom slobodom i otvorenošću koju je svaki od sinodskih otaca pokazao. Podsjetio je pritom kako je do sada održano 230 izlaganja, 150 razmišljanja, prijedloga, razmjena mišljenja i pitanja iznesenih u slobodnim raspravama u večernjim satima. Tu su i prinosi slušatelja, bratskih delegata te izvješća i priopćenja podnesena tijekom proslave 40. obljetnice Sinode.
Govoreći o strukturi dokumenta, kardinal Scola istaknuo je kako se Relatio sastoji od dva dijela: prvi dio “Odgajati Božji narod u vjeri u euharistiju” podijeljen je u pet poglavlja. U prvom poglavlju kardinal Scola kaže kako su brojni interventi istaknuli objektivne poteškoće s kojim se kršćanski narod susreće danas u vjerovanju i slavljenju euharistije, te je izašla na površinu velika odgovornost pastira u smislu evangelizacije i nove evangelizacije. Ustanovljujući euharistiju Isus je istaknuo novu radikalnost: izvršio je u samome sebi novi i vječni savez i ta novost traži da ju Crkva prihvaća i čuva kao nezamjenjiv i krajnje dragocjen dar. U drugom su poglavlju izložene osnovne crte bitnih sadržaja toga velikog otajstva, koji proizlaze iz nužnosti da se vjernike odgaja za cjelovitu euharistijsku vjeru. U trećem se ističe vrlo važno mjesto koje je, u disceptatio, imala povezanost između euharistije i ostalih sakramenata. U četvrtom poglavlju se govori o Euharistiji i svećeničkom narodu, vjernicima koji se svojim zajedničkim okupljanjima otkrivaju vlastitu pripadnost Crkvi, te o Dies Domini, biskupu i prezbiteru, trajnim đakonima i izvanrednim djeliteljima pričesti, župi i manjim zajednicama, obitelji, posvećenom životu. Na kraju prvog dijela, u petom poglavlju, obrađuje se tema euharistije i misije: da bi bila misionarska Crkva mora biti također duboko euharistijska.
Drugi dio pod naslovom “Djelovanja euharistije” sastoji se od četiri poglavlja. U prvom kardinal Scola iznosi opažanje kako je više otaca podsjetilo sa zahvalnošću na blagotvoran utjecaj koji je liturgijska reforma počevši od II. vatikanskog koncila izvršila na život Crkve. Podsjetio je pritom na bogatstvo Rimskog misala, kao i na žurnost veće pozornosti prema ars celebrandi (3. poglavlje) o kojoj ovisi djelatna participatio (4. poglavlje); sve to nakon što je u drugom poglavlju obradio strukturu liturgijskog slavlja. U zaključku, koji prethodi 17 pitanja za rad u manjim skupinama, a kojim se zaključuje Relatio, kardinal Scola je ustvrdio kako sinodskim ocima tek predstoji najosjetljiviji dio posla.