Liturgijska čitanja: Heb 12, 1-3; Iv 1, 29-39

Draga braćo i sestre!

1. Vjera u Trojedinog Boga okupila nas je danas u našoj dragoj Katedrali kako bismo u radosnoj zahvalnosti proživjeli veliki milosni događaj. Ovi mladići, na koje se Gospodin osvrnuo pogledom punim ljubavi i pozvao ih da u svećeničkom zvanju služe Crkvi, danas će – na svom putu prema cilju – primiti dar đakonskog ređenja. Snagom Duha Svetoga oni će postati slični Kristu, Sinu Božjem koji se iz ljubavi učinio slugom i postao Otkupiteljem svih ljudi.
A vas, dragi kandidati, srdačno pozdravljam i iskreno se radujem što ste prihvatili Božji poziv te svoje živote spremno položili u njegove ruke.
U ime cijele Crkve sa zahvalnošću pozdravljam vaše roditelje i rodbinu. Pozdravljam preuzvišene oce biskupe i mnogopoštovane oce provincijale. Pozdravljam također vaše župnike i sve svećenike i redovnike, sudionike ovog svečanog misnog slavlja. U srdačnoj zahvalnosti pozdravljam prečasnog Rektora Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa te sve odgojitelje u Zagrebačkoj bogosloviji i redovničkim zajednicama kao i gospodu profesore koji su vas s brižnom ljubavlju pratili na putu vaše formacije.
Pozdravljam časne sestre redovnice, bogoslove i sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice, kao i sve vas što ste došli sa željom da podijelite radost s našim ređenicima u trenutku dok se milošću Duha Svetoga spremaju postati posvećenim službenicima Crkve.

2. Dopustimo da nam Riječ Božja koju smo upravo slušali, svojim svjetlom obasja um i srce. Riječ Božja nas u ovom svečanom liturgijskom slavlju, u kojemu će, uz molitvu Crkve i polaganje biskupovih ruku, biti zaređeni novi đakoni, poziva da upravimo pogled na Isusa.
Pismo Hebrejima preporučuje: “Zato i mi, (…) postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa” (Heb 12,1-2). A sveto evanđelje nas izvješćuje kako Ivan Krstitelj “ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: ۥۥEvo Jaganjca Božjega!ۥۥ” (Iv 1,36).
Želimo zajedno s vama, dragi kandidati, razmišljati o tom pogledu upravljenom u Isusa o kojemu ovisi vjerodostojnost naše vjere, ljepota i odgovornost đakonske službe.
U određenom je smislu pogled Ivana Krstitelja jedinstven i razlikuje se od pogleda ostalih ljudi koji su se tada našli na Jordanu. Pogled je to onoga koji je sposoban prepoznati ono što drugi još ne mogu vidjeti. Pogled je to proroka pronicava pogleda (usp. Br. 24,4), onoga koji riječi Božje sluša, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju (usp. Br 24,3-4).
“Ja ga nisam poznavao – govorio je Ivan mnoštvu – ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu” (Iv 1, 31). To je pogled prvoga velikog svjedoka: “Bî čovjek poslan od Boga – čitamo u Proslovu – ime mu Ivan… Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo” (Iv 1, 6. 8).
Neka Gospodin svima i svakomu osobno podari dubok, snažan i ispunjen pogled upravljen u Isusa, poput pogleda Ivana Krstitelja; pogled sposoban rasvijetliti naša bića, te nas potaknuti i ohrabriti za kršćansko svjedočenje koje smo pozvani pružiti svijetu.
Kakvo je to svjedočanstvo pružio Ivan Krstitelj? Što prepoznaje njegov pogled upravljen u Isusa? Što je on shvaćao o otajstvu Isusa Krista koji je tek nastupio u javnosti? U njegovu pogledu krije se nešto što nam otkrivaju riječi kojima on predstavlja Isusa: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” Takvu definiciju Isusa Krista ne pronalazimo u drugim evanđeljima i stoga je potpuno neočekivana i na određen način nova. Upravo nam posljednje riječi pomažu da bolje razumijemo Isusa, osobito njegovo poslanje: po njemu će biti oduzet, iskorijenjen, zgažen, poništen, grijeh svijeta. Svijetu se naviješta veliko oslobođenje, duboka obnova snagom kojom će se svijet moći očistiti od zla.
A evo kako će biti “oduzet grijeh svijeta”. Po djelovanju Mesije Božjega koji će se u svijetu pojaviti kao Jaganjac, Božji Jaganjac, janje odvedeno na klanje (usp. Iz 53, 7). To je Pashalno janje, Isus Krist, raspet i uskrsnuo, Sin koji je s neba sišao i bio uzdignut na križ kako bi postao izvorom vječnog života (usp. Iv 3, 14).
To je, i samo to, put otkupljenja svijeta, svih ljudi i svakog pojedinca: to je put krotke ljubavi, ponizan put Sina Božjega koji je postao slugom i predao svoj život da ga razapnu.
Takvu spoznaju je sadržavao Ivanov pogled upravljen u Isusa. Možemo zamisliti koliko se odupiralo njegovo srce pred tom objavom. Nije li on, preteča, očekivao konačan Božji sud nad pakošću svijeta, oganj koji će suditi opakima, spaliti pljevu odvojenu od žita i ostaviti samo ono što zaslužuje da bude sačuvano (usp. Mt 3, 11-12)? A evo što su vidjele njegove oči: milosnu pravednost, Jaganjca Božjeg, Sina koji je slugom postao, Otkupitelja koji oduzima grijeh svijeta, koji pobjeđuje grijeh i ljude privlači k sebi po milosrdnom zagrljaju svoje muke.

3. Draga braćo i sestre, kontemplativni Ivanov pogled, upravljen u Isusa, po milosnom daru, može postati i našim pogledom. I mi trebamo “gledati onoga koga su proboli” (usp. Iv 19,37) i uzdigli na križ. Dapače, moramo gledati u njega jer će se samo onaj tko u njega gleda spasiti i zadobiti život vječni (usp. Iv 3,15).
Ali, što za naš svakidašnji život i poslanje koje nam je povjereno znači gledati Isusa raspetoga i uskrsloga? Kojim putovima i na koje načine možemo doći do tog pogleda?
Put i način opisani su u evanđeoskom odlomku koji smo čuli. Čuvši Ivanovo svjedočanstvo, dva su njegova učenika krenula za Isusom. Upitali su ga gdje stanuje i pošli k njemu. Tako čitamo: “Pođoše, dakle, i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan” (Iv 1, 39).
Učenici shvaćaju, zahvaljujući slušanju Isusovih riječi, ono što je Ivan naslutio. Pogled se rasvjetljuje slušanjem jer jasan pogled proizlazi iz čista srca, iz srca preobraženog milošću Riječi.
Predragi, ne smijemo nikada zaboraviti da je Riječ Božja, Riječ koja je prihvaćena i voljena, razmatrana i življena, ona koja će razbistriti naš pogled i dopustiti nam da prepoznamo Isusa, Jaganjca Božjega koji pročišćuje i spašava. Riječ Božja daje život, slobodu, i radost. Druženje s Riječju Božjom, kako je naglasila posljednja Sinoda biskupa u Rimu, čini naš pogled živim, osobnim, privlačnim i dubokim, vodeći nas u život s Gospodinom raspetim i uskrslim, u život s njime tamo gdje on stanuje.
Ako su prvi učenici mogli “ostati kod Isusa”, tamo gdje je on stanovao, sada njegovi učenici – a to znači mi – možemo ostati “u njemu”, u “njegovoj ljubavi”, poput mladica ucijepljenih na trs, po riječima koje je Isus uputio svojima na posljednjoj večeri: “Ostanite u meni i ja u vama… Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi!” (Iv 15, 4.9).
Kako u svemu ovome ne prepoznati jasnu aluziju na otajstvo sakramentalnog života, na pričest koju vjernici kao dar primaju tijekom liturgijskog slavljenja Kristovih otajstava? I, eto drugoga velikog puta što smo ga pozvani prijeći kako bismo izoštrili pogled na otajstvo Jaganjca Božjega. Kao vrhunac i izvor crkvenoga života, liturgija je središnji trenutak u kojemu se Kristov lik razotkriva našem pogledu, ispunja nas, privlači, uzdiže, hrani, kako bi nas, nakon toga, poslao u svijet. Upravo sakramentalno slavlje, to tajanstveno i neizrecivo bivanje s Isusom, uz to što je izvor radosti i mira, srce ispunja gorućom željom da ljudima naviještamo evanđelje i ulijeva neodoljivu snagu da svima postanemo sredstvom milosti i spasenja.

4. Darom Riječi Božje i slavljenjem njegovih svetih tajna, živi Krist postaje početnikom i dovršiteljem naše vjere, postaje onaj koji je budi i vodi k punini – kako stoji u Poslanici Hebrejima. Vaša vjera, dragi ređenici, i vaša đakonska služba u tome će imati dva oslonca oko kojih će se sve vrtjeti, dvostruki izvor neprekidne svježine.
Osnaženi milošću sakramenta Reda, svakoga dana budite ljudi koji će slušati Riječ Božju i ljubiti božanska otajstva, tražeći u njima ono otajstvo Božjega Jaganjca u koje morate upraviti pogled. Tako ćete se osjećati snažno usmjerenima prema braći i sestrama, kao misionari evanđelja i svjedoci Uskrsloga.
Misionari i svjedoci činima – čak i onima najmanjima i uobičajenima – iz svakidašnjega života, ali nadahnutima bratskom ljubavlju, ljubavlju sličnom Isusovoj, ljubavlju onoga koji prihvaća, služi, dijeli, daruje samoga sebe bez pridržaja.
Dragi ređenici, na vas u ovom trenutku uvelike računa naša Crkva, Crkva koja u sinodskom hodu preispituje koju je baštinu pozvana ostaviti novim naraštajima; Crkva koja je pozvana živjeti u milosrdnoj ljubavi i uzajamnom prihvaćanju različitih oblika služba i bratskog sudioništva u darovima. Sigurno je da je to Crkva Jaganjca Božjega u kojoj je prepoznatljiv Kristov lik, koja služi ljudima i u kojoj se uzajamno služi; Crkva koja ništa ne traži, a sve daje; Crkva koja slavi trojstvenu ljubav, koja od nje živi, koja u njoj djeluje i prema njoj teži svom snagom nade.
Neka se ovo obistini nad svakim od vas, dragi kandidati. Budite đakoni po Kristovu Duhu i sačuvajte radost nesebičnog služenja kao izvor pouzdane nade za sve.
Presveta Bogorodica Marija, službenica Gospodnja, koja je prihvatila Riječ s vjerom i ljubavlju, neka posreduje za vas, učvrsti vašu odluku i trajno vas prati na vašem putu. Sve vas preporučujem nebeskom zagovoru blaženog Alojzija Stepinca. Amen.