Zagreb, (IKA) – Zagrebačka župa sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku svečano je 14. kolovoza proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika. Prijepodnevno misno slavlje predvodio je župnik o. Ivan Miškić, a svečanu misu mladomisnik o. Michael Pavić OFMConv u koncelebraciji sa svećenicima Gornjogradskoga dekanata predvođenima dekanom mons. Franjom Prstecom te franjevcima konventualcima iz svetoduškog samostana.
Pozdravljajući okupljene vjernike, župnik Miškić istaknuo je kako nas sv. Maksimilijan poziva da živimo za druge onako kako nas to oči naš Učitelj, jer je živjeti za druge prava radost. Na početku propovijedi, o. Michael podsjetio je kako je ljubav prava onda kad smo spremni svoj život dati za bližnjega. Ali, da bi se došlo do te ljubavi put je trnovit, dug i težak, a samo onaj koji ustraje na tom putu može biti učitelj drugima. Takav je bio franjevac konventualac sv. Maksimilijan. Tajna njegove ljubavi, tajna iz koje je crpio snagu je Bezgrešna. Od malena molio joj se pred kipom i zvao ju svojom nebeskom majkom. Ponudila mu je dvije krune – bijelu i crvenu. Odabrao je obje, a Ona mu postaje učiteljica kako ljubiti bližnjega i Crkvu. Odlučio je da mu životna borba bude borba za Crkvu i Bezgrešnu.
No, pravo ispunjenje svega onoga što je naučio i koliko je bio ustrajan u toj borbi pokazao je u logoru. Svojim životom ispunio je riječi iz Evanđelja. Ljubio je bližnjega do te mjere da je dao svoj život za drugoga. Mnogima je to danas neshvatljivo. Ali to nas ne smije pokolebati jer imamo Učitelja koji nam danas i uvijek govori “ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”. Isusova poruka nije lagana, ali obećava vječnu sreću, podsjetio je propovjednik. Istaknuo je kako se Maksimilijan nije morao javiti, mogao je šutjeti kao i ostali, ali njemu je odzvanjala ova zapovijed ljubavi. Stoga je imao hrabrosti istupiti pred oficira kojemu je bilo neshvatljivo da netko može izaći, obratiti mu se i naposljetku zauzeti tuđe mjesto u bunkeru gladi. U toj zbunjenosti, nesmotrenosti, oficir je zasigurno poželio da se to što prije završi i dozvolio je zamjenu. A upravo ta nesmotrenost rezultirala je da Crkva i svećenik Maksimilijan pobijede rat, mržnju i Sotonu.
Lijepo bi bilo kad bi u svom životu imali strpljenja jedni za druge, kad bi imali volje ljubiti druge i okupljati ih za Crkvu kao što je to činio i sv. Maksimilijan. Lijepo bi bilo kad bi u svom životu bili spremni odreći se svog života za život bližnjega. Okupljati, privlačiti i propovijedati svojim životom to je ono što Isus od nas traži, istaknuo je Pavić, te podsjetio kako pred sobom uvijek trebamo imati izvor dobra, a to je Isus. Kad budemo spremni oprostiti jedni drugima uvredu, kad budemo spremni jedni drugima se ispričati i krenuti dalje zajedno, onda možemo reći da smo na dobrom putu i da smo spremni svoj život dati za bližnjega. A to je ono što Bezgrešna uči kako Maksimilijana tako i nas, poručio je o. Michael.
Na kraju misnog slavlja Pavić je podijelio mladomisnički blagoslov, a po završetku mise vjernici su iskazali počast moćima sv. Maksimilijanu.

.