Dragi misionari, dragi čitatelji Radosne vijesti, dragi prijatelji misija!

Nekoliko vijesti i poruka naših misionara te pitanja čitatelja Radosne vijesti i prijatelja misija me ponukalo da napišem ovih nekoliko riječi. Izgleda da, na globalnoj razini, ništa poslije II. svjetskog rata nije izazvalo toliko špekulacija, nagađanja, sumnji, traženja krivaca… kao ova pandemija koronavirusa. Jednako toliko je otvorenih pitanja na koja je teško naći zadovoljavajući odgovor jer, nažalost, ima puno nepoznanica. S druge strane ne manjka ni riječi ohrabrenja, poticaja, pozitivnih primjera i svjedočanstava istinske vjere.

Kako bi se spriječilo širenje zaraze, državne i crkvene vlasti izrekle su nesvakidašnje i, za ovo vrijeme, skoro nevjerojatne mjere. Zatvoreni u četiri zida svojih kuća i stanova doživjeli smo onu narodnu „kad imadoh ne znadoh, kad izgubih poznadoh“. Najednom smo osjetili koliko nam nedostaje sveta misa, nedjeljno zajedništvo, crkveni prostor, ljudi koje smo navikli viđati, mjesta na koja smo redovito odlazili… Začudo, počeli smo primjećivati čist zrak, sunčano vrijeme, prirodu, počeli smo čak osjećati da nam nedostaju mnoge stvari koje su nam u normalnim uvjetima često smetale. Skučeni u naša četiri zida postali smo nestrpljivi, nervozni, ispunio nas je strah od neizvjesnosti i budućnosti. Nismo bili ni svjesni koliko smo robovali određenim navikama, za koje tek sad vidimo da se bez njih može i kako za naš život nisu toliko važne. Uviđamo, što je mnogima vjerojatno teško priznati, da se malo poznajemo i da smo tako slabi i krhki. Ali, nažalost, i ovakvi kakvi jesmo i u ovakvom stanju, spremni smo na razgovore svjetskih razmjera o urotama velikih sila, vođenju rata suvremenim sredstvima, o ekonomskim lobijima, o predviđanjima koja ne znaju ni najupućeniji iz svijeta upravljanja i znanosti. Mi se u sve razumijemo, mi sve znademo. Na taj način uvlačimo se u razgovore i rasprave koje nemaju kraja i ničemu ne služe, a nismo spremni na ono najvažnije, što su pojedinci i cijele zajednice u sličnim situacijama činile kao što nas uči povijest spasenja, a to je obući se u kostrijet, posuti pepelom i pasti na koljena. Na ovaj način bismo pokazali svoju krhkost i grešnost te spremnost na razmišljanje i traženje odgovora na ono što nam uistinu nedostaje? Uočili bismo našu površnost i život iz navike koji nas čini više robotima nego slobodnim ljudima.

U vremenu izolacije čujemo na svakom koraku „najviše nam nedostaje sveta misa sa zajednicom vjernika“. U ovoj obezglavljenoj i teškoj situaciji usuđujem se upitati: smijemo li zajedno zavapiti kao u Hvalospjevu uskrsnoj svijeći „O, zaista potrebna Adamova grijeha?“ Je li sablažnjivo kazati: O, zaista potrebne pandemije koronavirusa koja će nas potaknuti da svetoj misi dadnemo značenje koje joj pripada, kad ćemo lomljenje kruha i riječi uzmite i jedite, uzmite i pijte… shvatiti kao sjedinjenje s uskrslim Gospodinom, kad ćemo se kao pojedinci i zajednica u euharistiji stopiti se s Onim kojeg smo blagovali, kad ćemo mi vjernici postati jedno tijelo i jedna duša, jedno srce koje kuca Isusovim otkucajima ljubavi prema Bogu i bližnjima, a posebno potrebitima.

Ako ne bude zaokreta u našim životima, koronavirus je samo ubrzao ono što bi nam se ionako dogodilo, a što nam sad najteže pada, a to su mise bez naroda i prazne Crkve. Zapadu se to već dogodilo, Crkve se prodaju i postaju prostori za kulturu i zabavu. Vraćanje važnosti euharistiji je povratak sebi te povratak Bogu živomu i braći ljudima. Dati istinsku važnost Euharistiji znači i povratak evangelizaciji i ljubavi prema misijama.

Stoga dragi misionari, čitatelji Radosne vijesti i dragi prijatelji misija ne dajmo se uvlačiti u prekomjerne vijesti te besmislene razgovore i rasprave. Radije ovo vrijeme iskoristimo u raskajanom duhu, duhu molitve, propitkivanja i služenja. To je ono što nas izgrađuje, oplemenjuje, što jača našu vjeru.

Koristim prigodu obavijestiti vas da ćemo za travanj i svibanj tiskati dvobroj Radosne vijesti zbog nemogućnosti distribucije i transporta. Nadamo se da će se situacija koliko-toliko stabilizirati te da ćemo lipanjski broj tiskati normalno. Nadamo se također da ćemo uspjeti tiskati i poslati materijale za akciju MIVA te kako ćemo uspjeti organizirati predviđeni godišnji susret misionara početkom srpnja u Rijeci. Vjerojatno će do kraja travnja i polovicom svibnja biti jasnija situacija, kada ćemo moći reći nešto konkretnije. Sve obavijesti stavljat ćemo na naše mrežne stranice, a naši uredi i telefoni su vam također na raspolaganju. Sada nam je svima potrebno puno strpljenja, razboritosti, razumijevanja i odgovornosti. Nastavimo moliti jedni za druge a posebno naše misionare i njihove vjernike koji su zbog korona virusa zatvoreni u svoje skromne kućice. Ne mogu zaraditi hranu za dan koji je pred njima a oni ne poznaju pojam zaliha hrane. Tako dodatno izgladnjeli laka su meta koronavirusa. Misionari predviđaju veću smrtnost od gladi nego od koronavirusa. Zbog toga nađimo načina i u ovim danima u svojim obiteljima pomalo skupljati novac kako bismo umanjili bijedu i umiranje od gladi. U ljudskoj naravi je tražiti krivca u drugome i negdje drugdje. To je puno lakše, ali i beskorisnije. Radije pitajmo se: Čime ja mogu doprinijeti da se ova strašna zaraza što manje širi, kako mogu širiti pozitivno ozračje i kako pomoći da gladnih bude što manje?

Uskrsna radost je tek prava radost ako se podijeli s drugima a posebno najsiromašnijom braćom i sestrama u misijskim zemljama. Na taj način postajemo pravi dionici i širitelji uskrsnuća Gospodinova.

Pozivom na molitvu, promišljanje i pomoć sve vas srdačno pozdravljam te još jednom čestitam Uskrs i uskrsne blagdane.

Mons. Luka Tunjić,
Nacionalni ravnatelj PMD BiH