Đakovo, (IKA) – U organizaciji Centra za promicanje Socijalnoga nauka Crkve HBK i njemačke političke zaklade Hans Seidel, a u suradnji s Uredom za socijalni nauk Crkve i društvena pitanja pri Biskupijskome pastoralnom centru Đakovačke i Srijemske biskupije održan je u subotu 28. veljače na Teologiji u Đakovu sedmi susret znanstvenih novaka i asistenata, pod naslovom “Hrvatska u Europskim integracijama: šanse i poteškoće”. Četrdesetak je sudionika iz riječke, osječke i zagrebačke regije, među kojima su bili i đakovački i srijemski biskup Marin Srakić i pomoćni biskup Đuro Hranić, pozdravio moderator susreta dr. Vladimir Dugalić, biskupijski povjerenik Ureda za socijalni nauk Crkve i društvena pitanja.
Pozdravnu su riječ uputili i dijecezanski biskup te pomoćni biskup, predstojnik Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve mr. Gordan Črpić i Sofia von Solenmacher, predstavnica zaklade Hans Seidel.

Prvo predavanje pod naslovom “Kulturni korijeni europskih integracija” održao je profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu iz Zagreba dr. Željko Tanjić. On se na početku osvrnuo na značenje pojma kultura. Poslužio se konstitucijom II. vatikanskoga sabora – O Crkvi u suvremenom svijetu – i zaključio kako je čovjeku jedino moguće kroz kulturu doći do ostvarenja. U kreiranju nove Europe, pitanju kulturnih i duhovnih korijena nije se pridavao značaj. Razlog tomu predavač vidi u uvriježenome mišljenju kako je to pitanje već riješeno ili da je ekonomsko i političko pitanje zauzelo važnije mjesto. Europa se ne može prvenstveno promatrati kao geografski i politički pojam, već kao duhovna stvarnost. Pokuša li se odrediti što je to po čemu se Europa razlikuje od ostatka svijeta, dr. Tanjić je naveo: grčku kulturu; kršćansku poruku i znanstveno tehničku revoluciju. Zaključio je kako današnji problem u određivanju europskih kulturnih korijena prvenstveno uvjetuje činjenica kako je znanstveno tehnička revolucija jedino legitimna, tj. opće prihvaćena kao temelj na kojemu je izgrađena europska kultura.
“Perspektive pridruživanja Hrvatske EU”, bila je tema predavanja mr. Petre Goran, načelnice Odjela za obrazovanje Ministarstva za europske integracije. Ona je pokušala odgovoriti na više temeljnih pitanja: kamo, zašto, kako i kada u Europsku uniju. Kao odgovor na pitanje kamo, donijela je kratki povijesni prikaz dinamike osnivanja i širenja EU. Navodeći razloge koji neku državu motiviraju da se pridruži europskoj obitelji, mr. Goran je navela prvenstveno političke i gospodarske koristi, od kojih se na prve odnosi sigurnost i stabilnost, a na druge neograničen pristup europskom tržištu i uključenost u donošenje odluka i formiranje politike EU-a. Odgovarajući na pitanje kako ući u Europsku uniju, tj. koje preduvjete je potrebno ispuniti, navedeni su kriteriji političke, ekonomske i pravne naravi. Pod kriterijima političke naravi smatra se demokracija i vladavina prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina. Usvajanje pravne stečevine biva pravni, a odupiranje natjecateljskim pritiscima i tržišna ekonomija, ekonomski kriterij potreban za priključivanje EU. Predavačica je navela kako je uz ta tri kriterija 1995. godine uveden tzv. Kriterij iz Madrida, koji zahtijeva stvaranje učinkovite administracije i uprave. Uz taj općeniti pregled potrebnih preduvjeta, mr. Goran je ukratko predstavila dosadašnju dinamiku hrvatskoga pridruživanja EU. Na posljednje i zaključno pitanje na koje je izlaganje željelo odgovoriti: kada će Hrvatska pristupiti Europskoj uniji, predavačica je odgovorila kako će se to dogoditi kada se svi preduvjeti ispune.
Dr. Hrvoje Štefančić s Instituta Ruđer Bošković, održao je predavanje pod naslovom “Hrvatska znanost i znanstvenici u europskim integracijama”, s kojim je želio prikazati trenutno stanje znanosti u Hrvatskoj i potrebne reforme. Hrvatsku je znanost potrebno promatrati kroz tri segmenta: utjecaj znanosti na društvo; znanost kao takva i kvaliteta samih znanstvenika. Utjecaj znanosti na društvo prvenstveno je ograničen na pojedinačne aktivnosti i visoko školstvo, unatoč velikome znanstvenom sektoru. Znanost u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, ali i lošu organiziranost, prvenstveno je financirana od države te je omjer uloženog i rezultata u takvoj situaciji u krajnjoj liniji i dobar. Hrvatska ima dobrih znanstvenika, ali je problem u heterogenosti, učinku male sredine i lošim kriterijima vrednovanja. Promjene koje se smatraju nužnima u takvoj situaciji trebaju biti usmjerene na: izvore financiranja, kriterije vrednovanja, restrukturiranje samog znanstvenog sektora, redefiniranje uloge države i tržišta R&D snage. Dr. Štefančić je u daljnjem izlaganju prikazao mogući učinak reformi na primjeru Portugala, koji je bio u sličnoj situaciji u kojoj se sada nalazi Hrvatska. Predavač je zaključio kako će do napretka ulaskom u EU sigurno doći, ali nije izvjesno kako će taj napredak biti strukturiran.
Posljednje predavanje pod naslovom “Vrijednosti u suvremenoj Europi”, imao je predstojnik Teologije u Đakovu i profesor fundamentalne teologije dr. Nikola Dogan. Predavač je na samom početku ukazao na danas vrlo značajan problem mnoštva vrijednosti, što čovjeka dovodi u situaciju nemogućnosti odabira. U prvom dijelu predavanja dr. Dogan protumačio je značenje pojma vrednote, o kojoj kaže da je ona uporište na kojemu čovjek gradi svoj život. Čovjek stvara ljestvicu vrednota, a one mu pritom povratno oblikuju život. Oduzimanjem vrednotama značaj dolazi do problema. Vrednote obilježavaju četiri oznake, od kojih je prepoznavanje predavač istaknuo kao bitnu za temu koju predavanje obrađuje. Razlog tomu leži u krizi koja obilježava današnju Europu, a riječ je o nemogućnosti prepoznavanja one vrednote koja mi je sada važna. Prikaz stanja duha u Europi dr. Dogan započeo je samim pregledom razvoja, pri čemu je na prvo mjesto stavio razdoblje mita, zatim razdoblje subjekta i na kraju razdoblje postmoderne. Razdoblje postmoderne obilježeno je stanovitom žeđu za svetim, a odgovor se pokušava pronaći u mješavinama različitih religija (sinkretizam). Takva situacija umnožavanja vrednota omogućuje da istina bude ono oko čega se treba dogovoriti. Na kraju je predavač zaključio kako čovjek mora znati razlikovati vrednote. Nakon rada u radionicama, seminar je završio plenumom na kojemu su predstavnici pojedinih skupina iznijeli zaključke.

Prva se skupina bavila promišljanjem integracijskih procesa Hrvatske u EU, pri čemu se posebna pozornost posvetila pitanjima: postoje li alternative ulaska Hrvatske u EU; regionalna suradnja; posljedice ne ulaska; koje bi zemlje trebale biti posrednice hrvatskom pridruživanju. Zaključak te radne skupine je da alternative hrvatskom pridruživanju Europskoj uniji ne postoje, pa se stoga ni o posljedicama ne ulaska ne može razmišljati. Na pitanje o regionalnoj suradnji svi su se složili oko toga kako se posebna pozornost treba usmjeriti na srednjoeuropske zemlje. Promišljanje druge skupine bilo je posvećeno hrvatskoj znanosti i znanstvenicima u perspektivi priključenja EU, s posebnim osvrtom na pitanje spremnosti pojedinih struka europskim integracijama i tržištu znanja, te kako oblikovati preobrazbu hrvatskoga znanstvenog sustava. Sudionici te skupine su mišljenja kako je potrebno da svaka pojedina struka započne sa čvršćim povezivanjem dimenzija obrazovanja i prakse, te poticanjem odgoja za odgovornost spram obrazovanja i rada, što bi rezultiralo spremnijem ulasku u EU. Pitanjem vrednota s kojima Hrvatska ulazi u EU i koje bi mogla od nje usvojiti, bavila se treća radna skupina. Svi su se složili kako Hrvatska ima što ponuditi, pri čemu je posebno istaknuta duboka ukorijenjenost kršćanstva u hrvatsku kulturu i domoljublje. Od europske stečevine vrednota trebali bi prvenstveno usvojiti određene načine društvenog života.