Trogir, (IKA) – Tijekom Vazmene osmine, u petak 10. travnja, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posjetio je benediktinke u Trogiru. Taj posjet o najvećoj kršćanskoj svetkovini Uskrsu ujedno je znak zahvalnosti redovnicama za svjedočanstvo vjere i ljubavi koje pružaju svijetu kao i za molitve koje upućuju Bogu na dobrobit mjesne i sveopće Crkve.
U samostanu trenutačno žive samo četiri sestre i u razgovoru su istaknule kako broj zvanja u njihovu redu opada, te su zamolile nadbiskupa da ih prati u svojim molitvama i ohrabri mlade djevojke za odvažnost odgovora na Kristov poziv u redovništvo.
Nadbiskup je ohrabrio sestre rekavši da su današnjem svijetu klauzurne sestre zanimljive, te sve više djevojaka otkriva taj poziv. Podsjetio je kako se četiri Splićanke nalaze u karmelu sv. Josipa u Avili. U nastavku razgovora istaknuo je kako je križ sastavni dio života, a posebno života u klauzuri. Prisjećajući se riječi anđela iz Evanđelja: “Znam, Isusa Raspetoga tražite”, rekao je kako Krist ostaje raspeti, ali i uskrsli, no kako se mi udaljavamo od uskrsnuća, naglašavamo muku i zaustavljamo se kod križa. Istaknuo je kako je problem vjernika i naših zajednica nepoznavanje Svetog pisma i ne razumijevanje Starog zavjeta. “Pismo pretvaramo u literaturu, a ne postaje nam život, Riječ, nam nije živa”. Ukazao je da ono što vrijedi za mladića i djevojku – ako se ne susreću, ne izlaze, ne gledaju, ne komuniciraju, ne poznaju se, kako to vrijedi za nas i Krista, jer princip spoznaje je ljubav.
“Za većinu ljudi Uskrs je postao tradicija, kao i krštenje, a u krštenju smo suukopani s Kristom, suuskrsli s Njime. To je događaj radosti i radikalne novosti. Ovdje nam treba novi odnos prema Kristu, više hrabrosti i otvorenosti, kako bismo mi postali drukčiji. Nažalost, gdje toga nema događa se da mi ‘pokapamo’ jedni druge unutar raznih grobnih kamenja. Bog, koji je pobijedio grob neka s nama, i u nama razvali grobna kamenja, kako bismo mogli živjeti novim životom”, kazao je nadbiskup.
Nastavak razgovora protekao je u iznošenju uvijek važnih i zanimljivih činjenica iz povijesti toga samostana. Godine 1064., zauzimanjem sv. Ivana Trogirskoga, osnovan je samostan Sv. Dujma, kasnije preimenovan u samostan Sv. Nikole, te od tada benediktinke neprekinuto djeluju u Trogiru. Osim u Trogiru, sestre su podsjetile kako benediktinski samostani postoje i u Šibeniku, Zadru, Hvaru, Krku, Pagu, Cresu i Rabu, no trogirski ima najdužu neprekinutu tradiciju i prošle godine na blagdan Sv. Nikole, 6. prosinca, proslavio je 950. obljetnicu utemeljenja.