Split, (IKA) – “Slavimo danas sve svete i blažene, sve one koji su svojim življenjem među nama i za nas bili snažni znak i ostavili nama trajno svjedočanstvo ljudskosti i svetosti. Među njima su i toliki naši dragi pokojni bliže i daljnje rodbine, prijatelji i poznanici kao i naši branitelji. Svojim su nesebičnim zalaganjem i žrtvom života svjedočili vrednote, obogatili naše odnose zajedništva i solidarnosti te tako nas i našu stvarnost otvarali Božjoj budućnosti”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći, na svetkovinu Svih Svetih 1. studenoga, misno slavlje na splitskom groblju Lovrinac. “Stoga u svjetlu slavlja Svih Svetih, zahvalnog i molitvenog sjećanja na sve naše drage i mile, još više se zgražamo i ostajemo bez riječi kada čujemo a i vidimo da čovjek čovjeku može ugroziti ili još gore oduzeti život. Proglasiti se gospodarom života i smrti svoga bližnjega”, rekao je nadbiskup Barišić započevši svoju propovijed te nastavio: “Braćo i sestre, život nije stvar ni posjed. Život je najveće bogatstvo – dar Božji. Samo Bog, Bog ljubavi koji nas je obdario zemaljskim životom želi nas obdariti i svojim božanskim životom. Ovo je temeljni smisao svetkovine Svih Svetih. Ovo je i pravo značenje našega današnjega pohoda, sjećanja i molitve na grobljima. Ali, slavlje Svih Svetih, i zahvalne molitve za naše drage i mile pokojne otvara nas i vodi do samoga izvora života i svetosti: Boga – punine osobnosti i zajedništva života Oca, Sina i Duha Svetoga. U Isusu Kristu pozvani smo biti sudionici iste proslave života svetosti i milosti u kojoj su svoje radosno ostvarenje već postigli blaženici i naši pokojni”.
Zbog nehumanih odnosa i raslojavanja u društvu razni oblici nametnute samoće plod su sebičnosti, gramzljivosti, napuštenosti i nebrige. Ne treba se onda čuditi, ustvrdio je nadbiskup Barišić, “da u mentalitetu individualizma, sebičnosti, užitka sve više nas zahvaća i egzistencijalna samoća, praznina života bez smisla. Samoća je to u kojoj se osjećamo sami, da nismo ljubljeni i čini nas nesposobnima prihvatiti druge. Prije svega osamljenost je nedostatak riječi. Koliki među nama dugo i uzaludno očekuju jednu ljudsku riječ”. U tom je duhu podsjetio da ima jedna izvanredna Riječ a tako bliska, ljudska. Riječ snažna i radosna i za društvenu i za egzistencijalnu našu osamljenost. “Ta Riječ jest Božja Riječ. Život znači. Isus Krist jest Božja Riječ upućena nama. On nas želi susresti i uspostaviti prijateljski dijalog s nama”, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup dodavši: samo u svjetlu Riječi Božje, poručuje nam upravo završena Sinoda biskupa u Rimu, oči vjernika čitaju znakove vremena u Duhu Božjeg plana spasenja. Nadbiskup je nadalje istaknuo da je Isus Krist, Božja Riječ i plan spasenja, osloboditelj i put svim zatvorenicima egoizma i individualizma. “Božji je to odgovor na naša životna pitanja: Tko smo mi u ovom svijetu? Koje je naše dostojanstvo i poslanje? Kako graditi naše zajedništvo i gdje je naš trajni dom? Jedino On nam može reći gdje su i što je s našim pokojnicima. Ova Riječ života, ovdje i danas, na svetkovinu Svih Svetih i na dan molitve i zahvale za naše drage i mile želi biti i ostati familijarna i svakodnevna u našem životu i domu”, ustvrdio je mons. Barišuć te upozorio: “Nije dovoljno da Radosnu Vijest života imamo u svome domu već je potrebno da u Njoj tražimo svoj dom. S Njome u osobnome, obiteljskom dijalogu doživjet ćemo onu istinu radi koje je i došla k nama: Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju”.

Snaga i toplina Riječi Božje razrješuje ne samo našu samoću, već pobjeđuje ništavilo i smrt te ispunja i osposobljava naše srce da osjeti ljubav i uzvrati ljubavlju. “Već sada i ovdje, mi ljubljeni, djeca smo Božja. Naše dostojanstvo sinova i kćeri Božjih, pobjedom nad grijehom i smrću još će se potpunije ostvariti i očitovati. Kad se očituje bit ćemo Njemu slični, vidjet ćemo ga kao što jest. U Njemu imamo konačno i pravo, proslavljeno lice našega dostojanstva te ćemo tako proslavljeni Njega vidjeti kao što jest”, naglasio je nadbiskup Barišić zaključivši: “Braćo i sestre, ova životna, uskrsla nada povezuje nas s Gospodinom, svima svetima i s našim pokojnima. Ona čisti pogled srca i poziva nas da budemo njezini svjedoci u svakodnevnom životu, u osobnim poteškoćama i društvenim izazovima. Ona nas potiče i hrabri da poštujemo život svoj i život svoga bližnjega. Da budemo njezina radosna riječ i djelatna prisutnost u samoći bližnjih i socijalnoj i egzistencijalnoj; da snagom vjere i djelima ljubavi gradimo zajedništvo i solidarnost po uzoru svih svetih i naših milih i dragih pokojnika; da bismo mogli uživati radost i puninu uskrsloga života u domu Oca nebeskoga sa svima svetima i našim dragim pokojnima u sve vijeke vjekova”.
Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, redovnice, bogoslovi, pjevači sastavljeni od dva splitska župna zbora Gospe od Zdravlja i Svetoga Dujma pod vodstvom fra Stipice Grgata i više od trideset svećenika, do središnjega križa “obgrljena” svijećama gdje je nadbiskup Marin Barišić izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve. Potom se nadbiskup sa svećenicima i bogoslovima pomolio kod svećeničke grobnice za one koji su svojom ljubavlju i predanošću zadužili Crkvu.