Split, (IKA) – “Na svetkovinu Svih svetih, na groblju, mjestu nezaboravnih sjećanja i bolnih rastanaka, slavimo misu, slavlje zahvale i utjehe, vjere i nade, smisla i konačnog ostvarenja našega života. Dan Svih svetih govori nam o povezanosti neba i zemlje, o zajedništvu nas i naših pokojnika, bistri nam pogled uma i srca i osmjeljuje naše zemaljske korake”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, misno slavlje na splitskom groblju Lovrinac. “Nakon toga vidjeh: Eno velikoga mnoštva, što ga ne mogoše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Tako nam svoje duhovno viđenje neba opisuje, sv. Ivan, pisac knjige Otkrivenja. Radosno mnoštvo nebesnika kliče i zahvaljuje Bogu na daru i ostvarenju njihova života i povijesti”, rekao je nadbiskup Barišić, započevši svoju propovijed te nastavio: “možemo se i mi na svoj način prepoznati u Ivanu koji iznenađen viđenjem neba ne uspijeva dobro vidjeti zemlju. On ne vidi da ono mnoštvo dolazi sa zemlje, iz nevolje velike, ne zna da su to muževi i žene, mladići i djevojke, očevi i majke, žitelji zemlje iz raznih vremena i prostora, različite dobi i zanimanja, koji su imali svoje ime i rod, svoje vrijeme i kulturu, ljudi koji su duže ili kraće boravili na ovom svijetu”. Premda nitko nije svet prije smrti, sveci ne pripadaju samo prošlim vremenima. U tom je kontekstu nadbiskup kazao da danas takve osobe žive među nama, stanuju u našoj ulici i rade u našoj ustanovi, obilježavaju naše vrijeme ostavljajući svoj duboki trag ljudskosti. No, upitao je, uspijeva li nama uočiti takve osobe za koje ćemo tek sutra reći da su bili ljudi dobri i sveti? Zašto ih ne uspijevamo uočiti i prepoznati, te odgovorio: “možda zato što nisu na naslovnim stranicama, što nisu u medijima; ili zbog toga što nisu slavni, uspješni i bogati; možda zbog toga što ne nose velike uloge, što su im primanja mala, ili zbog toga što su takvi ismijani, sažaljivani, prezreni. A možda je ‘krivnja’ i na njima samima jer žive jednostavno i normalno, ne smatrajući sebe dobrima, svetima i uzornima. Dakako, ove osobe ne drže do svoga ‘ugleda’ i nije im do reklame. Ne smatraju se bezgrešnima. Grešni su i ograničeni ljudi koji svoje svakodnevlje i velike nevolje žive oslonjeni na milost i milosrđe Božje. Peru i bijele svoje haljine u krvi Jaganjčevoj”.
Splitsko-makarski nadbiskup je nadalje istaknuo da oni i uz cijenu vlastitog života ostaju uspravni i autentični ljudi, uvjereni i uvjerljivi svjedoci Isusa Krista. Živeći u slobodi i ljubavi prema Bogu i bližnjemu, njihov život ne može ugroziti ni biološka pa ni nasilna smrt. “Smrt za njih nije odvajanje od ovoga zemaljskog života, već smrt je odvajanje i udaljavanje zemaljskog života od Izvora života, od Boga darovatelja života. Suprotnost smrti nije besmrtnost, već istinski život. Istinski život može nedostajati onom koji je biološki živ, a može ga imati onaj koji je u grobu. Doista, živjeti bez poštenja, dobrote, pravde, solidarnosti, istine, vjernosti, opraštanja, ljubavi – znači biti biološki živ, a biti mrtav. Mrtvi smo ako nismo na strani istinskog života”, upozorio je nadbiskup. Sveci nisu individualci i privatnici, već istinsko bogatstvo ljudskosti i vjere, dobročinitelji i svjedoci za koje se s pravom može reći da su najveće naše opće i zajedničko dobro. To su oni među nama, koji u Kristovim riječima blaženstava, Govora na gori, vide svoju osobnu iskaznicu. U njegovim riječima prepoznaju statut istinskoga života, najveći izraz humanosti, svetosti koju žive i utjelovljuju u naše crkvene i društvene odnose. Zasluga je ovih svjedoka što danas u našem svijetu ima još nade, jer oni je svjedoče i žive i u beznadnim situacijama. Njima treba zahvaliti što u našem društvu ima zajedništva i solidarnosti, jer oni te vrednote svjedoče hrabro u našim podjelama i mržnjama. I mi sami, ne znajući, često idemo putovima koje su oni uz velike žrtve svojim svjedočenjem dobrote i pravde, mira i praštanja među nama otvarali. Čisti srcem žive transparentno i iskreno, sposobni su vidjeti i uvažavati druge u svojoj sredini, trajno i cjelovito, poručio je nadbiskup Barišić.
Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, redovnice, bogoslovi, pjevači sastavljeni od četiri splitska župna zbora pod vodstvom mo. Šime Marovića i više od trideset svećenika, do središnjega križa “obgrljena” svijećama gdje je nadbiskup Barišić izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve.
Potom se nadbiskup sa svećenicima i bogoslovima pomolio kod svećeničke grobnice za one koji su svojom ljubavlju i predanošću zadužili Crkvu.