Split, (IKA) – “Danas želimo iskreno vjernički vidjeti sebe, svoj život kao i svoje pokojne u ogledalu osobe Krista raspetoga i uskrsloga. Naši dragi pokojnici i svi sveti mogli bi nam bolje reći tko smo mi zapravo jer su svoje pravo lice već prepoznali u našemu Originalu, našem Spasitelju”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, misno slavlje na splitskom groblju Lovrinac.
Dok sa svojim preostalim članovima obitelji i rodbine šapćemo svoje molitve i izričemo zahvalnost za naše drage pokojnike kao i za tolike žive koji su nas zadužili formacijom i obranom života, kazao je nadbiskup, neizbježno nam se nameće ono normalno, ljudsko pitanje: Što je život i koji mu je smisao? Tko je čovjek i tko sam ja?
Na to pitanje djelomičan odgovor možemo dobiti i nad grobom, svojevrsnim ogledalom, nad kojim promatramo sebe i svoj život, dok mislimo na svoje drage pokojne. No, čovjek se kao ni u ogledalu doma tako ni u ogledalu groba ne može dublje vidjeti, jer je i grob, premda ukopan u zemlju, ipak tek samo površina, kazao je nadbiskup Barišić i podsjetio da postoji takvo ogledalo, ne površno, već neizmjerno; ne mrtvo, već živo, radosno i sudbonosno čovjekova identiteta, njegova lica, osobe i osobnosti u kojemu vidi svoje dostojanstvo i gleda svoju budućnost, ogledalo koje mu je darovano i nije predmet, već osoba Isusa Krista. “Isus Krist ogledalo ljubavi Boga prema nama i nas prema Bogu, svojim životom, smrću i uskrsnućem u ljubavi svojoj posvjedoči tko smo mi zapravo: sinovi i kćeri nebeskog Oca, a međusobno braća i sestre, za vječnost stvoreni”, istaknuo je nadbiskup i poručio: Ako se ogledavamo u osobi Isusa Krista nećemo sebe gledati i tražiti u ogledalu stvari – bogatstva, novca, vlasti i imanja, koje nam daje pogrešnu sliku o nama i sprječava nas prepoznati se u Isusovu govoru na gori.

Nadbiskup Barišić, podsjetivši na količinu osjećaja topline, neizgovorenih pohvalnih riječi i znakova pažnje koje smo ostali dužni našim pokojnicima, a da ne bismo stvorili takav dug i prema živima, potaknuo je vjernike da zažive, u novom svjetlu života i suživota prema svojim članovima u obitelji, sredini i društvu, otkriveni odgovor na pitanje: tko smo mi zapravo.

Nakon misnoga slavlja u procesiji su za križem išli brojni vjernici, ministranti, redovnice, bogoslovi, pjevači i tridesetak svećenika, do središnjega križa gdje je nadbiskup Barišić izmolio molitvu za odrješenje svih vjernih mrtvih. Potom se nadbiskup sa svećenicima i bogoslovima pomolio kod svećeničke grobnice za one koji su svojom ljubavlju i predanošću zadužili Crkvu.