Split, (IKA) – “Svetkovina Svih svetih i blagdan Dušnog dana vrijeme je iskrene zahvalnosti, molitve i sjećanja, susreta i dublje povezanosti s našim dragim pokojnima, prijateljima, poznanicima i sa svima koji su nas svojim životom zadužili. Među tolikima u prvom redu mislimo na naše branitelje”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći, na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga, misno slavlje na splitskom groblju Lovrinac. Ovo je susret i nas živih, nastavio je nadbiskup, jer toliki se poslije dugo vremena ili po prvi puta susretnu u ove dane na groblju. U tim susretima otkrivamo ljudskost, blagoslov i radost života u kojemu stvari ne mogu zamijeniti osobe ni tržište zajedništvo. Prije svega ovi dani su povlašteno vrijeme i groblje je prikladno mjesto razmišljanja i susreta s našim Bogom kroz šutnju, zahvalu, molitvu, u jednom širem i cjelovitijem pogledu o našem životu i smrti, o onima koje volimo, društvu i budućnosti ovoga svijeta. Govoreći u svojoj propovijedi o smrti kao neizbježnoj stvarnosti ljudskoga života i “povlaštenom” mjestu za pitanja o smislu života, o odredištu i cilju, o nadi ili beznađu, mons. Barišić je istaknuo da je čovjek velik i vrijedan poštovanja cijeloga života, ali i prije rođenja i poslije smrti. Nada je dimenzija od koje je satkana ljudska duša. Zato grobovi nisu samo rub – zid plača i tuge već prostor horizonta nade. Upitavši se na čemu se temelji ljudska, odnosno kršćanska nada, odgovara: “Kršćanska nada nije neka apstraktna, anonimna, bezlična mogućnost. Naša kršćanska nada nije nešto, već Netko – Osoba: Isus Krist je temelj i stvarnost naše nade. Da Krist nije uskrsnuo, samo ljudsko nadanje bilo bi toliko nesigurno jer ne bi postojao dovoljan razlog za što se zapravo opredijeliti: za nadu ili beznađe. Osoba Isusa Krista, Kristovo uskrsnuće, pobjede života nad smrću, izvor je i temelj naše kršćanske nade.” Svetkovina Svih Svetih stoga je proslava života jer vjerujemo u uskrsnuće mrtvih i život vječni. Zahvalno se sjećamo naših dragih pokojnika i svih onih koji su poslije zemaljskog ušli u nebesku puninu Uskrslog života. Ostvarenje njihova života u nebu proslava je ljubavi i milosrđa Božjega, Onoga koji je jedini svet i izvor svake svetosti, kazao je. Osvrnuvši se na evanđeoski tekst koji govori o Blaženstvima istaknuo je da ona ne žele biti jedan način suprotstavljanja mentalitetu svijeta nego novi i stvarni put spasenja svijeta, a sveci su komentar blaženstava, svjedoci Kraljevstva Božjega u svojoj sredini. Sveci su, nastavio je mons. Barišić, “osobe iz svakoga naroda, puka i jezika, iz svih kultura i vremena, svih zvanja i zanimanja, svih uzrasta i sa svih područja društvenog života. Među njima su male, neprimjetne, anonimne osobe koje su se nosile sa svojim problemima i žalostima, koje su se zauzimale za opće dobro, bile gladne i žedne pravednosti, ne samo za sebe nego još više za druge, to su progonjeni mirotvorci, to su oni koji su davali prednost ljudskosti i vrednotama pred egoizmom i pohlepom, to su oni koji su svojim čistim srcem uspijevali vidjeti ne samo bližnjega svoga, nego prisutnost Boga u svakom čovjeku. Sveci nisu neka daleka prošlost već su naši suvremenici: Ivan XXIII., Padre Pio, Majka Tereza, Ivan Pavao II., Ivan Merz, Alojzije Stepinac, Marija Petković, i toliki živući među nama. Dakako, nisu to bezgrešni, savršeni ljudi, već ograničene i grešne osobe koje se oslonjene na ljubav i milosrđe Božje hrabro nose sa poteškoćama, nepravdama, sa svojom i tuđom grešnošću, gradeći kraljevstvo Božje, odnose ljubavi, pravde i mira”. U tom je surječju nadbiskup istaknuo kako smo svi pozvani na svetost te da je svetost u nama poput zrna koje se zauzimanjem za bližnje i svjedočenjem pravde, mira i ljubavi, razvija i raste do mjere uzrasta punine Kristove koju ni smrt ne može spriječiti. Kako je važno, s kojim iskustvom i raspoloženjem, s kakvim životom se opraštamo od zemaljskog putovanja, idući u susret licu i pogledu svome Bogu Ocu.
Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, časne sestre, bogoslovi, pjevači sastavljeni od dva splitska župna zbora Gospe od Zdravlja i Svetoga Dujma pod vodstvom mo. Šime Marovića i više od trideset svećenika, do središnjega križa “obgrljena” svijećama gdje je nadbiskup Marin Barišić izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve. Potom se nadbiskup sa svećenicima i bogoslovima pomolio kod svećeničke grobnice za one koji su svojom ljubavlju i predanošću zadužili Crkvu.