Nadbiskup Barišić predvodio Misu večere Gospodnje
Misa večere Gospodnje u splitskoj katedrali
Split (IKA )
Split, (IKA) – “Večeras ovom misom započinjemo Vazmeno trodnevlje muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Ulazimo u otajstvo spasenja ljubavi Božje za nas. Ova naša katedrala jest prostor gdje Gospodin s nama, svojim učenicima, svojim vjernicima želi slaviti euharistiju. Apostole predstavljaju mladići, a zapravo svatko je od nas dio njih i želimo sudjelovati dušom i srcem u ovoj večeri. Ograničeni smo za ovu veliku ljubav, ali je osjećamo da je tu za nas i u njoj prepoznajemo sve one autentične ljubavi. Ona je izvor i nadahnuće za našu ljudskost, za našu dobrotu i ljubav”, rekao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predvodeći Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 2. travnja, u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Tomislav Ćubelić i don Ivan Urlić.
“Ovaj sveti dan, uspostave euharistije je srce i središte naše vjere. Riječi ne mogu izraziti to bogatstvo značenja Isusova djela, njegovih gesta i riječi, ali sama nas čitanja donekle žele uvesti u otajstvo vjere”, rekao je nadbiskup u homiliji. Osvrnuo se na riječi sv. Pavla koji je govorio vjernicima u Korintu o otajstvu Posljednje večere. Nadbiskup je podsjetio na riječi sv. Pavla kada je rekao kako daje ono što je sam primio od prve zajednice vjernika, a to je srce vjere, euharistija, ljubav Božja i on to čuva kao blago i prenosi vjernicima, braći i sestrama, prenosi riječima sudbonosni događaj Posljednje večere. Ova ljubav Božja, njegova žrtva ljubavi je u temelju otajstva euharistije. Ona je prenesena u otajstvo kruha koji postaje njegova prisutnost, u otajstvo krvi njegove koja je nazočnost njegova trajno među svojima, napomenuo je nadbiskup i uputio na Krista koji je trajno prisutan u otajstvu kruha i vina. Ovu ljubav koja je došla među nas, koja je govorila, živjela i djelovala među nama sv. Ivan je opisao u gestama, pokretima, simbolici. Na Posljednjoj večeri Krist odlaže svoju odjeću. Njegova odjeća pojasnio je nadbiskup je “ona božanska narav. On se nije ustručavao oplijeniti sam sebe, postao je sluga, ponizio se do smrti na križu i čovjekom posta. Odložio je svoju haljinu božanstva i opasao se ubrusom koji je simbol služenja i ljubavi koja služi”. Istaknuo je kako nam je “Krist ostavio samoga sebe i u tom predanju izrazio je svoju neograničenu ljubav, istu onu koju je pokazao perući noge apostolima”. Nadbiskup je zaključio da “mi nažalost i dalje ne razumijemo ovo otajstvo, ali smo pozvani da ga otkrivamo, da ga pokušavamo shvatiti”. Ući u dubinu ovog otajstva, ove ljubavi moguće je jedino ako smo pripravni služiti, napomenuo je nadbiskup. Rekao je kako “ova gesta Isusa Krista zahvaća svakoga, jer nije indiferentna, ona dira srce, no nikada je nećemo shvatiti ako ne skinemo svoja odijela sebičnosti, oholosti, zavisti, mržnje”. “Nije ih lako skidati jer imamo njihov broj, mjeru, njihov stil i strah nas je ponekad dirnuti u ovu ‘garderobu’, ali ako hoćemo biti ljudi, kršćani obilježeni gestom ove ljubavi nema drugog puta nego šivati odijela solidarnosti, podrške, ohrabrenja, sebedarja. Da bi se to ostvarilo potrebno je ‘oprati se’, dopustiti da nas zahvati ova milost, no ne možemo sami”, napomenuo je nadbiskup i dodao kako je potrebna Gospodinova ljubav kojoj se treba predati, otvoriti joj se i odgovoriti na nju. Ona vidi gdje smo ranjivi i želi nam oprati noge jer smo nogama najbliži blatnjavom svijetu, rekao je nadbiskup. Govoreći o nogama kao simbolu čovjekova života koje najbolje izražavaju cjelovitog čovjeka, nadbiskup je pojasnio kako je “Gospodin htio zahvatiti te rane da nas osovi na noge da bi se mogli sagibati pred drugima i ranama bližnjih, uvijek opasani ubrusom služenja”.
Potom je nadbiskup oprao noge apostolima, koje su ove godine predstavljali vjernici i bogoslovi. Na misi je pjevao katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića.