Split, (IKA) – “Živeći u našem narodu u turbulentnom dobu s pravom ga je Crkva uzdigla na oltar blaženika. On je ‘najsvjetliji sin hrvatskoga naroda’ i ‘najsvjetliji lik Crkve u Hrvata’, kako je to rekao blagopokojni papa Ivan Pavao II. proglasivši ga godine 1998. blaženim. Ove godine obilježavamo 50. obljetnicu mučeničke smrti bl. Alojzija Stepinca. Stoga je ovo dan pobjede i ponosa te zahvale Gospodaru povijesti”, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći na Stepinčevo, 10. veljače, misno slavlje u splitskoj katedrali Sv. Dujma.
U koncelebraciji je bilo više svećenika među kojima su bili generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić, prepozit Prvostolnog kaptola mons. Drago Šimundža, katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, a pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića.
Nadbiskup je u propovijedi podsjetio na Gospodinov poziv na svetost upućen svima. Ponekad nam se to čini nedostižno i neostvarivo, ali sveci – osobe koje su živjele cjelovito i odvažno svoju vjeru približavaju nam tu stvarnost kao što je to bio bl. Alojzije Stepinac. On je prevoditelj tog otajstva svetosti na nama razumljiv jezik: materinji, hrvatski. Nadbiskup je podsjetio na cjeloviti životni tijek Alojzija Stepinca, na neke njegove misli te na njegovo svećeničko i biskupsko geslo koje ga je odredilo. “Kao da je slutio već kao mlad svećenik da će njegov životni put biti vezan uz žrtvu i križ”, istaknuo je nadbiskup Barišić, dodavši da je Stepinac svu nadu i utjehu u patnjama crpio od Gospodina Isusa Krista. Hrvatski katolički narod i nakon svih previranja ostao je vjeran Kristu i Crkvi, svojim dubokim kršćanskim korijenima, radi “zrnja” koje je “pavši na zemlju donijelo obilat rod”. To “zrno” je i naš Stepinac. Proživio je teška vremena – napade, zatvor, izolaciju, ali uspravno; ostao je duhovna vertikala i moralna veličina. Premda fizički odvojen od svojih vjernika s njima je bio stalno duhovno povezan. Nosio ih je u srcu, mislima i molitvama, kao što su i oni njega. Papa Ivan XXIII., znajući za njegovu žrtvu, godine 1959. uputio mu je ohrabrujuće pismo u kojemu između ostaloga kaže: “… ne trpiš radi krivnje nego radi kreposti”. Na kraju propovijedi podsjetio je na Stepinčevu ljubav i zauzetost za svećenike, koji su onodobno bili silno napadani, a on ih je pozivao na zajedništvo i duhovnu i pastoralnu budnost. “Bl. Alojzije Stepinac nije nas napustio. Njegova nas duhovna baština obogaćuje, obvezuje i poziva da budemo još hrabriji svjedoci kršćanskoga puta”, istaknuo je nadbiskup Barišić, uputivši blaženiku molitvu: “‘Najsvjetliji sine hrvatskoga naroda’ i ‘najsvjetliji liku Crkve u Hrvata’, učvrsti nam vjeru, nadu i ljubav kako bismo bili ljudi koji ljube Boga i čovjeka, svoj narod i svoju Crkvu”.