Split, (IKA) – Već nekoliko godina na Božić i Uskrs splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pohodi splitske zatvorenike. Tako je i ovoga Uskrsa, 5. travnja, posjetio zatvor u Splitu i susreo se s upravom i upraviteljem zatvora te je u mirnom ozračju zatvorske kapele Sv. Josipa Radnika na Bilicama predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s duhovnikom zatvorenika don Anđelkom Dukićem, župnikom župe sv. Spasa na Mejašima, i župnim vikarom don Matom Munitićem.
U propovijedi nadbiskup je govorio o “dvije razine” Uskrsa. Prva je ona koja se zadržava na razini obiteljskog slavlja, svečanosti, čestitanja i koja donosi jednu novinu, novost. Druga razina je duboka, misteriozna, ona je više vertikala i zahvaća onu dimenziju koju Bog ima u Uskrsu. “Svatko od nas nosi svoje križeve i čovjekov život ima formu križa. Križ obilježava svačiji život. Štoviše, nosimo svoje i tuđe križeve, drugi ih nama navaljuju, mi drugima, no pitamo se ima li to smisla”, upitao je nadbiskup. Ukazao je važnom činjenicu kako je križ nosio i lijevi i desni razbojnik od Isusova križa, no kako samo Isusov križ ima snagu i značenje koje pobuđuje pozornost svih generacija kroz povijest i nas danas. U čemu je važnost i snaga tog križa, upitao je nadbiskup. “To je snaga njegove ljubavi. I onda kad trebamo ‘pravedno’ nositi svoj križ u obitelji, društvu i kad ga treba podijeliti nemamo snage i motiva, a kad te netko nepravedno osudi, tada imamo još manje snage i motiva za nositi ga. Onda se u čovjeku javlja osveta, mržnja, kao reakcije ‘starog čovjeka’ i pitamo se ima li drugi načina, druga varijanta tog čovjeka”, istaknuo je nadbiskup.
U nastavku propovijedi pojasnio je kako se samo u i po Isusu Kristu rađa novi čovjek. Samo Isus Krist prekida tu seriju mržnje osvete zla i na svoj način suprotstavlja se tome svojim načinom ljubavi, zapravo raskida i zaustavlja starog čovjeka. “Ovo je toliko snažno da može biti temelj gradnje jednog novog čovječanstva novih odnosa”, istaknuo je nadbiskup. U nastavku naglasio je kako raspeti Gospodin svoju pobjedu ljubavi nad mržnjom, života nad smrti nije zadržao za sebe nego je tu pobjedu podijelio s nama i to preko temeljnog sakramenta krštenja. Pokušavajući u propovijedi proniknuti u tajnu Uskrsa nadbiskup je pojasnio riječi sv. Pavla kada je govorio o krštenju, kojim smo ukopani u Kristovu smrt, krštenju kojim smo ušli u grob jer želimo pokopati staroga čovjeka sa svojim manama, zloćama, jer želimo zaživjeti novost života. “Krštenje je uskrsli sakrament, susret uskrslog Gospodina s nama”, kazao je nadbiskup.
Upućujući na važnost krštenja i rađanja novog čovjeka, nadbiskup je istaknuo koliko god za nas bio važan dan rođenja, još je važniji dan kad je uskrsli s nama pobijedio, donio pobjedu, dao nam mogućnost življenja novoga života kad smo od stvorenja postali sin ili kći Božja. Dar krštenja ta snaga, novosti, kvasac “želi nas osposobiti za otvaranje grobova u koje svatko od nas može bez namjere, pasti, gdje je grobni kamen navaljen na naš život, na odnose, na srce i dušu. Želi da podižemo grobno kamenje nad grobovima u koje smo sami sebe pokopali ili smo pokopali nekoga prije nego li je umro”. Pokapamo žive, upozorio je nadbiskup i naglasio koliko danas samo ima takvih grobova u obiteljima, radnim mjestima.
Na kraju propovijedi nadbiskup je svima čestitao Uskrs i potaknuo ih da imaju povjerenja u Gospodina. “Kristovo uskrsnuće je izraz ljubavi prema čovjeku i nama. Ova vas ljubav neće olako pustiti. Ona koja je dirnula grob i pokojnika neće se plašiti dirnuti tebe živoga, pa makar bio u bilo kojem grobu ili životnoj situaciji. S time računajte”, zaključio je nadbiskup.