NADBISKUP BOZANIĆ: BISKUP BADURINA BIO JE U PRAVOM SMISLU RIJEČI PROROK

Zagreb, 4. 11. 1999. (IKA) – “Hrvatska biskupska konferencija i Europa važni djelokruzi služenja biskupa Srećka Badurine” bila je tema prve tribine koju pod nazivom “Sugovornik vremena” u spomen na šibenskog biskupa Srećka Badurinu organizira samostan Sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a o kojoj je u srijedu 3. studenoga govorio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Predsjednik HBK pokojnoga biskupa Badurinu u svom je predavanju predstavio kroz prizmu šest točaka. Govoreći o njemu kao primjeru koncilskog biskupa, predavač je istaknuo kako je blagopokojni biskup Badurina kolegijalnost živio na plodan način, brinući se kako za svoju vlastitu biskupiju, tako i za Crkvu u Hrvatskoj, u hrvatskome narodu, ali je snažno osjećao potrebu komunikacije i suradnje s Crkvom Europe. To se osobito jasno isticalo u njegovu vođenju Komisije HBK “Iustitia et pax”, koju je pokojni šibenski biskup formirao, usmjeravao, ali i povezivao sa sličnim crkvenim ustanovama Europe. Za njegova vođenja (od 1988. do 1993. godine), spomenuta je Komisija izdala više značajnih akata, a u vremenu značajnih promjena u hrvatskome društvu njegovo je djelovanje bilo usredotočeno na “epohalne društvene promjene, demokraciju, ulogu izbora u demokratskim procesima, stvaranje države, odnos etike i politike, pitanja rata i mira, ljudska prava” i druge teme, istaknuo je nadbiskup Bozanić te dodao kako je samo od 1989. do 1991. izdano šest akata: dva priopćenja, dvije izjave, jedno pismo i jedna promemorija, a Komisija je pripremila i više dokumenata za HBK. “Biskup Badurina bio je na početku djelovanja spomenute Komisije zaokupljen odgojem vjernika za promicanje i uspostavu demokratskih odnosa u društvu i demokratskog sustava vlasti u nas. Kasnije, nakon agresije na Hrvatsku, pažnja se više usmjerila na obranu prava naroda na samostalnost i vlastitu državu”. Prikazujući rad biskupa Badurine na ekumenskome planu, nadbiskup Bozanić istaknuo je kako je on “u pravom smislu riječi bio prorok: u riječima, gestama, svjedočenju i trpljenju” te je naveo konkretna ostvarenja na tom planu, što su posebno prepoznavali crkveni krugovi u Europi. Premda je na domaćem planu za svoje ekumenske pothvate znao doživljavati i kritike i nerazumijevanje, nije gubio pouzdanje već je bio “realist” koji je “temeljito proučavao i shvaćao naše povijesne i sadašnje prilike, ali je ipak bio otvoren za dijalog do mjere koja je neke ponekad zbunjivala. Kad je, pak, osjetio da to s bilo koje strane netko želi instrumentalizirati, znao je kristalno jasno i hrabro otkloniti te pokušaje.” Nadbiskup Bozanić prikazao je biskupa Badurinu i kao prvog potpredsjednika HBK i člana Stalnog vijeća HBK, ističući njegovu neumornost, koja je, posebice u teškim ratnim godinama znala graničiti i s pothvatima. Daljnje svjetlo u kojem je predavač prikazao blagopokojnoga šibenskog biskupa jest djelovanje u Komisiji za uređenje odnosa između Crkve i države, kojoj je biskup Badurina s crkvene strane bio na čelu. Problematici je pristupao kao intelektualac te se nije “zadovoljavao vršenjem samo formalnih čina, nego je zadatku pristupao studijski”, čega je plod potpisivanje četiriju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Na kraju je nadbiskup Bozanić prikazao djelovanje biskupa Badurine kao sinodalnog oca, koji je zakasnio na Prvu sinodu za Europu 1991. jer je u Hrvatskoj, posebno u Šibeniku, u prosincu već vladalo ratno stanje. Na toj se Sinodi, istaknuo je predavač, i sam sudionik, mnogo govorilo o patnjama Crkve i naroda u Hrvatskoj te se “u završnome sinodalnom dokumentu spominje jedino Hrvatska od zemalja Europe”. I po tome se vidi europsko djelovanje Crkve, čak i prije njezina međunarodnog priznanja.
Tribinu “Sugovornik vremena”, čiji je naziv ‘posuđen’ od o. Antuna Badurine, biskupova brata, vodio je o. Vlatko Badurina, na početku je nastupio zbor Društva prijatelja glagoljice “Bašćina” pod ravnanjem fra Izaka Špralje i glasovirskom pratnjom Hvalimire Bledšnajder. Prije početka tribine nadbiskup Bozanić i provincijal otaca trećoredaca Petar Grubišić otkrili su ispred “Dvorane biskupa Srećka” spomen-ploču s natpisom “Srećko otac biskup Badurina”. Među brojnim nazočnima bili su i kardinal Franjo Kuharić, ministar obnove i razvitka Jure Radić, dr. Josip Bratulić i ostali uglednici crkvenoga i društvenog života.