Zagreb, 8. 12. 1999. (IKA) – Zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK Josip Bozanić u svom istupu na tribini “U spomen biskupu Srećku Badurini” održanoj kod otaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu u utorak 7. prosinca, a nakon predavanja koje je o temi “Uloga biskupa Srećka Badurine u stvaranju hrvatske države i uređenju crkveno-državnih odnosa” održao ministar razvoja, useljeništva i obnove dr. Jure Radić, govorio je posebno o uvjetima sklapanja ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske.
Pojasnivši kako je i prije utemeljenja Hrvatske biskupske konferencije bilo razgovora između državne i crkvene komisije o reguliranju međusobnih odnosa, nadbiskup Bozanić je podsjetio da su nakon 1993. godine razgovori počeli na posve novoj osnovi: s crkvene strane bila je osnovana posve nova komisija kojoj je na čelu bio nuncij te je ta komisija radila uime Svete Stolice. Već na prvom sastanku s državnim povjerenstvom u srpnju 1993. godine bilo je istaknuto 14 pitanja, među kojima i pitanje o nacionaliziranim dobrima. “Možemo reći da je naša bitna odluka, koja nam je omogućila hod naprijed, bila kad smo odvojili gospodarska pitanja od ostalih; za razliku od nekih drugih postkomunističkih zemalja, kao npr. Slovačke, Rumunjske… koje su počele od materijalnih pitanja, i onda su stali. Mi smo to odijelili i zato su najprije sklopljena prva tri ugovora pa je tek onda na red došao ugovor o gospodarskim pitanjima”, rekao je nadbiskup Bozanić, dodavši kako se u jednom trenutku (1995) pomislilo da će trima ugovorima biti moguće priključiti i četvrti. Prema njegovim riječima, tamo gdje se išlo “energično s principima” da Crkvi treba vratiti sve, stalo se. “Nigdje nije došlo do potpunog povratka”, rekao je nadbiskup te to ilustrirao primjerima Francuske nakon Napoleona, Austrije i Italije, gdje također nije došlo do potpunog povratka crkvene imovine. Rekavši kako bi “stanovita dobra dobro došla Crkvi, a stanovita dobra bi bila opterećenje”, nadbiskup Bozanić istaknuo je kako je osnovna nit u djelovanju komisija bila realističnost. “U našem četvrtom ugovoru je bitna razlika između onoga što bi se trebalo, odnosno što je moguće vratiti, od onog drugog dijela gdje država intervenira, pomaže Crkvi, a ne da je financira, i to na račun njezinoga korisnog djelovanja u društvu na području kulture, odgoja i socijale. Na račun toga se Crkvi daje stanovita pomoć”, naglasio je nadbiskup, posebno navodeći kako u gotovo svim zemljama koje imaju potpisan neki ugovor sa Svetom Stolicom, a to su uglavnom romanske i srednjoeuropske zemlje, dolazi do stanovitog oblika pomoći Crkvi. Po tome su hrvatski ugovori “u skladu s drugim europskim državama”, rekao je nadbiskup Bozanić te izrazio čuđenje zašto netko ne naziva Italiju, Španjolsku, Njemačku ili Austriju “katoličkim zemljama” dok se Hrvatska tako proziva.
U istom istupu, nadbiskup Bozanić pojasnio je praksu sklapanja ugovora između Svete Stolice i pojedinih zemalja te naveo primjere Poljske i Mađarske, koje su isto tako već sklopile ugovore, odnosno konkordat sa Svetom Stolicom.
Predsjednik HBK zadržao se na kraju svog interventa na značenju tako uspostavljenih odnosa između Svete Stolice i pojedine države te se zapitao kakav je odnos Crkve prema aktualnoj vlasti, odnosno, prema političkim strankama, kada ova pitanja želi riješiti na ugovorni način. “Crkva zapravo tu na neki način brani svoju neovisnost, jer ne želi biti ovisna od aktualne političke vlasti niti od aktualnih političkih snaga. Želi probleme riješiti tako da rješenja vrijede za danas, ali i za sutra. Budite sigurni, niti jedna demokratska vlast neće tako lako dirnuti u ugovore koji imaju međunarodnu razinu i koji su sklopljeni sa Svetom Stolicom. Mi neka pitanja nismo htjeli riješiti na razini zakona u Saboru, nego na razini međunarodnog ugovora koji je iznad svakoga saborskog zakona”, rekao je nadbiskup Bozanić, dotičući se na kraju svog istupa i pitanja koje se, kako je rekao, posljednjih dana provlačilo kroz novine, a tiče se špekulacija o tome koliko je uopće ljudi sudjelovalo u stvaranju naših ugovora. “Sudjelovalo je dosta ljudi, ali ugovori redovito, a napose oni sa Svetom Stolicom, ne idu u početku u javnu raspravu”, rekao je nadbiskup, dodavši kako su oni doduše, došli u raspravu u Sabor nakon što su bili potpisani, ali su prije toga prošli kroz mnoga zasjedanja BK, mnoga savjetovanja sa stručnjacima kao i mnoga ministarstva. “To je narav takva ugovora, to se čini i u drugim zemljama i u tome smo bili na razini ostalih srednjoeuropskih zemalja”, rekao je na kraju svoga istupa nadbiskup Bozanić.