Zagreb, (IKA) – “Korupcija ne bi bila neizlječivo zlo, kad bi oni koji osjećaju ove probleme ponudili pomoć i suradnju”, poručio je to, između ostalog, u propovijedi zagrebački nadbiskup Josip Bozanić predvodeći 25. lipnja, misno slavlje u povodu Dana državnosti u crkvi Sv. Marka na zagrebačkom Gornjem Gradu zajedno s apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Giulijem Einaudijem, vojnim ordinarijem Jurajem Jezerincem i više svećenika.
Na misi su bili nazočni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, te izaslanstva hrvatske Vlade i Sabora predvođeni predsjednicima Ivicom Račanom i Zlatkom Tomčićem.

Osvrćući se na rezultate popisa stanovništva u Hrvatskoj, nadbiskup Bozanić je napomenuo kako se 87,8 % hrvatskih građana izjasnilo katolicima, te stoga Katolička crkva u hrvatskom narodu i posebno u državi Hrvatskoj osjeća kao svoj posebni zadatak promicanje općeg dobra svih ljudi i cjelovitog čovjeka.
Nadbiskup se posebno u propovijedi osvrnuo na problem korupcije, rekavši da “kad je riječ o korupciji nalazimo se pred bolnom stvarnošću koja nije strana i našem hrvatskom društvu. Korupcija stvara novu mrežu, novu povezanost i nove saveze koji nadilazi razne stranačke i ine pripadnosti. Kažu statistike da po raširenosti te pojave naša država zauzima visoko mjesto među zemljama svijeta”, te napomenuo kako je možda zanemarivanje te pojave, razlog rastućeg negativnog naboja i beznadnog ozračja u našoj javnosti. Postavljajući pitanje na koji se način treba boriti protiv korupcije, nadbiskup Bozanić zatražio je oštru borbu protiv toga društvenog problema, rekavši kako “ne gajimo utopističke pretenzije o postizanju savršenog društva. Tražimo samo trajnu i neumornu zauzetost u borbi, razotkrivanju, suzbijanju, razjašnjavanju korijena pojave korupcije, kako bi ju se ograničilo i osiguralo potrebno zdravlje društvenom tijelu u njegovoj cjelini”. Pri tome je također napomenuo kako ne nudi nikakav recept, nego jednostavno ističe ozbiljnost toga društvenog problema, jer je “pogubno i opasno samo osuđivati, žaliti, iza čega slijedi nemoćno prepuštanje. Ako nismo uvjereni da ova pojava može i mora biti suzbijana, nećemo nikada započeti s konkretnim djelovanjem. Pozvani smo izoštriti sposobnosti u traženju prikladnih putova, načina i sredstava”. Također je pri tome istaknuo kako je to zadataka svakog člana hrvatskog društva, jer je potrebno umanjiti tu pojavu; razjasniti njezine manifestacije i uzroke; razotkriti njezina sredstva i suzbijati je u njezinim štetnim učincima i korijenima. “S tim se trebaju suočiti svi zajedno i to odlučnim etičkim i duhovnim stavom”.

Govoreći o političkoj korupciji, nadbiskup Bozanić ističe kako je pogrešno mišljenje o pokvarenosti svih političara, jer to uzrokuje fatalizam i pasivnost: “Postoje, naime, brojni pojedinci koji se iskreno trude izvršavajući svoje dužnosti i ne može se svako djelovanje u javnim poslovima podložiti ovakvom sudu”.

Istaknuvši kako je potrebno razotkriti i progoniti one forme koje mogu poprimiti čak i lik institucionaliziranog nemorala, nadbiskup poručuje: “Nemoralno je, naime, koristiti javnu službu za privatne ciljeve pojedinaca; nemoralno je izvlačiti nezakonitu financijsku korist od javne službe; nemoralno je ne posvećivati službi snagu i vrijeme koji su potrebni za njezino obavljanje. Sve su ovo nemoralnosti koje mogu biti uzrok teških i složenih situacija”. Pri tome napominje kako iz toga proizlazi potreba za jednostavnim evanđeoskim načelima kao što su jasnoća, korjenitost, dubinsko sagledavanje problema društva, s ljubavlju i poniznošću, ali s velikom hrabrošću i povjerenjem.
U borbi protiv korupcije, nadbiskup također poručuje kako je potrebna prije svega konkretna, snažna, unaprijed planirana politička volja, zatim nastojanje na onim razinama na kojima je potrebno djelovati, a to su institucionalne ili strukturalne razine. “No, sve bi ovo malo vrijedilo kad se ne bi djelovalo i na području kulture i mentaliteta, kad ne bilo osjećaja za opće dobro, za zajedničku odgovornost, za opću jasnoću ciljeva. Kao vjernici smo pozvani osobito djelovati na onoj etičkoj i duhovnoj razini koja zahtijeva promjenu mentaliteta te omogućava intervenciju u strukturama i u ustanovama”.
Prema riječima zagrebačkog nadbiskupa molitva i kontemplacija ima direktan odnos s politikom, jer molitva postavlja čovjeka izvan njega samoga u neki posebni odnos s Bogom, ona ga stavlja pred Božje otajstvo: “Često se političar nađe sam pred svojom savješću i Bogom. Tu se i nevjernik približava vjerniku. Kada mora u tišini svoje savjesti odlučiti za opće dobro, a osjeća se sam pred odlukom toliko puta napadan i neshvaćen. Tu čovjek u dubini svoje duše dotiče Božji misterij. Samo se tako otvaraju široki obzori koji su itekako potrebni i politici, kako bi političar izašao iz uskog područja sitnih interesa da bi mogao promicati pravdu u duhu služenja”.

“Kad je riječ o pojavi korupcije, potrebno je hrabro i snažno suočenje s tim problemom pomažući građanima da budu subjekti politike. S tim dubokim etičkim uvjerenjem, prije svake njihove političke opredijeljenosti, možemo pobuditi val javnog mnijenja osposobljenog za ozbiljnu i odgovornu borbu.
Povjeravamo taj proces Božjoj zaštiti; to je kršćanska dužnost. Ona počiva na našoj i vašoj odgovornosti, jer je ulog suviše velik da bismo se izmaknuli toj teškoj dužnosti”, poručio je na kraju propovijedi nadbiskup Bozanić zaželjevši da u Hrvatskoj vlada mir, poštenje i blagostanje.