Poštovani gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske!
U ime katoličkih biskupa Hrvatske i u zajedništvu s prisutnim predstavnicima Crkava i vjerskih zajednica zahvaljujem Vam za ovaj susret i izražene dobre želje.
U novo tisućljeće, što smo ga netom započeli, Hrvatska je ušla kao samostalna i međunarodno priznata država. Zahvaljujući epohalnim promjenama, koje su se s padom komunističkog totalitarizma dogodile na europskom tlu krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, stvoreni su uvjeti za ostvarenje vjekovnih težnji hrvatskog naroda da u europskoj zajednici nacija i on ima svoju državu kao zemlju ravnopravnih državljana i svih njezinih građana. To je prvorazredni događaj naše nedavne povijesti u koji je ugrađeno mnogo ljubavi, rada i žrtava. Razdoblje zadnjeg desetljeća je nažalost obilježeno i neželjenim ratom i mnogim posljedicama takve nesreće. O teškim životnim prilikama koje su iza sebe ostavile žrtve i zločince potrebno je govoriti i suditi veoma odgovorno, uz dobro proučavanje uzroka i posljedica, da se ne bi povrijedilo ili obezvrijedilo žrtvu, a opravdalo ili umanjilo zločin.
Vi ste, poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske, nastavljajući djelo onih koji su gradili prije Vas, kao državni predsjednik uveli Hrvatsku u novo tisućljeće. Dozvolite mi da ponovim riječi koje sam u rujnu 1997. godine ovdje rekao Vašem prethodniku, prvom predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu: “Zapažamo kako se mnogima veoma žuri, a neki kao da gube strpljenje. Stoga pozivamo sve dobronamjerne pojedince i udružene građane Hrvatske na uvažavajući dijalog, na strpljivo demokratsko usuglašavanje stavova od zajedničkog interesa i na principijelno provođenje dogovorenih zaključaka. To je, čini nam se, najbolji lijek protiv nekih, uistinu začuđujućih pritisaka koji nam dolaze izvana” (Govor u Predsjedničkim dvorima, 29. rujna 1997.).
A papa Ivan Pavao II. u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan mira govori o dijalogu kao neophodnom putu ka izgradnji pomirenog svijeta. Dijalog na svim razinama je u ovom povijesnom trenutku zaista potreban hrvatskom društvu. Naša je javnost hiperpolitizirana, pa su stoga potrebni ljudi i mediji koji će nas više usmjeriti prema konkretnom životu i stvarnim potrebama čovjeka pojedinca, obitelji i čitavog naroda, kako bi se otvarale nove perspektive za sve, a osobito za mlade.
Naše društvo proživljava posebnu duhovno-etičku krizu, gubi se osjećaj za hijerarhiju vrednota, gubi se kriterij razlikovanja onoga što je bitno od onoga što je promjenjivo. Stoga rado na ovom mjestu citiram riječi svog poštovanog prethodnika uzoritog kardinala Franje Kuharića: “Ima istina od kojih se ne može odstupati. Ima granica na kojima se mora stati i položaja s kojih se ne smije uzmicati” (Govor na Svećeničkom tjednu 1969.).
Svjesni smo, poštovani gospodine Predsjedniče, potreba, očekivanja i želja mnogih građana naše domovine. Prepoznajemo stvarne mogućnosti a i poteškoće koje prate zemlju u tranziciji. Čujemo i uvažavamo pozive na štednju i odricanje, ali neka se nikada ne smetnu s uma životne potrebe najsiromašnijih i nezaštićenih. Društvo koje štedi na djeci zatvara se pred budućnošću.
S ljudskom i vjerničkom iskrenošću, poštovani gospodine Predsjedniče hrvatske države, izričem naše najbolje želje za Vaš rad i odgovornost, da u ovoj godini uspijete zajedno sa svojim suradnicima i svim nosiocima vlasti u Republici Hrvatskoj rješavati teške probleme sadašnjega časa, tako da se ostvaruju opravdana očekivanja građana naše domovine.
Za to mi vjernici molimo, kao ljudi vjere, to želimo, kao ljudi nade, to promičemo, kao ljudi ljubavi. Želimo Vam dobro zdravlje i neka nam svima godina što je započesmo bude od Boga blagoslovljena mirom i svakim napretkom. Hvala.