NADBISKUP BOZANIĆ: "ŠEPEROV NAS ŽIVOT IZAZIVA I OBVEZUJE"

Zagreb, 30. 12. 2001. (IKA) – U povodu 20. obljetnice smrti kardinala Franje Šepera, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić predvodio je danas misu zadušnicu u zagrebačkoj katedrali. U svojoj je propovijedi istaknuo kako nas u ovome božićnom vremenu Bog neprestance uključuje u dramatičnost događaja spasenja te uočavamo suprotstavljena polazišta – prihvaćanje nasuprot odbijanju, traženje nasuprot progonstvu, raspoloživost nasuprot neprijateljstvu. Znakovito je da današnja liturgija, na blagdan Svete Obitelji, naviješta Evanđelje o bijegu u Egipat: dok obitelji – kao jezgre naših najdubljih zemaljskih veza posvećujemo atribute smirenosti, topline, blizine i povjerenja, liturgija govori o buđenju iz mirnoga sna i o putovanju kroz tamnu noć.
Tumačeći Matejevo evanđelje o porukama koje sv. Josip prima u snu, nadbiskup Bozanić je istaknuo kako “svijet i društvo u kojemu živimo pridonose da ljudi budu uspavani, da izgube perspektivu, da ih razne promidžbe, pomodna kretanja, navike, kompromisi, ono što svi navodno čine, guraju ili u malodušnost ili u nesigurnost ili u nedodirljivu nepokretnost”. A vjernik je netko tko je, potaknut Božjom porukom, uvijek spreman probuditi se i krenuti, upozorava nadbiskup, ističući kako je “teško napustiti uhodanost, uobičajenost, poznate okvire i premjestiti vlastita gledišta. Sveta obitelj nama kršćanima postaje uzorom prihvaćanja onoga što nas nadilazi”.
Josip i Marija svjesni su da nisu vlasnici ni gospodari kako svojega tako ni tuđega života, i upravo zbog života koji im je povjeren polaze na put koji je slika kalvarijske žrtve. Razlog njihove spremnosti za življenje najtežih prognaničkih iskustava jest vrijednost. “Danas, na Iseljenički dan, potrebno je naglasiti i nama: ovaj naš naraštaj neće ni moći ni smjeti zaboraviti kako su hrvatski prognanici čuvali svoje vrijednosti vjere, kulture, zajedništva, noseći sa sobom možda samo vrećicu, ali ne zaboravljajući ono što im je čuvalo kršćanski identitet. Bijeg se ne pretvara u kukavičluk, već u hrabrost očuvanja vrednota”, ističe mons. Bozanić.
U sklop te biblijske stranice nadbiskup Bozanić smjestio je i kardinala Franju Šepera, koji je bio “čovjek budnosti u teškome vremenu kada je mnoge uspavala komunistička ideologija”. Kao vjernik je znao da kršćani ne smiju ostati uspavani, a kao čovjek nije se bojao, svjestan da vrijednosti koje su mu povjerene sadrže i snagu odozgor, jer je znao da nije njihov gospodar, već nositelj i navjestitelj. Nadbiskup je zatim istaknuo kako smo u ovoj godini ponovno upoznavali kardinala Šepera kao takvoga čovjeka: “Bio je hrabar i budan; bio je čuvar i vizionar”. Nadbiskup je zatim naveo riječi pape Ivana Pavla II. kojima je 30. studenoga u Rimu zaključio međunarodni simpozij o kardinalu Šeperu u Rimu, u kojima je istaknuo Šeperovu “ukorijenjenost u mjesnu Crkvu i u isto vrijeme njegov osjećaj pripadnosti sveopćoj Crkvi”, po čemu je poticaj i za današnje pastire da s povjerenim im pukom idu putovima povijesti. Nadbiskup je podsjetio kako je i kardinal Joseph Ratzinger, kao Šeperov nasljednik na mjestu pročelnika Kongregacije za nauk vjere, u bazilici svetoga Petra 29. studenoga istaknuo Šeperovu blizinu s Kristom i s Crkvom.
Nadbiskup Bozanić zaključio je kako je približavanje života i smrti kardinala Šepera, kako na znanstvenoj tako i na duhovnoj razini, bila “prigoda da naša Crkva osjeti nove poticaje iz baštine koja je Crkvi trajni zalog njezine budućnosti. Šeperov nas život izaziva i obvezuje”.
“U sjećanju smo se susretali s njim na ulicama Osijeka i Zagreba, ponovno smo osjetili njegovu široku dušu, urešenu karakterističnim osmijehom. Pratili smo ga u njegovu katehetskom radu. Osjetili smo ozbiljnost kojom je služio kao nadbiskupski tajnik nadbiskupima Baueru i Stepincu, odgovornost kojom je vršio rektorsku službu u našem Bogoslovnom sjemeništu, te zauzetost koja ga je odlikovala u župničkoj službi. Pred nam je zablistao lik predanog pastira zagrebačke Crkve i brižljivog pročelnika Kongregacije za nauk vjere. Vidjeli smo ga zabrinuta pred strahotama rata i poraća, oprezna u pregovorima s komunističkim silnicima, oduševljena koncilskom obnovom. Dodirivali smo njegovu skrb za siromašne, nastojanja na kulturnome i znanstvenom polju. Divili smo se vjernosti Crkvi i odgovornosti kojom je u osjetljivim vremenima čuvao polog vjere”, nastavio je nadbiskup Bozanić u pregledu događanja ove godine. Ponovno je zatim istaknuo kako je kardinal Šeper bio “uronjen u hrvatski narod i kulturu; prihvaćao je i produbljivao sve njene dobre elemente, a u isto vrijeme nije izgubio svijest o pripadnosti Božjemu narodu”, kazavši kako je i to razlog da smo o njemu čuli toliko pohvala, na europskom i svjetskom planu, “iz usta onih koji ne pripadaju hrvatskomu narodu”.
Svijest o crkvenoj pripadnosti kardinalu Šeperu dala je snagu da se zauzima za svoj narod i Domovinu do razine junačkoga suprotstavljanja svemu što bi bilo nepravedno i ponižavajuće i težio je izgrađivati i svećenike i laike za ozbiljnost i odgovornost kršćanskog života i pravu crkvenost. Nadbiskup Bozanić istaknuo je kako nam je to osobiti poticaj “dok vidimo kako poneki i danas, izjavljujući da su kršćani i katolici ne dopuštaju da se u njima vidi ljubav prema Crkvi, već im te izjave služe tek kao pokriće za vlastite istine koje za sobom najčešće ostavljaju zbunjenost i nejasnoće”. To je za nas kao živu Crkvu, spasonosni glas da ne ostanemo u prošlosti, kazao je mons. Bozanić, ističući kako je zato u euharistijskome slavlju u bazilici Sv. Pavla izvan zidina potvrdio namisao o potrebi održavanja nadbiskupijske sinode, jer bremenitu baštinu treba stopiti u nove iskorake.
Na kraju homilije nadbiskup je istaknuo kako “Crkva i onda kada su joj drugi nametali progonstvo, nije bila tužna Crkva; udarana nije pokleknula; prešućivana nije šutjela; lažno optuživana i neuvažavana nije se pokolebala. Crkva zna biti sugovornica kada se s njome želi razgovarati, ali i glasnogovornica kada se drugima oduzima glas. Šutljiva Crkva ne postoji. Može joj se oduzimati mogućnost govora, pogrešno prikazivati njezinu riječ, ali joj se ne mogu oduzeti mogućnost svjedočenja ljubavi. Takvu su Crkvu izgrađivali naši blaženi pastiri: Augustin Kažotić i Alojzije Stepinac, takvu je Crkvu gradio kardinal Franjo Šeper. Takva Crkva želimo biti i danas. Kada nam to ne uspijeva, zbog naših nesavršenosti i grijeha, znamo što nam je činiti. Sveti Pavao nam danas poručuje: #!Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te podnosite jedni druge praštajući, ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu!#!”.
Nadbiskup Bozanić poručio je da istina koja nije praćena ljubavlju, uvažavanjem, dobrotom, nije kršćanska istina i nema ništa zajedničkoga s Evanđeljem. “To je znao i kardinal Šeper birajući svoje biskupsko geslo: Ostvariti istinu u ljubavi. A samo takva istina može liječiti rane naše prošlosti, samo takva istina može mijenjati na dobro naše obitelji, povezivati našu nacionalnu zajednicu i ostvarivati boljitak svakoga čovjeka i građanina, naše Domovine i svijeta. O toj se istini ne može pregovarati niskim, ni pod cijenu napada, niti progonstva. Sveta nas obitelj tome uči. Neka nas oni: Isus, Marija i Josip prate u svim našim nastojanjima, sada i vazda”, kazao je nadbiskup Bozanić. (i12681sd)