NADBISKUP BOZANIĆ: VJERONAUK U ŠKOLI JE PODRUČJE CRKVE GDJE ONA DIJALOGIZIRA S KULTUROM

Govoreći na katehetskom kolokviju pod nazivom “Pitanja sadašnjega katehetskog trenutka”, održanom 31. ožujka i 1. travnja u Zagrebu u okviru predstavljanja “Općega direktorija za katehezu” i knjige biskupa Marina Srakića “Zabrana školskoga vjeronauka u doba komunizma”, predsjednik HBK i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić progovorio je o aktualnom stanju vjeronauka u nas. Rekavši kako je “Opći direktorij za ketehezu” knjiga koja dolazi u pravo vrijeme, nadbiskup je rekao kako ona “treba postati obvezatna knjiga za sve koji djeluju na području kateheze”, kako u širem smislu riječi, tako i na području školskoga vjeronauka. Označivši taj direktorij “izazovom za našu Crkvu” nadbiskup Bozanić je pozvao na preispitivanje učinjenoga u zadnjih desetak godina. On je rekao da je mnogo toga učinjeno, ali isto tako da ima još “praznina”. “Velik iskorak je bio opet ulazak sa školskim vjeronaukom u naše škole. To je i vjernički i crkveni iskorak, ali i kulturni iskorak u našem hrvatskom društvu. Crkva je tome dala puno važnosti i utrošila je na tome puno energije”, ustvrdio je nadbiskup, rekavši kako se sada energija treba paralelno usmjeriti na katehezu “u punom smislu riječi, osobito na župnu katehezu”. No, prema njegovim riječima, sada nastupa i vrijeme za “za preciznije definiranje školskog vjeronauka”. U tome će poslu umnogome pomoći Opći direktorij za katehezu. “Zapravo vjeronauk u školi je područje Crkve gdje ona dijalogizira s kulturom. Ona dijalogizira upravo na području odgoja; na onom jako važnom ljudskom području dijalogizira sa svima koji sudjeluju u odgoju. Tako da smo mi tu u otvorenosti, dijalogu koji s jedne strane respektira sugovornika, a s druge strane zna točno što treba poručiti, koje je naše mjesto, što tu trebamo činiti. Zato je sada jako potrebno razlikovati i povući dobru crtu između školskog vjeronauka i kateheze. Ne radi toga što to nema jedno s drugim veze, nego radi toga da se poštuju stanovite razine, stanoviti sustavi. I to je onaj zadatak koji čeka našu Crkvu upravo u tom novom dijalogu, i to mora premišljati. U tome joj je od velike pomoći direktorij”, rekao je predsjednik HBK te se osvrnuo i na knjigu mons. Srakića koja govori o zabrani školskog vjeronauka, što je nadbiskup povezao s Papinim pozivom na čišćenje pamćenja u Jubilejskoj godini. “Što znači čišćenje spomena na koji nas poziva Sveti Otac? To znači osloboditi se da se ne ponovi ono negativno što se dogodilo. Znači osloboditi sebe, pomoći osloboditi druge, drugim riječima, osloboditi sebe od napasti protiv dijaloga. Osloboditi druge od napasti da se ponašaju kao u stara vremena”, rekao je predsjednik HBK istaknuvši da pritom ipak treba imati “otvorene oči”, jer “neke stvari se ne ponavljaju u istom izdanju”. Nadbiskup Bozanić se pritom zapitao: “Odakle bi danas mogla doći opasnost i izazov kad se radi o školskom vjeronauku. Ne više na onaj način kako je to bilo poslije 1945. Ali mogla bi doći opasnost samo na nekim nižim razinama od onih koji još uvijek razmišljaju starom glavom, koji nisu otvoreni dijalogu. Oni koji misle da se povijest može vratiti unatrag. To je jedno, ali postoji i jedna druga opasnost, a to je opasnost koja je jako slična onoj koja je dovela do zabrane vjeronauka. Radi se o opasnosti koja se često predstavlja s jednom povijesnom ponudom religijske kulture. Ta je još opasnija opasnost. Ona se sastoji zapravo u slabljenju dijaloga, jer u dijalogu se mora prepoznavati različite skupine, različita usmjerenja. U dijalogu se učimo jedni druge poštivati. U dijalogu se učimo na pluralizam i različitost, a ova opasnost želi ući u neki sinkretizam. Zapravo to je opasnost koja dolazi iz jedne druge strane, a to je ona koju možemo nazvati težnjom za nekom neutralnom religijom novoga vjerskog poretka. I zato tu moramo biti jako otvoreni. Moramo braniti čovjeka, moramo braniti pojedine skupine, moramo braniti različita uvjerenja. To čini upravo školski konfesionalni vjeronauk koji se ne nameće silom, nego po izboru”, dodao je zagrebački nadbiskup te rekao kao uopće “nema potrebe za nekim anketama” budući da se ankete o školskom vjeronauku rade početkom svake školske godine, te kako vjeronauk upisuju samo oni koji to žele. Nadbiskup je pritom upozorio: “Ako bilo tko misli da bi bilo dobro upisati školski vjeronauk zbog neke pogodnosti, mi uime Crkve ponizno molimo da ga ne upiše. Želimo da upišu vjeronauk oni koji to žele. Ali tu želimo biti ravnopravni i u školskom odgoju sugovornici s ostalima”. Predsjednik HBK dodao je kako se, kada je ovakav vjeronauk u pitanju ne radi ni o kakvom hrvatskom modelu, već je to slučaj i u ostalim europskim zemljama, te je izrijekom spomenuo Italiju, Austriju, Njemačku, Belgiju, Španjolsku, Portugal, Mađarsku i Poljsku. Pritom je nadbiskup rekao da “ako želimo danas ući u pluralističku Europu dijaloga, onda vjerujemo da upravo i na tom putu može jako puno pomoći školski vjeronauk ili vjeronauk u školi”.
Vrativši se na već započet govor o hitnijim zadacima za sadašnje i buduće vrijeme nadbiskup Bozanić je rekao: “Nama predstoji i ovaj drugi zadatak puno zahtjevniji za ovo vrijeme, a to je kateheza općenito i kateheza u župnoj zajednici. Direktorij u tom smislu govori o katehezi odraslih, katehezi djece, mladih te starijih osoba. To je taj novi zadatak koji počinje s novim desetljećem i za našu katehezu. Mi ne možemo u školi na vjeronauku ispitivati tko ide na misu i te podatke ne možemo tražiti na školskom vjeronauku, ali kao vjernici, kao članovi Crkve imamo pravo dati uvjet za pristup sakramentima da se polazi školski vjeronauk. To trebamo mi učiniti”, kazao je na kraju svoga govora nadbiskup Bozanić. (tš)