Osvrćući se na pročitani svetopisamski tekst o povratku židovskog naroda iz babilonskog sužanjstva i obnovi Jeruzalema i Hrama (Iz 66, 10-14c), istaknuo je kako nam Bog slikovito poručuje da je mnogo važnija duhovna obnova naroda, od izvanjske. Bog i danas oslobađa, tješi i na rukama nas nosi na način kojemu je majčinska nježnost i ljubav samo slaba slika. U našem spasenju veliku ulogu ima i Marija koja je od početka javnog Isusova djelovanja uz njega. Ona je majčinskim okom uočavala potrebe onih koji su Isusa susretali, na njega ih upućivala i ujedno pozivala da im pomogne. Zbog toga je u evanđeljima predstavljena kao posrednica između nas i svoga Sina, kazao je nadbiskup.

Podsjetio je kako je upravo zahvaljujući njoj učinjeno i prvo Kristovo čudo na svadbi u Kani. Sa svojim božanskim Sinom ona dijeli naše radosti i žalosti, nade i tjeskobe. Ona je žena inicijative i imamo razloga vjerovati da Marija i u nebeskoj slavi čini isto što je činila u Kani, tj. upozorava svoga Sina na naše nevolje i potrebe te ga majčinski moli da nam pritekne u pomoć. Kršćanski narod to vjeruje i zato joj se u svim potrebama s pouzdanjem obraćamo i utječemo, kazao je.

Marijina brojna ukazanja i čudesa jedan su od načina njezina djelovanja i zauzimanja za Crkvu. Takvih zahvata je bezbroj, a mnoge je Crkva priznala. U tom smislu danas se posebno prisjećamo njezina ukazanja djevojčici Bernardici Soubiros u Lurdu. Ukazanja su praćena mnogobrojnim tjelesnim ozdravljenjima, a još više onim duhovnim. Ukazanja su počela 11. veljače 1858. godine, a završila 16. srpnja iste godine, kazao je nadbiskup dodavši kako se Gospa djevojčici ukazala 18 puta i pritom je učila kako moliti, osobito za obraćenje grešnika. „Pokušamo li odgonetnuti poruke koje se skrivaju iza riječi i znakova koje je Gospa učinila ukazujući se Bernardici, uočit ćemo da se one, u stvari, odnose na otajstva naše vjere i na življenje tih otajstava u snazi osobne vjere i kršćanske ljubavi. Na što nas izvor vjere upućuje, ako ne na krštenje koje nam je omogućila Marija rodivši Isusa, koji je izvor žive vode. Ali izvor je skriven, sve dok nam ga ona nije, na Božji poziv, otkrila i otvorila. Što znači njezin poziv da molimo za grešnike, ako ne poticaj na obraćenje koje nam Gospodin daje u sakramentu ispovijedi. Čemu služe tolika tjelesna i duhovna ozdravljenja, ako ne da nas očvrste u vjeri kako je Krist naše uskrsnuće i život i da ga stoga trebamo nasljedovati u ljubavi i brizi za našu bolesnu i siromašnu braću i sestre.”

Gospa se ukazivala s krunicom u ruci i time nas pozvala da sa zahvalnošću promatramo Isusovo otajstvo moleći tu molitvu, jer to su otajstva našeg spasenja. Učeći Bernardicu kako treba svakodnevno moliti, doziva nam u svijest važnost molitve u našem svakodnevnom životu, istaknuo je nadbiskup. Zaključujući propovijed istaknuo je da je Marija u 19. stoljeću jednako intervenirala i zauzimala se za crkvu i svakog njenog člana kao što je to činila u vrijeme Isusova života na zemlji i na počecima Crkve nakon njegova uzašašća. Također, ona to čini i danas i činit će to do kraja vremena. Ona je bila i ostala pomoćnica kršćana, a to znači brižna majka koja bdije nad Crkvom i nad svakim od nas, poručio je nadbiskup Devčić.