U blagdanskoj reviji Novog lista od 24. prosinca predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječki nadbiskup Ivan Devčić prokomentirao je tendenciju okretanja javnih medija prema komercijalizaciji kao najvažnijem kriteriju djelovanja te je ukazao da se svi trebaju zapitati u kakvom ćemo društvu sutra živjeti ako nam ne samo religija nego i znanost, školstvo i kultura općenito dođu u drugi plan, a prvo mjesto bude rezervirano isključivo za profit? Ocijenio je da će to biti jedno od najgorih osiromašenja čovjeka i jedno od najstrašnijih ropstava.
“Kod takvih komercijalističkih trendova u medijima Crkvu se poglavito iz dva razloga marginalizira i u negativnom svjetlu prikazuje. Prvo, zbog toga jer se ona svojim propovijedanjem i djelovanjem suprotstavlja toj općoj komercijalizaciji društva, pa da ne bi odveć smetala, izbjegava se isticati i iznositi ono što ona predlaže i za što se stvarno zalaže. S druge strane, negativnosti se u Crkvi koriste za povećanja gledanosti, slušanosti i naklade, dakle ističe ih se zbog povećanja profita, ali i zbog slabljenja crkvenog utjecaja u borbi protiv komercijalizacije”, istaknuo je u razgovoru s Mirjanom Grce nadbiskup Devčić. Ključ promjene odnosa, pa i veće objektivnosti nadbiskup vidi u ljestvici vrednota oko koje bi trebalo postići što širi društveni konsenzus. Vezano uz to, spomenuo je vrijednosnu ljestvicu koju je predlagao ruskih filozof Nikolaj Berdjajev, koji je govorio da prvenstveno treba pripadati duhovom području, potom dolazi gospodarstvo, a na zadnjem mjestu je politika. Kod nas je, prema mišljenju nadbiskupa, sve to ispremiješano i izokrenuto, ali tako da je duhovno u svim kombinacijama uglavnom negdje odostraga. Pri tome je ukazao da se takvo stanje može promijeniti samo upornim dijalogom svih društvenih čimbenika, počevši od građana i građanskih inicijativa do državnih ustanova. Za takav dijalog kojemu je predmet stvaranje društvene vrijednosne ljestvice zalaže se Crkva koja to očekuje i od drugih, posebno od onih koji imaju najveći utjecaj u društvu, a to su svakako mediji, napomenuo je.

Na upit može li se govoriti o nekom antikršćanskom, antikatoličkom trendu kod nas, nadbiskup je odgovorio da se antikršćanske i antikatoličke pojave u našem društvu i medijima mogu prije svega gledati u svjetlo upravo rečenoga, tj. kao nijekanje svega što se ne uklapa u opću komercijalizaciju ili što je osporava. Napomenuo je da to ne znači da iza toga nema i puno dubljih, onih suštinskih protivljenja kršćanskom i katoličkom svjetonazoru na području antropologije, sociologije, etike, biologije itd. Ocijenio je da su na djelu neki novi trendovi koji nisu inspirirani kršćanstvom, danas se uobičajilo govoriti o “promjeni paradigme”, a prema nekima se pred našim očima upravo događa zamjena “kršćanske paradigme” nečim drugim, još do kraja neodređenim, ako ikada i bude određeno.
Konstataciju kako neki analitičari smatraju da su u našim sadašnjim okolnostima “s jedne strane još jake neke naslijeđene protuvjerske, sada umotane u fundamentalistički shvaćen sekularizam, predrasude prema Crkvi, pa i prema religiji općenito kao javnom društvenom čimbeniku, a s druge strane nepoznavanje, pa i u samih deklariranih vjernika, mjesta i uloge Crkve u civilnom društvu”, nadbiskup je prokomentirao da su doista mnoge reakcije na Crkvu u društvu doista posljedica nepoznavanja mjesta i uloge Crkve u demokratskom društvu, i to je nepoznavanje podjednako prisutno kod vjernika i kod onih koji se takvima ne deklariraju.

No, napomenuo je da postoji i nešto puno dublje. Spominjući da je nedavno kardinal Ratzinger govorio o tzv. agresivnoj svjetovnosti koja naprosto ne dopušta nikakve drukčije stavove i nazore, osim onih “svjetovnih”, nadbiskup Devčić istaknuo je da je u tom smislu danas postalo ne samo nazadno nego gotovo kažnjivo za vjernike iznositi i zastupati neke stavove koji su neraskidivo povezani s vjerom koju ispovijedaju te da se odmah u tom vidi opasnost za društveni mir i sklad, za prava i jednakost svih, kao što se ranije, u nekom drugom sustavu, vjersko izjašnjavanje smatralo opasnim za sigurnost državnog poretka. “Od Crkve se i kršćana očekuje da se bezrezervno uklope u opće trendove. Ali, tu se valja pitati da li je to najbolje, ne samo za Crkvu, nego i za društvo? Posvemašnja društvena unisonost nije, naime, ništa manje štetna od posvemašnje disonantnosti. Gdje je zaživjela unisonost, umrli su proroci”, napomenuo je nadbiskup.

Na upit bi li možda u nas bilo potrebno potaknuti dijalog vjernika, poglavito kršćana, s ateistima, agnosticima, nadbiskup je izrazio mišljenje da budućnost i prosperitet jednog društva ovisi od sposobnosti za iskren i pošten međusobni dijalog njegovih građana koji zastupaju različite poglede na mnoga pitanja od zajedničkog interesa, kao i na ona koja se na prvi pogled možda ne čine presudnima za zajednički interes. Dijalogom svi mogu dobiti, pogotovo istina, a bez dijaloga svi izgubiti, na ovaj ili onaj način, istaknuo je nadbiskup, prokomentiravši da tolike isključivosti, međusobno nepovjerenje, predrasude i etiketiranja u našem društvu upućuju samo na jedno: na pomanjkanje dijaloga.
Konstataciju da bi vjernici “po definiciji” svojim ponašanjem trebali utjecati na moralne standarde u društvu, politici, gospodarstvu i da kod nas, u zemlji visoke vjerske deklariranosti, kao da se to ne vidi, nadbiskup je prokomentirao da je u nas, kao i drugdje, puno više deklariranih nego praktičnih vjernika što ne znači da smijemo omalovažiti deklariranu religioznost.
“Ipak, neki veći utjecaj vjere na društvena zbivanja događa se poglavito preko praktičnih vjernika. Ali oni u nas nisu na nekim istaknutim društvenim položajima. Uglavnom su ostali tamo gdje su bili i za prijašnjeg režima. S tog mjesta oni ne mogu puno utjecati na “velika društvena zbivanja”, ali ne može se reći da ne utječu na “mali svijet” u kome žive i rade trudeći se oko svoje obitelji, odgoja djece i poštenog izvršavanja svojih dužnosti”, napomenuo je nadbiskup.
Konstataciju da se toliko afera dogodilo u posljednje vrijeme u Hrvatskoj povezanih s institucijama da “mali ljudi” ne osjećaju da imaju građansku sigurnost u punom smislu, riječki nadbiskup prokomentirao je da se taj problem jedino može riješiti jačanjem pravne države i razvijanjem demokracije, koliko god to možda zvučalo kao neka parola.

No, istaknuo je da je očito takvih problema manje u državama u kojima su pravna država i demokracija razvijene i stoga možemo samo poželjeti da približavanje Europskoj uniji doista i kod nas dovede do vladavine prava i zrele demokracije. “Kada o tim aferama i ja kao građanin, kao i bilo koji građanin, slušam ili čitam, doista se osjećam i više nego zbunjeno – stvara se osjećaj opće nemoći, osjećaj opće besperspektivnosti. O tome bi oni kojima su građani povjerili brigu za opće dobro doista trebali voditi računa, a to mogu samo poštenjem i odgovornošću”, zaključio je.
Na pitanje da je on jedan od hrvatskih biskupa koji se odavno zalaže da ulazak naše zemlje u EU i kako gleda na činjenicu da se sve više građana izjašnjava protiv ulaska Hrvatske u tu asocijaciju, nadbiskup je odgovorio da je Europska unija naša sudbina i da bili mi u njoj ili ne, ne možemo je zaobići. “Ako smo u njoj, imat ćemo barem nekakvu mogućnost sudjelovanja u odlučivanju, ako nismo, ona će odlučivati o nama, ali bez nas. Uvjeren sam također da je EU u određenom smislu i naša povijesna šansa, jer nas približavanje i uključivanje u nju prisiljava na ozbiljne promjene u svom dvorištu, na uvođenje većeg reda i zakonitosti. A to nam može samo koristiti. Takve promjene zahtijevaju i velike žrtve, stoga je razumljivo da građani počinju sumnjati u njihovu isplativost. No, što se više i prikladnije bude ljudima objašnjavalo što se dobiva, a što gubi ulaskom u tu integraciju, bit će manje skepse, premda trebamo biti svjesni da će u nas, kao i u drugim zemljama, uvijek biti i onih koje nazivamo “euroskepticima”. Drugim riječima, važno je da odgovorni i s građanima obrađuju ona poglavlja koja moramo u pristupnom razdoblju obraditi i zaključiti s EU-om. Posvemašnja je transparentnost, bez sumnje, najbolji lijek protiv euroskepticizma”, zaključio je riječki nadbiskup. (ika-kj)