Vinkovci, (IKA) – Nakon svečanoga koncelebriranoga misnoga slavlja koje je predvodio naslovni biskup biskupije Cibalae mons. Nikola Eterović u nedjelju, 16. svibnja u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, nadbiskup se zajedno s nadbiskupom Srakićem u župnom domu susreo s predstavnicima medija. Novinare je, među ostalim, zanimalo značenje i uloga naslovnih biskupija koje su, kako je nadbiskup Eterović rekao postojale oduvijek. Tijekom Drugog vatikanskog sabora bilo je dosta diskusija ukinuti naslovne biskupe ili ne, ali je prevladala misao kako ipak treba imati i naslovne biskupije. “Naravno, postoje redoviti, dijecezanski biskupi koji imaju svu jurisdikciju na teritoriju posebne biskupije koja im je dana na upravljanje, a naslovni biskupi imaju na neki način duhovnu vezu s pojedinom Crkvom koja je nekada postojala, a danas ne postoji, postoje uspomene. Dakle, u Katoličkoj crkvi ništa se ne gubi, nego ta uspomena na zajedništvo osobito u Cibalae na zajedništvo svetaca, svetoga biskupa Euzebija i svetoga Poliona, traje i dalje i onda mi koji smo u neposrednoj službi Svetoga Oca, a svaki biskup mora imati jedan naslov, budući da mi nemamo vlastitu biskupiju, onda imamo ove naslovne biskupije. Te su biskupije uglavnom u područjima gdje su nekada bile brojne biskupije, danas su se ugasile, ali uspomena na njih živi. Dakle, u zajedništvu svetaca postoji smisao tih naslovnih biskupija”, pojasnio je nadbiskup Eterović. Tom je prigodom izrekao i svoje dojmove imenovanjem naslovnim biskupom Cibalae: “Meni je drago što sam prvi naslovni biskup Cibalske biskupije. Drago mi je što sam danas među vama i što sam mogao vidjeti ljude, živu Crkvu i spomenike koji nas podsjećaju na nekoć slavnu Cibalsku biskupiju koja se obnavlja što znači da je u Crkvi uvijek ‘danas’ prisutno. Postoji povijest, postoji budućnost, ali u zajedništvu milosti, svetaca mi smo svi jedno u Isusu Kristu. Ja sam uvjeren, kao što je rekao nadbiskup Srakić, da se sveti Polion i sveti Euzebije s neba raduju zajedno s nama i da će nam pomoći da budemo bolji kršćani, to znači bolji ljudi i aktivni u davanju doprinosa da i odnosi među nama i društveni odnosi budu bolji.” Kako je naslovni biskup u svom pojašnjenju upotrijebio izraz uspomena, novinare je zanimala je li Cibalae i povijesna i znanstvena valorizacija od strane Svetoga Oca i Vatikana? “Sigurno, to je tako i to je za nas i za sve vas, osobito za javne djelatnike poticaj da o tome malo više znate i da o tome pišete. To je velika stvar da nismo od jučer. Cibalae je kao naslovna biskupija obnovljena 2009., ali već postoji dokument od sv. Poliona koji sam u propovijedi malo raščlanio. Naši su korijeni duboki. Nekada nas optužuju da smo nacionalisti kao da smo više Hrvati nego katolici. Ovo je dokaz da smo i jedno i drugo. Naši su korijeni i dublji od hrvatskoga naroda koji je došao ovdje kasnije, ali se vjerojatno i etnološki spojio s tim prvim rimskim, ilirskim građanima. Mi smo primili vjeru kao Hrvati od tih koji su živjeli ovdje prije nas i to smo gajili, dali svoj hrvatski prinos tako da u Katoličkoj Crkvi svaki narod ima svoje mjesto sa svojom kulturom, obilježjima, vrlinama tako da se Kristov nauk oplemenjuje šireći se na sve narode svijeta”, rekao je nadbiskup Eterović. Nadbiskup Srakić odgovorio je na novinarski upit je li ponovna uspostava Cibalae biskupije i imenovanje nadbiskupa čast za Đakovačko-osječku nadbiskupiju koja dosad nije imala titularnu biskupiju. “Velika je čast što se iz toga davnoga spomena učinio jedan živi spomen. Spomen na Cibalae počinje ne od legende nego od povijesno dokazanih dokumenata. To su tzv. Acta martiryom, djela mučenika koji imaju svoju povijesnu vrijednost. Za Euzebija i Poliona se znalo. U Vinkovcima se ponovno oživio taj spomen za vrijeme župnika Josipa Pavlovića. Treba spomenuti i župnika Mitra Dragutinca koji je rodom iz Mitrovice, prof. Alojziju Ulman, a napose svećenika Krčke biskupije Josipa Kunkeru koji se pridružio onima koji su istraživali arheologiju na ovim područjima i tada posebno Euzebije i Polion ulaze u kalendar Đakovačke i Srijemske biskupije.” Nadbiskup Eterović je rekao kao je sad i Cibalska biskupija uvrštena u jednu knjigu koja ide po cijelom svijetu gdje su razne biskupije djelatne, dijeceze, a i naslovne biskupije u kojoj sad piše Cibalae – Vinkovci. Na upit kako je sada prošla i ponovna uspostava, imenovanje, misno slavlje, što vjernicima Cibalae biskupije poručuje u duhovnom smislu, nadbiskup Eterović je odgovorio: “Treba nastaviti izgrađivati živu Crkvu. Vi obnavljate crkvu. Ona je vrlo lijepa. Vidim da još ima ožiljke. Puno ste toga napravili. Ja se nadam da će uskoro biti potpuno obnovljena, ali za nas je važnije izgrađivati živu Crkvu, a svaki je od vas, članova župne zajednice živi kamen koji mora biti utkan u tu živu Crkvu, a to je zadaća koja uvijek traje, nikada nema kraja. To je lijepa zadaća. Imamo puno poteškoća i uvijek će ih biti gdje su ljudi, gdje je zajednica, ali moramo ih rješavati, pomagati jedni druge da budemo bolji kršćani i ljudi i da nam bude ljepše. To se osobito vidi u zajednici kad je osjetljiva za siromašne, bolesne, onima kojima je potrebna posebna riječ, ne samo materijalna potpora već i duhovna za one koji su sami. Dakle, to je živa Crkva koja vjeruje i vjerujući i djelatno djeluje na izgrađivanju sebe. Kršćanska obitelj u živoj Crkvi ima ključno mjesto biti otvorena daru života i iz tih obitelji mi se nadamo da će biti i dalje dosta svećeničkih zvanja, ali i laika koji će biti angažirani u izgradnji ovoga društva, danas ovdje u Vinkovcima, nadbiskupiji, Hrvatskoj, sutra u Europi. Svaka je osoba važna, neponovljiva, stvorena na sliku Božju. Svaka je vrijedna u očima Božjim i neka to bude i u našim očima.” Jedno od novinarskih pitanja odnosilo se i na to kako se svijet danas susreće s velikim promjenama, krizama. Kako se u svemu tome nalazi Katolička crkva? Obični građanin ima osjećaj da gubi povjerenje u svjetovnu vlast, može li se još uvijek pouzdati u crkvenu? “Sigurno. Sam je Krist rekao svojim apostolima mene su progonili i vas će progoniti. Crkva uvijek prolazi kroz bure i oluje, ali ona ima prisutnost Duha Svetoga. Isus Krist je rekao ja ću biti s vama do konca svijeta. Mi čitamo u Svetom pismu kroz mnoge vam je nevolje uči u Kraljevstvo nebesko. Možda se mi nekada zavaravamo da neće biti poteškoća u Crkvi i društvu. Nažalost, ima poteškoća i u samoj Crkvi. To su još bolnije poteškoće, ali bilo je tako i na početku, od dvanaest apostola jedan je izdao Isusa.Tako da uvijek u Svetom pismu čitamo tko stoji neka pazi da ne padne. Jasno da je to izazov za sve nas, ali ja mislim da je ovo vrijeme na neki način i providonosno da se Crkva pročisti. Nikada neće biti Crkva samih svetaca. Crkva je sveta, ali svi smo mi grješnici pozvani na svetost, dakle, svi moramo prihvatiti Božju milost, raditi na sebi i drugima da budemo što bolji ljudi i kršćani, a imamo i sredstva i za popravak-sakrament ispovijedi. Stoga, svatko je pozvan da nastoji u svom životu učinit da bude dostojniji svoga poziva, da budemo sveti. Znamo da je samo Krist svet i da on daje svetost Crkvi. Svećenici su dobri ljudi jer nastoje oko svoje izgradnje i izgradnje svojih vjernika. U svakom žitu ima i kukolja. Moramo svi pomagati jedni druge i bratskom opomenom da toga kukolja bude što manje, da sveta Crkva Božja sjaji onim svjetlom kojim Isus Krist od nas zahtijeva”, rekao je nadbiskup Eterović. Prokomentirao je i rečenicu iz homilije, a koja glasi: Upraviteljima naroda valja se pokoravati kad naređuju dobre stvari. Novinare je naime zanimalo kamo ovo društvo vodi svjetovna vlast i kakvi su nadbiskupovi dojmovi i osjećaji o Hrvatskoj na tragu i povijesnoga i sadašnjega trenutka. “Mislim da ima puno dobra u našemu društvu. Svi oni koji zastupaju, koji se žrtvuju za dobro, njih treba slijediti. Mi uvijek imamo svjetlo evanđelja, Božju riječ. Sadržaj je toga ukratko u deset Božjih zapovijedi. Dakle, ne ukradi. To nije samo od danas. To je oduvijek. Kad se govori o korupciji, to je već i u Svetom pismu, svi oni koji imaju odgovornost u društvu, moraju paziti da nitko ne ukrade, a oni koji ukradu da odgovaraju prema pozitivnim zakonima. To su pozitivni zakoni s kojima kršćanin mora surađivati, ali kao sv. Polion. On nije mogao žrtvovati caru kao Bogu. On je poštivao cara kao cara, ali ne kao Boga. Dakle, postoje granice koje vjernik ne može prijeći. Mi znamo za poštivanje života od začeća do smrti i uvijek se borimo svim legitimnim sredstvima da vjernik po savjesti može ne sudjelovati u zločinu pobačaja. To je primjer vrlo aktualan u raznim društvima. Ali ja vjerujem, poznajem dosta i naših političara, da se oni nastoje izboriti za opće dobro i tu imaju podršku Crkve. Mislim da će ih Bog blagosloviti ukoliko na prvo mjesto stave općenarodne interese, a ne stranačke i osobne”, odgovorio je nadbiskup Eterović.