Hrabrost za mir „u vrlo složenom kontekstu u kojem danas živimo nije ograničena na jednostavno traženje prekida vatre i usvajanje mjera za zaštitu civilnog stanovništva“, pojasnio je nadbiskup Gallagher. To također znači „vjerovati da je moguće djelovati prije nego što izbije nasilje, odbaciti dehumanizirajuću logiku koja je u pozadini sukoba, posvuda težiti izgradnji solidarnosti i bratstva, imati snagu uma i odlučnost da se prevladaju neprijateljstva te raditi s ljudima na istinskom i trajnom pomirenju“.

Nadbiskup Gallagher tako se obratio sudionicima konferencije s temom „Biti vojska za postizanje mira“, a koja se održala u Francuskom institutu u Rimu u sklopu Jubileja oružanih snaga, policije i drugih jedinica sigurnosti.

Naslov nadbiskupova predavanja „Hrabrost za pobjedu mira danas“, zapravo je ponavljanje riječi koje je papa Franjo izgovorio tijekom svečanosti koja se održala u Vatikanskim vrtovima s predsjednicima Izraela i Palestine 8. lipnja 2014.

Ističući promjene u vojnoj stvarnosti, nadbiskup Gallagher je primijetio da se „mir danas više ne može uzimati zdravo za gotovo“ te da „raste sumnja u sposobnost međunarodne zajednice i njezinih institucija da održe povjerenje među narodima“.

Usredotočujući se posebno na prirodu suvremenih sukoba, nadbiskup je podsjetio da bi „bilo iluzorno svesti mir na puku odsutnost sukoba“, budući da „rat danas nije ograničen samo na upotrebu sile“.

Suvremeni sukobi, često višedimenzionalni, zahtijevaju „sveobuhvatan pristup sigurnosti. Moraju se uzeti u obzir sigurnost hrane, okoliša, zdravlja i gospodarstva“, istaknuo je nadbiskup.

„Drugim riječima, mir zahtijeva izgradnju poretka utemeljenog na pravdi i ljubavi. On je također rezultat solidarnosti, očuvanja našeg zajedničkog doma i promicanja općeg dobra.“

Uz višedimenzionalni aspekt potrage za mirom, nalazimo se i pred promišljanjem o samoj prirodi sukoba. „Osim izravnih ratova, danas smo svjedoci i tolikih posredničkih, građanskih te hibridnih ratova, ali i zamrznutih i odgođenih sukoba te ratova koji se pretvaraju u transnacionalne sukobe“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je „geopolitička situacija ponekad toliko složena i polarizirana da svako rješavanje sukoba postaje iznimno teško“.

Treći aspekt suvremenih sukoba je uporaba novih vrsta oružja, što dovodi do proizvodnje sve većeg broja oružja diljem svijeta. Konkretno, mnoge zemlje posjeduju oružje za masovno uništenje i koriste umjetnu inteligenciju. Ova uporaba naprednih tehnologija i sustava „izaziva ozbiljnu etičku zabrinutost“, ponovio je nadbiskup Gallagher, podsjećajući da nedavna Bilješka „Antiqua et Nova“ Dikasterija za nauk vjere te Dikasterija za kulturu i obrazovanje o odnosu između umjetne inteligencije i ljudske inteligencije „upozorava na rizik da bi smrtonosni autonomni sustavi naoružanja mogli zauzvrat učiniti rat ‘izvedivijim’.“

Prema nadbiskupu Gallagheru, nekontrolirana priroda takve destruktivne moći, koja može naštetiti velikom broju nedužnih civila, zahtijeva „vrlo ozbiljnu pozornost, dijalog među različitim dionicima i odlučnu predanost usvajanju skupa pravila koja nam omogućuju da odlučno krenemo prema globalnoj demilitarizaciji i to tako da odmah radimo na izgradnji povjerenja među ljudima.“

Naposljetku, nadbiskup Gallagher istaknuo je potrebu za „novim pristupom pitanju sigurnosti“, u „posve novom duhu“, kako je to naznačio Drugi vatikanski koncil. Taj pristup, dodao je, prvenstveno mora biti nenasilan. „Riječ je o nastavku nastojanja u modernom vremenu da se rat isključi kao pouzdano sredstvo rješavanja međunarodnih sporova“.

Nadbiskup je i primijetio da je Crkva i u srednjem vijeku uvijek imala snažne zagovornike nenasilja. A suvremeni pape su „strogo osuđivali rat, svaki rat, čak i izvan koncepta ‘pravednog rata’, čiji su moralni okvir definirali sveti Augustin i sveti Toma Akvinski u svoje vrijeme.”

Drugo, ovaj „potpuno novi duh“ u razmatranju rata „zahtijeva ozbiljno ispitivanje usklađenosti s pravnim okvirom usmjerenim na zaštitu dostojanstva i integriteta ljudskih bića usred neprijateljstava, odnosno s usklađenošću s  međunarodnim humanitarnim pravom”. Bitno je da humanitarno pravo zadrži svoje pravo mjesto usred neprijateljstava, bez obzira na vrstu sukoba. Doista, civili i borci moraju biti zaštićeni postojećim propisima, nadahnutim humanitarnim načelima koje diktira javna savjest“, pojasnio je Nadbiskup, požalivši se da se posljednjih mjeseci, „u raznim kontekstima i nedavnim sukobima, međunarodno humanitarno pravo često zanemaruje, pa čak i naizgled namjerno“.

S tim u vezi istaknuo je kako je porast sukoba i dio trenda trivijalizacije nasilja u mnogim zonama sukoba, istaknuvši kako je „kršenje ljudskih prava i zakona koji reguliraju vođenje rata postalo toliko uobičajeno da se ponekad smatra jednostavno neizbježnim“.

Međutim, „ne može biti istinskog i trajnog mira, pa čak ni ‘pravednog’ mira, ako se ne poštuje ovaj pravni okvir humanitarnog prava.“

Za potpunu primjenu načela humanitarnog prava također je potrebno prepoznati promjene u stvarnosti, posebice sve veću složenost sukoba“, istaknuo je nadbiskup. Ti sukobi, naime, „više ne uključuju nužno samo državne aktere nego i naoružane skupine i privatne vojske“.

S jedne strane, „potrebno je prilagoditi ovaj zakonski okvir i način njegove primjene“, ali s druge strane, „to samo po sebi nije dovoljno, jer također moramo ponovno otkriti, osobno i zajednički, temeljna etička načela koja moraju voditi sva naša konkretna djelovanja, čak i u terenskim uvjetima koji ponekad toliko otežavaju razlučivanje.“

„Traženje i ponovno otkrivanje značenja ljudskog dostojanstva i moralnih načela koja podupiru našu ljudsku zajednicu i ujedinjuju nas izvan političkih, kulturnih ili vjerskih razlika, te njihovo pridržavanje“, zaključio je nadbiskup Gallagher, „zahtijeva hrabrost, a to je također uvjet za izgradnju istinskog mira i stvaranje skladnog međunarodnog poretka“.

Oružane i redarstvene snage u službi pravde i mira među narodima

U Vatikanu Jubilej Oružanih snaga