Prateći djelovanje mons. Prenđe sedam godina od 2002. koji je službu novinarke Zadarske nadbiskupije povjerio Grbić, predavačica je predstavila odnos prema laicima mons. Prenđe koji je smatrao, kao i hrvatski teolozi, da su vjernici laici „neiskorišteni društveni i crkveni potencijal u Hrvatskoj“.

Služba mons. Prenđe podudara se s procesima razvoja laikata u Crkvi u Hrvatskoj nakon demokratskih promjena, a njih je mons. Prenđa konkretno provodio na svim razinama Zadarske Crkve. Nadbiskup je učiteljsko, teološko, kanonsko, pastoralno uporište za angažiranje laika imao u općecrkvenom (koncilskom) i društvenom (hrvatskom) kontekstu i poticajima, rekla je Grbić, istaknuvši da je mons. Prenđa na laike mislio već od početka svoje svećeniče službe i tijekom cijelog svoga biskupstva.

Bio je tek 15 mjeseci zaređen za svećenika, a mladomisnik Prenđa pratio je događaje na Drugom vatikanskom saboru te je još 1965. vlastoručno zapisao svoja zapažanja pod naslovom ‘Što Crkva očekuje od laika’. U njima ističe kako je 18. rujna 1965. proglašen Dekret o apostolatu laika kojim papa Pavao VI., uručujući ga laicima, „proglašuje i ozakonjuje suodgovornost svih vjernika za Crkvu i njeno djelo. To je zacrtan i opisan zadatak kojeg su uvijek imali, a oni sami i svećenici smetnuli s vida“, zapisao je mons. Prenđa i razložio temeljni koncilski dekret „Apostolicam actuositatem“ – O apostolatu laika.

Prema njemu, „pravo i dužnost apostolata zajednička je svim vjernicima, i klericima i laicima. U Crkvi su različite službe, a jedinstveno poslanje. Laici dobivaju pravo i dužnost na apostolat iz svog sjedinjenja s Kristom po sakramentima krsta i potvrde. Udio koji u apostolatu imaju laici u poslanju Crkve apsolutno je nužan i ne smije uzmanjkati“, zapisao je mons. Prenđa i stalno koristio pojam „cjelovita ekleziologija“. Djelovanje laika nije gledao kao „suhoparni pragmatizam“, nego da se ono „uzdiže do najizvornije ekleziologije Drugog vatikanskog sabora i do početaka Crkve kako je vidimo u Djelima apostolskim“, rekla je Grbić.

Angažman laika vidio je kao ostvarenje „cjelovite ekleziologije“ i poticao svećenike: „Moramo se otvarati vjernicima. Očito je da mi sve te zadatke ne možemo obaviti sami. Valja širiti krug suradnika među vjernicima laicima. U novonastaloj situaciji sve se važnijim čini pitanje odnosa svećenik – vjernik“.

Upozoravao je kako Koncil „ni izdaleka nije ostvaren u životu Crkve te da je konačno vrijeme da ga se ozbiljno uzme i da ga se provodi“. Govorio je o potrebi promjene mentaliteta i upozoravao: „Ostavimo iluzije da ćemo klasičnim pastoralom bez suradničkih grupa, bez laika, aktivnih, spremnih i vjernih, moći nešto ozbiljnije učiniti“.

Nadbiskup je isticao da je zajedništvo klera i laika „put ostvarenja svih kvaliteta“ i poticao da se „moramo vraćati toj istini uspjeha“.

Mons. Prenđa surađivao je osobno s laicima, svoju otvorenost drugome živio je i kao nadbiskup. Prepoznavao je sposobnosti laika koje oni mogu ugraditi u razvoj nadbiskupije. Nije bio zatvoren u razine Crkve, nego je surađivao i s laicima u javnom djelovanju u društvu. Govorio je: „Crkva suživljena s čovjekom na njegovom zemaljskom putovanju prati čovjeka ne kao hladni gledatelj, nego kao živi sudionik u njegovoj svakodnevici. Hod Crkve kroz vrijeme je Božji hod s čovjekom“.

Bio je protagonist događaja i uvijek je mislio na opće dobro naroda, što je često isticao. Mons. Prenđa je zaposlio laike u ustanovama nadbiskupije želeći stručne kadrove. Imao je povjerenje u znanje i sposobnosti laika, s njima je razgovarao, stvarao projekte, povjeravao im odgovornosti.

U svojoj nastupnoj propovijedi kao ordinarij u katedrali Sv. Stošije, 11. veljače 1996., mons. Prenđa je izrijekom pozdravio „Kristove vjernike laike“ i ističe pojmove „cjelovito poslanje, suradnički duh, suvoditelji, odgovornost svih“. Termin ‘suodgovornost laika’ je središnji pojam dokumenta HBK pod nazivom „Za život svijeta – Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj“ (2012.).

U nastupnoj propovijedi rekao je da vidi vjernike laike koji su pozvani dublje se angažirati u evangelizaciji i da želi razvijati suradničku dimenziju s drugim čimbenicima društva. Poslije te mise, kao ordinarij 1996., na večeri u Sjemeništu na prijemu svih sudionika kaže da je zajedništvo bitna dimenzija ljudskog života, da je Crkva zajedništvo, raduje se svakoj prilici gdje se to iskazuje i da „Crkva koja živi zajedništvo na svim razinama, može ispuniti svoje poslanje“.

U prvim danima kao ordinarij, u osobne susrete primao je vjernike laike iz župa na periferiji i skupine vjernika laika iz svih sfera društva. Rekao je da su ti susreti „znak dijaloškog stava Crkve prema institucijama države“, da se „Crkva uzdiže iznad stranačja i nastoji surađivati s političkom zajednicom radi općeg dobra“.

Na 24. godišnjoj skupštini svećenika, njegovoj prvoj skupštini kao ordinarija, mons. Prenđa je rekao da su kler i laici dva plućna krila Crkve. Tada je upozorio da hrvatska i zadarska Crkva „nije još ozbiljno izašla iz svoga klerikalnog kruga. Mi nemamo laikata, nemamo, slikovito rečeno, drugog pluća. Samo s jednim dišemo. Sve je još u povoju. Mi nismo odgojeni za suradnju, ne odgajamo suradnike, ne znamo što bi s njima“.

Već tada je rekao da je njegov prioritet odgoj laikata, suradnika i da će mu to biti temeljna tema na pastirskim pohodima. „Nećemo odgovoriti potrebama Crkve ako hitno ne poradimo na tome. Ponovno čitajmo Koncil – Lumen gentium, Gaudium et spes, Apostolicam actuositatem, Gravissimum educationis i novi Kodeks crkvenog kanonskog prava, što govore i traže o mjestu laika u Crkvi“, potaknuo je mons. Prenđa svećenike.

Isticao je da se Drugi vatikanski koncil prvi u povijesti Crkve temeljito bavio pitanjem vjernika laika i upućivao je i na druge koncilske dokumente. Nadbiskup je isticao da su začetnici i nositelji brojnih pokreta u Crkvi vjernici laici zauzeti u obnovi Crkve.

Tema 34. Svećeničkog dana Zadarske nadbiskupije 1996. bila je „Svećenik i njegovi pastoralni suradnici“, na kojoj se izlagalo o djelovanju laika. To je bila tema svih svećeničkih rekolekcija u pastoralnoj godini 1995./96.

Mons. Prenđa je rekao da je napast svećeništva „gospodarenje stadom“, ali i demokraticizam, jer se ne smije nijekati razlika između krsnog i ministerijalnog svećenstva. Govorio je da „Crkvi nije prihvatljiv mentalitet koji nastoji pomiješati svećeničke i laičke zadatke. Ne treba laike pretvoriti u svećenike i obrnuto“.

Biblijsku riječ „Krist je prolazio, opazio i pozivao: ‘Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi’“, mons. Prenđa nije gledao samo u odnosu na ministerijalno, nego i opće svećenstvo te je osobno primijenio takav način  odnosa i s laicima: opažao ih je, pozivao i formirao, istaknula je Grbić.

Među dvjesto sudionika na susretu vjernika laika iz Hrvatske u Osijeku (2001.) u organizaciji Vijeća za laike HBK, bili su i zadarski laici koje je na taj susret poslao mons. Prenđa, u viziji njihovog djelovanja u mjesnoj Crkvi.

Nadbiskup je rekao da su sve službe za izgradnju Crkve nastajale djelovanjem Duha Svetoga. „Zato se svako služenje ima obavljati pod utjecajem Duha, kao nalog primljen od Boga. Stoga je svaki govor o crkvenoj službi i crkvenosti službe govor o trojstvenom odnosu između Duha Svetoga, osobe kojoj je povjerena služba i Crkve.

Teologija službi oslanja se na Crkvu apostolskih vremena koja je zaživjela izvornu Kristovu volju glede službe u njoj. Ako se vraćamo tim izvorima, tada će svi nositelji službi u Crkvi biti prepoznatljivi kao ljudi Duha Svetoga. Oni su živa slava Božja. Blago njima i svijetu zbog njih“, poručio je mons. Prenđa.

Izrazio je nadu „da se naučilo iz baštine Koncila kako su parcijalni pristupi zadacima pogrešni“ i nije želio „da itko izostane iz povijesnog kairosa svojim doprinosom“.

„Ekleziologija Drugog vatikanskog sabora sažima se u riječi zajedništvo (communio) koje izvire iz Presvetog Trojstva. U njemu ima temelj jer je Bog zajedništvo. A zajedništvo je jer je ljubav. Ekleziologija Koncila nas uči da je Bog poslanje jer je zajedništvo. Crkva je plod i sakrament toga poslanja“, rekao je mons. Prenđa.

Isticao je da ekleziologiji Koncila moramo biti blizi, njome mjeriti naš način razmišljanja i djelovanja i da je uloga Koncila proročka za mnoge generacije. „Živeći s tom ekleziologijom, živimo s objavljenom teologijom, trojstvenom, rekao je Sveti Otac. Moramo uvijek promicati jedinstvo naroda Božjega koje treba ostvarivati sa svim angažiranim laicima“, prenijela je Grbić poticaje nadbiskupa Prenđe.