Nadbiskup Lajolo na svetkovinu Duhova u zagrebačkoj prvostolnici
Zagreb (IKA )
Moja nazočnost ovdje danas novi je znak onih posebnih povijesnih veza ispunjenih dubokim uzajamnim poštovanjem i djelatnom željom za suradnjom što oduvijek veže Svetu Stolicu s ovom zemljom, istaknuo je nadbiskup Lajolo, a u propovijedi poručio: Europa koja bi željela zanemariti vlastite kršćanske korijene, zanemarila bi ono što je veliko i dobro, a što su naši pređi primili od kršćanske vjere i što su nam prenijeli
Zagreb, (IKA) – Tajnik za odnose s državama u Državnom tajništvu Svete Stolice nadbiskup Giovanni Lajolo predvodio je svečanu koncelebriranu misu u zagrebačkoj katedrali na svetkovinu Duhova 4. lipnja, zajedno sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Franciscom Javierom Lozanom, kanonicima i prebendarima Crkve zagrebačke.
Na početku slavlja okupljene u zagrebačkoj prvostolnici pozdravio je kardinal Bozanić, podsjetivši na svježu sliku “raspjevane Zagrebačke Crkve, koja je posljednjega dana mjeseca svibnja u srcu metropole svojom molitvom, pjesmom i procesijom iskazala čast zaštitnici Grada Zagreba, Majci Božjoj od Kamenitih vrata. Bila je to snažna svjedočka gesta hrvatskoga vjernog naroda”. Kardinal je pozvao da i danas, na svetkovinu Duhova, u našoj katedrali s Kristovom Majkom Marijom, koja je s apostolima čekala silazak Duha Svetoga, “budemo zajednica koja moli, koja se nada, koja prima i posreduje darove Duha Svetoga”. Pozdravio je i sve koji slavlje prate putem radija i televizije, osobito bolesnike i nemoćne, zatim nuncija Lozana i ostale koncelebrante, redovnice i Kristove vjernike laike te predstavnike građanskih vlasti i diplomacije, među njima ministricu vanjskih poslova i europskih integracija Kolindu Grabar-Kitarović i veleposlanika RH pri Svetoj Stolici dr. Emilija Marina.
Izrazio je osobitu radost što u svojoj sredini možemo pozdraviti nadbiskupa Lajolu, zahvalivši mu na sudjelovanju u slavlju. Istaknuo je kako njegova nazočnost kao bliskog suradnika pape Benedikta XVI. podsjeća na pohode pape Ivana Pavla II. koji je tu 1994. i 1998. godine “molio za nas i s nama na grobu mučenika blaženog Alojzija Stepinca”. Zamolio je nadbiskupa Lajolu da prenese pozdrave Svetom Ocu te kod njega “bude svjedok i tumač naše vjernosti i odanosti papi Benediktu XVI., čiju visoku službu u Crkvi pratimo postojanim molitvama”. Kardinal je pozdrav uputio zatim i na talijanskom jeziku.
Nadbiskup Lajolo zahvalio je kardinalu Bozaniću na riječima dobrodošlice, te svima nazočnima i onima koji slavlje prate preko televizijskog i radijskog prijenosa uputio svoj “najsrdačniji i bratski pozdrav u Gospodinu”. Prije tri godine među vama je bio Ivan Pavao II. Papa velikoga duha i još većega srca, koji je veoma volio Hrvatsku. Danas ja imam čast donijeti vam srdačan pozdrav i očinski blagoslov njegova nasljednika pape Benedikta XVI., koji se nedavno vratio sa svojega pohoda u Poljsku, kamo je otišao da bi gotovo povezao vidljivo, i rekao bih osjećajno, početke svoga pontifikata s osobnošću Karola Wojtyle tako nabijenom vjerom i ljudskošću. On me je zadužio da svoj pozdrav proširim ne samo na ovdje nazočne, nego i na vaše obitelji i na sve vaše drage, osobito na bolesne i one koje su u potrebi. Prigoda moje nazočnosti u Hrvatskoj je poziv ministrice vanjskih poslova da održim predavanje u povodu Dana hrvatske diplomacije. Veoma sam zahvalan kardinalu Bozaniću što je želio iskoristiti ovu prigodu da bi me pozvao među vas, što sam rado prihvatio. Moja nazočnost ovdje danas novi je znak onih posebnih povijesnih veza ispunjenih dubokim uzajamnim poštovanjem i djelatnom željom za suradnjom što oduvijek veže Svetu Stolicu s ovom zemljom koja je snagom svoje vjere u Krista znala ostati ujedinjena i prevladati zahtjevne vanjske i unutarnje teškoće i dosegnuti velike ciljeve kulture i civilizacije, istaknuo je nadbiskup.
U propovijedi je nadbiskup Lajolo razmatrao božanski dar Duha Svetoga, koji je svjetlo, jer je “Duh istine” i tako ga definira sam Isus. No, istodobno je i svjetlo srca, jer otvara srce većoj istini, naime da je Bog ljubav. Duh Sveti ispunja naše srce Božjom ljubavlju, tj. ponajviše ljubavlju koju mi primamo od Boga, a zatim nas potiče da ju prenosimo, poput nezaustavljiva poticaja, svim ljudima, bez razlike.
Put na koji smo pozvani nije jednostavan put, ali je siguran put, jer smo vođeni Božjim Duhom; to je radostan put, jer je slobodan. Ta sloboda duha je ponajprije sloboda od grijeha, i to ne samo kao doktrinarni izrijek koji nam je ostavio Božanski učitelj već je to iskustvo našega života. Grijeh zavarava čovjeka i odvodi ga u izgubljenost. Duh, kojega je uskrsnuli Gospodin izlio na apostole, dan im je baš radi toga da bi ljude oslobodili od grijeha, poručio je nadbiskup Lajolo. Sloboda Duha je u cijelosti pozitivna sloboda, sva za dobro. To svjedoči mnogostruki plod: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost, plod kojim je Duh plodan i koji je apostol Pavao izložio pred našim duhom, kako bi ga on mogao prihvatiti sa zahvalnošću i radošću.
Duh Sveti, svjetlo naših srdaca, preobražava naš život, ne samo u njegovoj intimnosti, nego u njegovu ponašanju, u njegovu hodu, u njegovoj plodnosti. Kršćanin je čovjek poput svih drugih ljudi, ali je i veoma različit. Baš zbog toga dražesnoga svjetla Duha koji je u njegovu srcu, on živi od Duha, hodi u slobodi Duha i uživa u plodnosti Duha. S pomoću propovijedanja apostola Duh saziva, u novoj sposobnosti razumijevanja poziva predstavnike mnoštva naroda na novo jedinstvo, gotovo u simboličkome suprotstavljanju onomu zbunjujućem i razjedinjavajućem događaju iz Babilona. Apostoli su razglašivali “veličanstvena djela Božja”. Tako pogled ljudi biva usmjeren u dva smjera: poglavito prema Bogu i prema prošlomu iskustvu, odnosno prema djelima koja je Bog učinio i svjedočanstvo kojih ne mogu izbjeći. Tako započinje veliki hod Crkve u ljudskoj povijesti kao divno i rastuće ujedinjavanje naroda u novo jedinstvo, kazao je nadbiskup, poručivši kako iz toga i za nas – ljude današnjice – upravo dok se pokušava sastaviti pluralnost europskih naroda u novome i snažnome ujedinjenju, proizlazi nešto nalik dvostrukoj govorljivoj poruci.
Prva je poruka: čvrstoća toga novog jedinstva naroda različitih jezika bila bi varljiva, ako se želi isključiti Boga. Nadbiskup je podsjetio kako Drugi vatikanski sabor baš u naglašivanju nezamjenjive svjetovnosti zemaljskih zbiljnosti, te stoga i politike, upozorava: Ako se pod “autonomijom vremenitoga” podrazumijeva da stvorene stvari ne ovise o Bogu, i da njima može čovjek raspolagati bez obzira na Stvoritelja, svatko tko vjeruje u Boga uviđa neispravnost takovoga stava. Stvorenje, naime, bez Stvoritelja iščezava. Nikada se ne smije zaboraviti da je zakon Boga, koji je stvorio čovjeka i poznaje njegove najistinskije i najdublje potrebe, zakon koji odgovara pojedinačnoj i društvenoj naravi čovjeka i štiti njegovu istinsku slobodu. Zanemariti ga, znači graditi na pijesku, poručio je propovjednik. Druga je poruka: ako se ne spomenemo Božjih veledjela, gubimo smisao veličine koji može imati naša budućnost. Europa koja bi željela zanemariti vlastite kršćanske korijene, zanemarila bi ono što je veliko i dobro, a što su naši pređi primili od kršćanske vjere i što su nam prenijeli. Ne bi li bila nevjerojatna sljepoća više ne primjećivati značenje naših predivnih katedrala – ostvarenja vjere, umjetnosti i civilizacije – podignutih poput pečata naših gradova; više ne primjećivati smisao onih vrijednosti vjere, hrabrosti, nesebičnosti, služenja, čovjekoljublja, koje su civilizaciju europskih naroda učinile humanom i slobodnom? Spominjati se kršćanskih korijena – veličanstvenih Božjih djela u našoj povijesti – ostaje neizostavan preduvjet, da bi i budući naraštaji mogli uživati u dragocjenim plodovima Duha, poručio je nadbiskup Lajolo.
Propovijed, koju je na hrvatski jezik prevodio dr. Ivan Šaško, profesor liturgike na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, nadbiskup Lajolo zaključio je riječima: “Ta evo, i u našemu životu Duh, kao slatko svjetlo srdaca, želi nas učiniti živima u slobodi Duha i tako nas voditi na našemu putu među ljudima; želi otvoriti naš duh Bogu i naše srce spomenu njegovih veledjela, te na taj način voditi prema novomu jedinstvu i novomu sjaju one nove europske civilizacije koju smo, zajedno sa svim ljudima dobre volje, pozvani izgrađivati”.
Prije no što je podijelio svečani duhovski blagoslov, nadbiskup Lajolo kazao je kako je “Duh Sveti svojim apostolima dao dar jezika, mene je pak na hrvatskom naučio samo nekoliko riječi: draga braćo i sestre, i hvala. Te su riječi i najbitnije, one zapravo kažu sve, jer nas uključuju u ljubav koju Bog ima za nas. S tim osjećajima posebno vam nosim ljubav koju za vas ima Benedikt XVI. Prije nego što sam otišao izričito mi je preporučio: nemoj zaboraviti svima donijeti moj srdačan pozdrav! Posebice starijim, bolesnim i onima koji su u potrebi. Papa je svima blizak svojom srdačnošću i nadom. A ja vam pak svima želim reći zahvalu. Vaša vjera, svih ovdje prisutnih i svih Hrvata za mene je potpora u mojoj službi. Podupire me i osnažuje da i onaj prostor međunarodne politike unosim riječ evanđelja. Hvala”. Njegove su riječi dočekane jakim pljeskom vjernika koji su ispunili zagrebačku prvostolnicu.
Misno slavlje, koje je uveličao Katedralni zbor bogoslova i koralista pod vodstvom mo. Miroslava Martinjaka, a za orguljama je bio prof. Neven Kraljić, izravno su prenosili Drugi program HTV-a, Prvi program Hrvatskoga radija, Hrvatski katolički radio i Radio Marija.
Nadbiskup Lajolo od 3. do 7. lipnja boravi u službenom posjetu Republici Hrvatskoj na poziv ministrice Grabar-Kitarović.