Zagreb, (IKA) – Tajnik za odnose s državama u Državnom tajništvu Svete Stolice nadbiskup Giovanni Lajolo u povodu Dana hrvatske diplomacije održao je 6. svibnja u Preporodnoj dvorani u Zagrebu predavanje o diplomaciji Svete Stolice. Nadbiskupa Lajolu pozdravila je ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, a nazočni su bili apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco Javier Losano, zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije kardinal Josip Bozanić, nekadašnji ministri vanjskih poslova RH i ostali visoki uzvanici crkvenih i državnih ustanova.
Nadbiskup Lajolo izlaganje je podijelio u pet dijelova. Na početku je govorio o prirodi i duhu vatikanske diplomacije, oslanjajući se na ono što je u novom Zakoniku kanonskog prava iz 1983. napisano o toj materiji od kanona 362-367. Istaknuo kako su apostolski nunciji Papini ambasadori, a ne ambasadori Vatikana. Govoreći o važnosti nuncijatura za Crkvu te o bitnoj razlici od državnih izaslanstva, nadbiskup je istaknuo kako je težište nuncijatura sloboda i život Crkve, a apostolski nuncij pored teološkog angažmana u životu mjesne Crkve ima i dužnost raspravljati o pitanjima koja se tiču odnosa Crkve i države, dakle o socijalnim pitanjima. Nadbiskup Lajolo stavio je naglaske na neke zadaće koje danas vrše apostolski nunciji u pojedinim zemljama. Osobita je briga današnje diplomacije promicati međureligijski i ekumenski dijalog, prijateljski i konstruktivni dijalog između Svete Stolice i države, ali i mjesne Crkve i države. Danas se naročito stavlja naglasak, što je i teološki opravdano kako primjećuje Lajolo, na promicanje mira, razvoja i tolerancije. Govoreći o povijesnoj važnosti vatikanske diplomacije, koju je podijelio u šest razdoblja, nadbiskup Lajolo istaknuo je posljednje razdoblje koje se tiče cijelog 20. stoljeća. U 20. stoljeću vatikanska diplomacija surađuje s međunarodnim organizacijama, bilo da sudjeluje na konferencijama i sastancima preko promatrača ili da postoji papinsko poslanstvo u njima. Zaključno je nadbiskup Lajolo govorio o odnosu Svete Stolice i RH, koji je od 1990-tih godina imao tri etape. Razdoblje od 1990. do kraja lipnja 1991. obilježili su brojni kontakti vatikanskih dužnosnika s veleposlanicima zemalja bivše Jugoslavije koje su željele neovisnost. Izbijanjem rata u Sloveniji u lipnju 1991., a zatim i u Hrvatskoj, razdoblje je u kojemu se Sveta Stolica intenzivno zalaže za prestanak sukoba, podupire slanje međunarodnih promatrača i mirovnih snaga te poduzima niz ekumenskih inicijativa za povratak mira. U trećoj fazi, koja je počela u jesen 1991., Sveta Stolica je odlučila 13. siječnja 1992. priznati neovisnost Slovenije i Hrvatske te 8. veljače uspostavila odnose s Hrvatskom i otvorila nuncijaturu u Zagrebu. Nadbiskup Lajolo istaknuo je na kraju kako današnje odnose karakterizira puna potpora Svete Stolice Hrvatskoj za punopravno članstvo u EU, koje će biti priznanje hrvatskog povijesnog identiteta i političke stvarnosti, ali i obogaćivanje Europske unije u cijelosti.