Zagreb, (IKA) – U razgovoru za listopadski broj Glasnika sv. Antuna Padovanskoga “Veritas” generalni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović pojasnio je kako je Biskupska sinoda skupština izabranih biskupa koji se u određeno vrijeme sastaju te u bratskome dijalogu pod vodstvom Rimskoga biskupa raspravljaju o gorućim pitanjima Crkve u današnjim društvenim prilikama. Papa Pavao VI. ustanovio ju je apostolskim pismom “Apostolica sollicitudo” 15 rujna godine 1965., dok je još zasjedao Drugi vatikanski sabor. Nadbiskup Eterović ističe kako je uloga Rimskoga biskupa na svakoj Sinodi ključna. Opća i posebna načela jasno određuju posebnu ulogu pape koji je predsjednik Biskupske sinode. On saziva skupštine, potvrđuje izbor članova, utvrđuje dnevni red, predsjeda sinodom, osobno ili preko predsjednika delegata. On također zaključuje Biskupsku sinodu, a može je eventualno premjestiti, obustaviti i raspustiti. U slučaju smrti Rimskoga Prvosvećenika, na primjer, prekida se rad skupštine Biskupske sinode. Ona bi se mogla nastaviti ako bi je novoizabrani Rimski biskup ponovno sazvao. Očito, Biskupska sinoda odražava strukturu Katoličke Crkve, jedinstvo biskupskoga reda koji ima svoju glavu u Rimskome biskupu.

Na Sinodi sudjeluje i određeni broj laika, neki od njih su stručnjaci u materiji o kojoj se raspravlja na pojedinoj skupštini, a neki su slušači. Oni predstavljaju razne staleže i ustanove Katoličke Crkve te i mogu nastupiti u radnim skupinama, a mogu i na općoj skupštini iznijeti svoje viđenje pitanja, najčešće predstavljajući iskustvo zajednice kojoj pripadaju. Ti nastupi su veoma zanimljivi i obogaćuju sinodalno razmišljanje, ističe mons. Eterović. Vjernici mogu na više načina sudjelovati u cijelom sinodalnome procesu. Posebno je važna molitva kojom prate pri pravu skupštine i kasnije rad sinodalnih otaca. Osim toga, na kraju temeljnih dokumenata priprave pojedine skupštine Biskupske sinode nalaze se pitanja koja imaju za svrhu olakšati rasprave, u kojim bi svi trebali sudjelovati, na izabranu temu. Tajništvo Biskupske sinode šalje taj dokument predsjedništvu pojedine biskupske konferencije, koje ga dalje prosljeđuje biskupima, koji su pak pozvani u svojim biskupijama, župama i drugim ustanovama organizirati raspravu na sinodalnu temu. Njihove se opaske dostavljaju mjesnome biskupu, a takve rezultate opće rasprave u pojedinoj zemlji BK upućuju u Tajništvo Biskupske sinode. Rezultat te diskusije na razini opće Crkve jest drugi dokument – “Instrumentum laboris”, koji je u stvari dnevni red skupštine Biskupske sinode.

Nadbiskup Eterović pojašnjava i zašto je za temu Sinode izabrana “Božja Riječ u životu i poslanju Crkve”. Sveti Otac prije nego izabere temu pojedine skupštine Biskupske sinode, preko glavnoga tajnika želi saznati mišljenje svih biskupa svijeta o važnim pitanjima koje bi trebalo produbiti na Biskupskoj sinodi za dobro opće Crkve. Po završetku skupštine glavni tajnik prikuplja prijedloge, a nakon analize Redoviti savjet Tajništva Biskupske sinode određuje tri teme koje su biskupi označili kao važne za Katoličku Crkvu u sadašnjem vremenu. Glavni tajnik predstavlja Svetome Ocu rezultat ispitivanja, tako da Rimski biskup može izabrati temu sljedeće Biskupske sinode uvažavajući mišljenje cijelog episkopata. Nadbiskup Eterović ističe kako ovog puta izbor nije bio težak, jer je većina biskupa upravo u Riječi Božjoj označila temu pogodnu za sinodalnu raspravu, što je znak da je sazrjelo vrijeme za razmišljanje o Božjoj Riječi u životu i poslanju Crkve, polazeći od Dogmatske konstitucije Drugoga vatikanskog sabora o Objavi “Dei Verbum”.
Kratko komentirajući prikupljene komentare i razmišljanja na temu Sinode od strane biskupskih konferencija, nadbiskup Eterović ističe kako mnogi primjećuju da ključan koncilski dokument “Dei Verbum” nije dovoljno poznat ni primjenjivan na zadovoljavajući način. Mnogi biskupi su zapazili da vjernici dovoljno ne poznaju i ne čitanju Sveto pismo. U tom su pogledu praktični vjernici u određenoj prednosti, jer svake nedjelje i zapovjednoga blagdana sudjeluju na misi i slušaju Božju Riječ i njezino tumačenje u propovijedi. Rezultat boljega poznavanja Svetoga pisma trebao bi biti djelatnije sudjelovanje vjernika u životu Crkve kao i njihovo veće zauzimanje za navještaj Radosne vijesti, posebno primjerom osobnoga kršćanskoga života u obitelji i društvu, te veće karitativne djelatnosti na svim razinama, zaključuje Eterović.

Na kraju razgovora nadbiskup Eterović svjedoči kako u svome životu gradi odnos prema Riječi Božjoj. Tako nastoji svakodnevno pozorno čitati Sveto pismo, ističe važnost priprema za misu, pročitavši prije toga čitanja kako bi mogao sebi i onima koju sudjeluju na euharistijskoj gozbi ukratko predstaviti misao koja svjetlom Evanđelja može obasjati svakodnevni život. Važna je i redovita molitva časoslova, potrebno je praćenje stručne literature o Bibliji, nezamjenjivo je proučavanje života svetaca, jer oni su svjedoci da je moguće živjeti po Božjoj riječi, koja je u njima učinila divote. Njihov način razumijevanja i primjene Svetoga pisma može svima biti poticaj za nasljedovanje njihova primjera Bogu na slavu i u službi ljudi, zaključuje naslovni sisački nadbiskup.