Zadar, (IKA) – “Primjer sv. Josipa i razmišljanje o njemu govor je o svakom očinstvu u obitelji. Očinstvo je dar Boga svijetu i čovječanstvu. A ljudsko je očinstvo danas osporeno, podcijenjeno, umanjeno. Danas se puno govori o pravima djeteta, žene. A tko govori o pravima oca? To je zato jer je zanemaren Božji autoritet”, upozorio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u propovijedi misnog slavlja koje je u ponedjeljak 19. ožujka na blagdan sv. Josipa predvodio u istoimenoj župi na Plovaniji u Zadru. Božje očinstvo, njegova stvarateljska moć i mudrost zanemaruju se jer je čovjek dirnuo u stvarateljski naum pouzdavajući se u svoje znanje i tehničku moć, rekao je mons. Prenđa. Isus je rastao pod autoritetom poočima Josipa, pripremajući se za svoje poslanje i primjer je podložnosti ljudske djece autoritetu oca, istaknuo je nadbiskup, dodavši da je bez poštivanja očinstva obitelj ugrožena. Današnja mladež napušta obitelj smatrajući se zrelom i u 18. godini života, a Isus je 30 godina priznavao Josipov autoritet. Dijete koje poštuje autoritet Boga Oca poštuje i autoritet svoga oca i može u oštrim i zahtjevnim postupcima prepoznati ljubav koja odgaja. Bog je očinstvo i majčinstvo povezao u stvarateljsku zbilju kako bi rastao cjelovit čovjek, rekao je nadbiskup. Biti otac u obitelji, Crkvi je poziv kojeg Bog povjerava krhkom čovjeku da se trudi živjeti ga jer se po njemu učvršćuje obitelj. Nije lako uvijek ostati na istoj razini zadatka i odgovornosti, ali Bog daje snage na putu obitelji koja je mjesto Božjeg očinstva, poručio je mons. Prenđa. Očinstvo u Crkvi, ono biskupa, svećenika, pastira, put je djelovanja Božjeg očinstva i ostvarivanje njegovog nauma spasenja.

Tolike darove koje imamo Bog nam je dao po sv. Josipu, pokrovitelju utjelovljene Riječi i Crkve, koja u njemu gleda pravednog čovjeka, hranitelja koji je vršio očinsku ulogu Isusa pred ljudima, rekao je nadbiskup, razmatrajući otajstvo očinstva Josipa iz Nazareta u svjetlu očinstva Boga Oca. Josipovo zakonsko ljudsko očinstvo postavljeno je od Boga da bude čuvar Isusov i može ga se razumjeti u svjetlu Božjeg očinstva. A sumnje u Božje očinstvo Isus je raspršio riječima “Zašto ste me ražili? Zar niste znali da trebam biti u kući Oca svojega”. Ta riječ u Hramu bila je prva o njegovom Ocu. Kasnije je to rekao i u prilikama “Moj Otac, radi, i ja radim; Tko vidi mene, vidi Oca” i na Kalvariji “Oče u ruke tvoje predajem duh svoj”. Židovi nisu Boga nazivali Ocem, Isus je uveo novi pogled, dimenziju štovanja Boga kao Oca jer je on bio Sin, naglasio je nadbiskup Prenđa. Isus je svjestan tko je njegov Otac i poziva se na Božje očinstvo. Poručivši da se očinstvo živi iz vjere i pouzdanja u Božje vodstvo i pomoć, kako je živio i sv. Josip, nadbiskup je pozvao na molitvu za obitelji, osobito očeve, da svoj autoritet njeguju, čuvaju i vode svoje obitelji u brizi i ljubavi.