Nadbiskup Puljić pojasnio je kontekst toga čina: 

Najprije, moram reći, ta je vijest stara barem pet mjeseci. Ali, kako nam nije stalo do neke reklame, a objavljivanje te vijesti bilo je u prigodi susreta koji smo imali s predsjednikom Vlade RH Andrejem Plenkovićem i predsjednicom Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH  Ninom Obuljen Koržinek. Na tom susretu bio je i ministar financija RH Zdravko Marić i on se javno zahvalio na toj gesti koju smo mi predložili.

Ali, nismo mi ovlašteni da tako nešto činimo, nego je naš prijedlog (HBK) morao ići u Vatikan jer su Ugovor sklopili država Vatikan i država Hrvatska. Pa je moralo doći odobrenje od državnog tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina, koji je to zaista s radošću učinio. Dapače, kardinal Parolin pohvalio nas je kad smo zajedno s njim bili na susretu u Splitu i u razgovoru s premijerom Plenkovićem također je pohvalio tu gestu.

A nije prvi put da se Crkva odrekla. Spomenut ću: 2009. godine – 50 milijuna kuna; 2010. – 18,5 milijuna kuna; 2011. – 49.734.500 kn; 2012. – 43 888 576 kn. Crkva je smatrala i smatra potrebnim sudjelovati u, rekli bismo, narodnoj i općoj krizi, društvenoj krizi.

Tako smo se i ove godine, od svibnja do kraja 2020. godine, odrekli 10 posto, što će iznositi više od 22 milijuna kuna. Nije prikladno i u duhu Evanđelja, moram to isto tako reći, hvaliti se dobrim djelima, jer Evanđelje savjetuje: ‘neka ne zna ljevica što čini desnica’. I u tom kontekstu, ova je vijest malo zakasnila, baš zato što ono što Crkva čini, ne čini radi reklame i pohvale, nego radi potrebe.

Dakle, htjeli smo time sudjelovati u ublažavanju trenutačne krize koja je pogodila naše društvo, ne samo pojavom pandemije koronavirusa nego i teškim potresom koji je pogodio naš glavni grad Zagreb. Pa smo u tom kontekstu učinili još neke pozitivne stvari, darovnice, ali nemojte to shvatiti kao pohvalu ili hvalu, nego samo da ljudi, vjernici, građani, osjete da Crkva dijeli i suosjeća sa svima koji su u potrebi.

U tom razdoblju, od početka pandemije kad je nedostajalo određenih medicinskih sredstava, smatrali smo potrebnim barem velikim bolnicama nešto darovati. Pa smo im dali određenu novčanu pomoć, da mogu nabavljati što je potrebno. Tada je bio problem s maskama i s dezinficijensima. Tako smo darovali bolnicama u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Također smo htjeli sudjelovati u pomoći ljudima, odnosno institucijama, osobito crkvenim institucijama u Zagrebu, koje su pogođene teškim potresom. Mnoge, pogotovo redovničke zajednice, ostale su bez krova nad glavom.

Znamo da je pogođena Zagrebačka nadbiskupija, Nadbiskupski dvor, zagrebačka katedrala, grkokatolička rezidencija, pa smo u tom kontekstu i njima nešto darovali: Zagrebačkoj nadbiskupiji, Križevačkoj eparhiji, redovničkim zajednicama u Zagrebu, kao i našoj braći biskupima u BiH preko biskupske konferencije.

Ponovno ponavljam, nije to radi hvale. Ali evo, kad je već izašla ta vijest u javnost da se Crkva odrekla, Crkva čini još mnoga druga djela, pa bih spomenuo ona djela koja se čine u svim našim biskupijama, preko Caritasa i pučkih kuhinja, preko dodjeljivanja stipendija, pomoći siromašnim obiteljima, beskućnicima, bolesnicima u hospicijima koji postoje. Ali, sve to rekoh ne samo da se pohvalimo, nego da pokažemo da je Crkva zato tu, da čini dobra djela. Opet ponavljam onu rečenicu apostola Pavla, koju je uputio Galaćanima, i ona je moto svih ovih akcija: ‘Neka vam ne dojadi činiti dobro.’ Pavao je tako poticao svoje Galaćane, a pisao je i drugim zajednicama koje je osnivao, da nam je na ovome svijetu činiti dobro. Neka vam ne dojadi činiti dobro. Jer ponekad zaista može i dojaditi. Ali evo, Pavao potiče da vam ne dojadi.

Zato bih zaista htio zahvaliti. Da Crkva čini ovakva dobra djela, duguje to mnogima. Crkva nema svojih vlastitih sredstava, poduzeća, privrede. I to ima negdje gdje može privređivati, ali bez pomoći pojedinaca i institucija Crkva to ne bi mogla činiti. Zato uz veliku zahvalu dobročiniteljima koji Crkvi pomažu ostvarivati ove plemenite akcije, počevši od državnih, gradskih, županijskih institucija, do poduzetnika i privatnika, anonimnih darovatelja, koji se vladaju prema onoj: ‘Neka ne zna ljevica što čini desnica’, pomažu Crkvi. Neka Bog blagoslovi sve koji sudjeluju u ublažavanju patnje siromašnih i drugih potreba kojima su izloženi naši građani, naši vjernici.

Hvala što ste istaknuli ta djelovanja, nadasve karitativna, socijalna, jer kad netko vidi te iznose od desetaka milijuna kuna, čovjek instinktivno reagira, osobito oni koji nisu baš podržavatelji Crkve, pita kamo to ide. Pa evo, rekli ste: niz pučkih kuhinja, niz stipendija i podrške, samo da je u Caritasu, a gdje su još i druga djelovanja, ulaganja u škole, sveučilište… Vi zapravo taj novac iz proračuna opet proslijedite u društvo.

Nadbiskup Puljić: Neka vam ne dojadi činiti dobro. Zahvalan sam svima koji Crkvi pomažu na tom putu, bez straha i bojazni od svih mogućih kritika. Ali, kritike nas ne zbunjuju, nego nas možda još više potiču da činimo još više dobra.

Molimo i Vaš komentar kako ide s procesom povrata imovine koji je također prisutan u odnosu i dijalogu između države i Crkve? Jer je, između ostaloga, i to uplaćivanje novca Crkvi od strane države određena naknada za ono što je Crkvi oduzeto za ogromnu imovinu u komunizmu. Dokle se u tome stiglo? 

Nadbiskup Puljić: Pa, rekao bih, miče se. Na ovom zadnjem sastanku u Vladi RH sa strane premijera Plenkovića i njegovih suradnika bilo mi je pozitivno to da se ustali godišnje okupljanje. Nije Crkva željna imovine, nego želi opravdati ovu pomoć koju država pruža, na temelju oduzete imovine. Nije to glavni teret i pitanje, svakako su tema razgovora i druge teme koje se mogu rješavati samo ako se ljudi sastaju. Premijer je to predložio, mi smo to rado usvojili: da će se Komisija za odnose s vjerskim zajednicama sastajati barem dvaput godišnje, pa da vidimo dokle smo došli, što možemo učiniti, što treba učiniti. U tom kontekstu, radujem se toj budućoj suradnji i rješavanju određenih pitanja i u projektima gdje možemo zajednički sudjelovati.

I druge vjerske zajednice u Hrvatskoj imaju uređen financijski odnos s državom, koji podržava djelovanje zajednica drugih vjeroispovijesti, napomenuli su na Laudato TV.