Solin, (IKA) – Uoči početka euharistijskog bdjenja „Hod svjetla” u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u sklopu Trećega susreta hrvatskih katoličkih obitelji, u subotu 15. rujna u studiju na otvorenom za Hrvatski katolički radio zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, istaknuo je radost što je došao trenutak da trogodišnju pripravu završimo svečanim slavljem pod geslom „Obitelj izvor života i radosti”, „jer što može biti ljepše nego razmišljati o obitelji koja je izvor i života i radosti”. Osobito mu je drago što smo ustrajali u tim pripremama i tako je ovo Treći nacionalni susret katoličkih obitelji, a počelo je s „velikim dragim papom Benediktom XVI.” u Zagrebu godine 2011.
Na pitanje koliko smo kao Crkva uspješni da stvarno svojim primjerom i služenjem obitelji pomognemo društvu, nadbiskup je prvo čestitao splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću što je izvrsno pripremio vrlo zahtjevni susret i to tako da to „ne bude samo običan susret nego jedno gibanje”, vrlo bogatim programom koji je uključivao i djecu i odrasle, predstavnike kulture, sportaše i mnoge druge – i nadbiskup Puljić uvjeren je da će to imati i odjeka. Tako bi trebalo pristupiti temama kao što je obitelj. Obitelj je uistinu svetište života, zajedništvo osoba ali obitelj je nadasve u službi društva i Crkve; obitelj je Crkva u malom i zato bi trebalo ispreplesti sve te elemente i crkvenog i društvenog, narodnog, da svi osjete da nam je obitelj jako važna.
Upozorio je da ne treba zatvarati oči pred stvarnošću sadašnjeg složenoga trenutka obitelji, nego upravo treba otvoriti i oči i srce, potaknuti upravo geslom „Obitelj izvor života i radosti”, ako volimo domovinu i volimo narod i ponosimo se onim što smo učinili da u slobodi uživamo – da se ne damo zbuniti onima koji tako ne razmišljaju. Osobito kad je riječ o obiteljima ne treba samo lijepo misliti i govoriti nego i lijepo djelovati. Istaknuo je da smo uistinu ponosni na one obitelji koje samozatajno odgajajući svoju djecu i vodeći ih pravim putem čine najbolju uslugu i društvu i Domovini i Crkvi. Takvima treba pomoći, za njih treba imati srca i sluha, i nitko nije nevažan u tom kontekstu. Svi smo važni, svi smo pozvani i prozvani učiniti sve da bi naša budućnost bila uistinu svijetla i dobra. Treba cijeniti žrtvu obitelji, treba im pomoći da to s radošću čine, poručio je nadbiskup Puljić.
Među onim što Crkva čini da pomogne obiteljima je i pitanje sve više traženih katoličkih vrtića i škola. Nadbiskup je priznao da su možda malo i prekasno shvatili važnost takvoga projekta, no na tome se sve više radi, pa je tako ove godine i u Zadru otvorena katolička osnovna škola, i roditelji su zahvalni. Smatra da je to pozitivni doprinos ne samo društvu nego i mjesnoj Crkvi koja shvaća važnost odgoja i zadaću da obitelji pomaže u tom svetom, važnom i osjetljivom zadatku, osobito danas kada nije lako biti ni roditelj ni odgojitelj ni nositelj određene dužnosti zadužen za druge. Ali, trebamo sve činiti da se stvori jedna sinergija pozitivnog i dobrog, nešto slično onoj koja se stvorila ovoga ljeta kad smo svi bili sretni zbog naše reprezentacije, zbog naših mladića koji su upravo žrtvom, solidarnošću, zajedničkom akcijom i predanošću donijeli neku nadu. Dao Bog da se ti ideali koje su oni poslali sve više ostvaruju u Domovini i među ljudima.
Odgovarajući na pitanje o aktualnim otvorenim ranama Crkve nadbiskup Puljić istaknuo je stid, žalost i potresenost ali i ispunjenost vjerom u Duha Svetoga koji Crkvu vodi, vjerom u snagu onoga koji je Crkvu osnovao i nadom da nas ovo teško vrijeme iskušenja ne može i ne smije shrvati ni obeshrabriti. „Dapače, ovo je vrijeme čišćenja i ne plašim se loših sudova i zaključaka, ni određenih otpada. Plašio bih se samo ako bi vjera ljudi, vjera našega čovjeka, bila skroz poljuljana”. Ali, život je kušnja i kao što obitelji prolaze kušnju tako i Crkva kao velika obitelj prolazi sada određenu kušnju. Ali, siguran sam da će na dobro izići i da će Duh Sveti pomoći Crkvi da se očisti od takvog tereta. Volio bih da to bude na poticaj i cijelome društvu da se čisti od tih, rekao bih, nevaljalih stvari koje su nazočne ne samo u Crkvi nego i u društvu. Volio bih da načelan i jasan stav i Pape i biskupa i Crkve pomogne svima koji su zbunjeni, da svi učinimo sa svoje strane da se društvo i Crkva očisti od nečega što ne valja. A žrtve su uistinu poticaj ne samo da suosjećamo nego da pokrenemo sve mehanizme da se to više nikada ne dogodi, zaključio je nadbiskup Puljić.