Nakon mise, nadbiskup je predvodio i procesiju s Gospinim kipom. „Kod Gospe se osjećamo ‘kod kuće’. Slobodni smo izjadati se, isplakati i moliti pomoć bez srama i straha da će nas odbiti ili osuditi. Marija ne napušta Crkvu koja se oko nje okuplja, s pouzdanjem je moli i ustrajno časti“, rekao je mons. Puljić, dodavši da bi ljudi bez Marije bili u beznađu i bez orijentira.

„Marija je zvijezda i dragulj naše povijesti, ufanje u sadašnjosti i budućnosti. Naša prošlost povezana je s njom, o čemu svjedoče brojni spomenici, tekstovi, glazba i molitve. Hrvati su podizali kapele, crkve i svetišta njoj u čast. Mnogi naši slavni vladari i narodni velikani bili su izvrsna Marijina djeca. Kraljica Jelena dala je u Solinu izgraditi crkvu na čast Mariji koje se naziva prasvetište Gospe od Otoka. U Mariju su se pouzdali kralj Zvonimir, Zrinski i toliki drugi. Marijina svetišta povezivala su naše ljude kroz povijest. Ona su i danas živa krunica našeg narodnog bića i predstavljaju ‘Marijin atlas’ hrvatskog puka“, rekao je nadbiskup Puljić, dodavši da je Marija kroz stoljeća bdjela nad Isusovom zajednicom Hrvata katolika.

Marijina zaštita hrvatskog naroda kroz povijest očituje se i u njenim svetištima te je nadbiskup istaknuo Bunarić kod Subotice, Aljmaš, Voćin, Marija Bistrica, Trški Vrh, Trsat, Kondžilo, Olovo, Široki Brijeg, Sinj, Nin, Solin, Vepric, Gospino Polje u Dubrovniku i Gospa od Škrpjela u Kotoru.

„S Marijom smo uspjeli prebroditi brojne povijesne krize i kušnje, jer su se po našim domovima prebirala zrnca krunice, molilo i hodočastilo u Gospina svetišta. U Domovinskom ratu naši hrabri branitelji nosili su Gospinu krunicu. Bog je odmah na početku povijesti najavio lik Žene pobjednice: ‘Neprijateljstvo zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina’. Tako je Jahve već na početku povijesti u Marijine ruke stavio nadu ljudi“, istaknuo je mons. Puljić, rekavši da su Kristovi učenici oduvijek bili pod nasrtajima nevjere i krivovjerja, strasti i napasti, nemorala i socijalnih stradanja.

„Marija je, uz Isusa, u središtu Crkve. Kao što je Crkva započela svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere, tako će s njom i završiti svoj hodočasnički put prema vječnosti“, poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup je razmatrao i navješteno Matejevo evanđelje o rodoslovlju od Abrahama do kralja Davida i Josipa, Marijinog muža. „Na Marijin rođendan čita se rodoslovlje od Abrahama do Josipa, ponavlja se i ističe riječ ‘rađanje’. Suvremena životna trka doprinosi da ljudi zaboravljaju svoje korijene. Ne drže rodbinske veze i gube se u anonimnosti mase. Postaju broj u poduzeću, školi, društvu, a često i u Crkvi. Ljude sve manje zanima prošlost, njihovo rodno mjesto, crkva u kojoj su kršteni. Sve više postajemo društvo anonimnih. A Bog svakoga zove po imenu. Rodoslovlje koje Matej donosi podsjeća na važnost naših korijena i potiče nas tome posvetiti više ljubavi, pažnje i pozornosti“, poručio je mons. Puljić, naglasivši da je rodoslovlje vezano s činom rađanja.

„U evanđelju po Mateju spominje se 28 puta glagol „roditi“: ‘Abrahamu se rodi, Izaku se rodi… Matanu se rodi.. Jakovu se rodi Josip, muž Marije od koje se rodio Isus koji se zove Krist’. Rađanje je sveti čin prirode, toliko svet da se i Bog htio roditi i postati čovjekom. Ljudi za ženu koja će roditi kažu da je ‘u blagoslovljenom stanju’. Elizabeta pozdravlja svoju rođakinju Mariju riječima: ‘Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje’. Nažalost, ljudi našeg vremena pred procesima rađanja i umiranja postaju roboti i sve više bezosjećajni“, upozorio je mons. Puljić.

Potaknuo je vjernike da Mariju, „našu Vojvotkinju koja se kroz povijest borila za nas i kojoj pripisujemo brojne pobjede“ mole za blagoslov očeva i majki, da budu ispunjeni strahopoštovanjem pred Bogom, životom i vječnošću te da Marija bdije i čuva obitelji hrvatskog naroda, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.