Dubrovnik, (IKA) – “Prije skoro godinu dana, 24. travnja 2010., preuzeo sam službu pastira Crkve zadarske. I dok sam govorio kako ću ‘svim srcem i dušom voljeti zemlju i ljude koji mi se povjeravaju’, s osjećajima zahvalnosti ‘pružio sam ruku oproštajnog pozdrava svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima Dubrovačke biskupije u koju me je Providnost poslala u siječnju 1990.”, kazao je u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike na misi koju je predvodio posljednjega dana trodnevlja, 17. ožujka, apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. “Ne krijem osjećaje vezanosti s kamenim mirima ovoga Grada, kao i s ljudima ovoga krajnjeg juga Lijepe Naše. Pružam ruku oproštajnog pozdrava s riječima koje je jedan moj kolega stavio u naslov svoje knjige: ‘hvala i oprostite’. Živo se nadam kako mi neće nedostajati vaša ljubav i molitvena potpora kako bih izvršio poslanje, što mi ga je Svemogući odredio. Molitvenim raspoloženjem kraljice Estere sa psalmistom večeras ponavljam: ‘Odlazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!’ A dragom gosparu Matu Uziniću od srca kličem: Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi uime Gospodnje!”
Nadbiskup Puljić zahvalio je Božjoj Providnosti za milost biskupskog služenja dodavši: “Htio bih večeras zahvaliti za vas vjernike, koji ste snagom svetog krštenja postali odabrana Božja baština, što ste mi pomagali ‘učiti’ biti biskupom u ovoj dragoj mi biskupiji… Skupa s vama želim posebice zahvaliti Bogu, Blaženoj Djevici Mariji i našem svetom Parcu za brojne molitve koja smo skupa upućivali, kao i za plodove molitava i žrtava koje smo obilno uživali.” Trodnevna duhovna priprava također je zahvala Bogu za dar novoga pastira Dubrovačke biskupije za kojeg su vjernici molili punih 11 mjeseci, kazao je nadbiskup, izrazivši ponovno dobrodošlicu imenovanom dubrovačkom biskupu Mati Uziniću. Uz taj važan događaj za Božji puk i za biskupiju nadbiskup Puljić prisjetio se riječi uzoritog kardinala Franje Kuharića sa svoga biskupskog ređenja. “Ponovit ću samo jedno njegovo pitanja: Odakle dolazi vaš novi biskup? Reći ćete iz Splita, s bogoslovije gdje je obavljao službu Rektora. Ili pak iz mjesta Dubrave, negdašnje slavne Poljičke Republike. Na prvi mah i jedan i drugi odgovor čine se ispravnim. Kuharić bi, međutim, rekao da mons. Uzinić ne dolazi ni iz Splita, ni iz Dubrave. On stiže iz Jeruzalema, iz Dvorane Posljednje večere, iz Božjeg Srca; s onog brežuljka Galileje gdje je i on čuo Kristov glas i odredbu neka pođe iz zemlje svoje i zavičaja svoga”, rekao je nadbiskup Puljić.
Posljednjeg dana trodnevlja nadbiskup Puljić govorio je o biskupu i njegovoj službi. Biskupi su “osobiti glasnici vjere”, pozvani učiti ljude da izvrše sve što je Isus zapovjedio, kazao je. Brojna su područja i načini kako biskup propovijeda i poučava: na svetoj liturgiji, u porukama, pismima, člancima, nastupima na radiju i televiziji, javnim i privatnim susretima. Posebice on to čini u slavljima svetih sakramenata. Svjestan je da kao “učitelj istine” ne smije tolerirati zavodljivi i krivi nauk, a s očinskim duhom razumijevanja on mora “propovijedati Riječ i uporan biti; bilo to zgodno ili nezgodno; uvjeravati, prijetiti i opominjati sa svom strpljivošću i poukom”. Govoreći o biskupskoj posvetiteljskoj službi, nadbiskup Puljić kazao je kako je biskup svjestan da bogoslužni čini nisu privatni događaji, već slavlje crkvenog jedinstva i zajedništva, pa zbog toga poštuje i njeguje tradiciju i predaju posebice neka liturgijska slavlja poput obreda Svetog tjedna, ređenja i zavjetovanja, posveta i blagoslov crkava. “Sve to, naime, i njemu pomaže napredovati u krjeposti i svetosti pred Bogom i pred ljudima”, ustvrdio je nadbiskup Puljić i dodao: “Biskup je uz to ‘prvi i glavni kateheta u biskupiji’, koji ‘bira vrijedne suradnike, svećenike, katehete, laike, redovnike i redovnice koji će ‘promicati kršćanske vrednote’. Trudi se ‘biti blizu svima koji su ugroženi’, te nastoji biti ‘glasom onih koji glasa nemaju’. On vodi dijalog i s onima koji drugačije vjeruju, kao i s onima koji uopće ne vjeruju. Kao ‘Božji čovjek’ on je ‘u hodu sa svojim narodom’; on je čovjek ‘zajedništva i poslanja’, te ‘navjestitelj ufanja, koje nikada ne razočarava'”. O biskupu kao promicatelju zajedništva u kleru i među vjernicima propovjednik je istaknuo važnost bližih suradnika u kuriji i programa koji su u službi stvaranja zajedništva u biskupiji. “Kao otac velike obitelji on će se truditi da mu biskupija bude ‘dom i škola zajedništva’, kako je govorio sluga Božji Ivan Pavao II. U vidu takvog zajedništva on potiče vjernike, svećenike i Bogu posvećene osobe neka nose ‘breme jedan drugome’, neka otklanjaju napast suparništva, nepovjerenja, karijerizma i ljubomore; kao i svega onoga što razbija župno ili biskupijsko zajedništvo. Pred opasnošću apostazije, koja je zahvatila dobar dio Europe, biskup mora preuzeti ulogu proroka, pa s osjećajem odgovornosti naviještati prave vrjednote. I dok srcem dobrog pastira ide tražiti što je izgubljeno, ne boji se ‘razobličavati krive antroplogije’ i ideologije koje zavode ljude i šire zablude o čovjeku i životu. Istom jasnoćom i odvažnošću on upozorava i na negativne procese i u redovima Crkve. U duhu Petrove preporuke starješinama neka ‘pasu povjereno stado; ne prisilno, već dragovoljno’, ne kao ‘gospodari baštine, već uzori stada'”.
Katedralni župnik dr. don Stanko Lasić darovao je nadbiskupu Puljiću sliku četvrte postaje križnoga puta “Isus susreće svoju žalosnu majku” kao uspomenu na dubrovačku katedralu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji u kojoj je on kao dubrovački biskup predvodio brojna liturgijska slavlja.