Nadbiskup Rabata kardinal Cristóbal López Romero o suši

„U istoj smo barci. Ili ćemo sve spasiti ili ćemo svi umrijeti“, tvrdi kardinal Romero.

„Ne radi se o alarmantnoj situaciji, nego o trajnom problemu koji se ponavlja. Suša u Maroku je kronična. To je zemlja kojoj nedostaje vode, a to je problem osobito s obzirom na to da je jedno od glavnih bogatstava Maroka poljoprivreda. Poljoprivredna proizvodnja uvelike varira, ovisno o padalinama, količini kiše“, rekao je nadbiskup marokanskog glavnog grada.

„Ove smo godine u razdoblju prilično velike suše“, dodaje. „Brane koje zadržavaju vodu namijenjenu poljoprivredi ove godine su na 33 posto kapaciteta dok su prije dvije godine bile na 70 posto. Problem je što idemo prema najkritičnijim mjesecima srpnju i kolovozu, a s ljetom se povećavaju vrućine. Stoga je moguće da će u nekim gradovima biti ograničenja korištenja vode. No ponavljam, još nismo suočeni s alarmantnim problemom. U teškoj smo situaciji i strahuje se da poljoprivredna proizvodnja nije tako dobra kao drugih godina.“

Ima li ova kronična situacija posljedice na živote ljudi i na gospodarstvo?

Da, posebno na gospodarstva poljoprivrednika jer u slučaju velike suše proizvodnja je manja, prihodi se smanjuju. Ali to nisu situacije na rubu opstanka koje ljude dovode u opasnost od gladi ili žeđi ili koje ih na neki način tjeraju na migraciju. Suša je ciklički i kronični problem u Maroku. U rasponu od 10 godina, ima sedam godina suše i tri godine s nešto više kiše. Čitav sustav je u ovim ciklusima.

Maroko još uvijek nema situacije klimatskih migranata?

Ovdje u Maroku, migraciju uzrokuju drugi uzroci, još ne i klima. Postoje slučajevi u kojima su poljoprivrednici stavljeni na kušnju zbog dugih godina suše te su bili prisiljeni emigrirati u gradove, ostavljajući polja. No, ponavljam, mi smo u zemlji koja je navikla živjeti u kontekstu nestašice vode i zahvaljujući ovom sustavu izgrađenih brana (ima ih najmanje 200 u cijeloj zemlji i svake se godine otvore tri do četiri), sada je problem manji i bolje se mogu preživjeti vremena suše i oskudice kiše.

Međutim, akumulacije brana trenutno imaju kapacitet od 30 %. Ima li zabrinutosti?

To je istina. Situacija je mirna, ali ne previše. Morat ćemo pričekati i vidjeti kako će proći ljeto. Moguće je da se u nekim gradovima mogu poduzeti mjere ograničenja vode, uz opskrbu od osam sati dnevno umjesto 24. No to je situacija koju mnoge afričke zemlje već doživljavaju tijekom cijele godine. U Maroku se događa da to tijekom ljeta zahtijeva situacija sa sušom.

Je li točno da se u džamijama petkom moli za dar kiše?

Kralj traži da se ljudi mole petkom za kišu. To je uobičajena molitva, ne neka izvanredna. To se događa gotovo svake godine. To je dio povijesti Maroka. I to ukazuje da smo u zemlji vjernika. No to ne ukazuje na ništa alarmantno ili katastrofalno.

U svjetlu vašeg iskustva, koliko je voda dragocjena?

Ona je temeljna za ljudski život i očuvanje planeta. Dobro korištenje vode također mora biti uključeno u edukaciju da bi se osposobili ljudi, a posebno mlađi naraštaji da ne troše vodu bespotrebno i da ne uništavaju planet. Umjesto toga, svjedoci smo kulture koja nažalost ide u suprotnom smjeru. Dezertifikacija je opasnost koja pogađa mnoge afričke zemlje južno od Sahare. U Maroku je to pitanje vrlo prisutno, toliko da postoji javna institucija za borbu protiv dezertifikacije.

Vidite li da među migrantima koji pristižu u Maroko da počinju pristizati i oni koji tvrde da dolaze iz područja pogođenih klimatskim promjenama i dezertifikacijom?

Mnogi migranti dolaze iz regija Sahare, Malija, Burkine Faso. Zemlje su to koje su već prošle kroz teške procese dezertifikacije. Međutim, nije lako kvalificirati migrante. Teško je reći jesu li klimatski migranti ili ne. Općenito, ljudi koji napuštaju svoje zemlje i dolaze ovamo čine to iz, razumljivo, ekonomskih razloga. No ekonomija uvelike ovisi o klimi. Dobra kišna godina određuje dobro gospodarstvo. Ali godina suše i bez kiše uzrokuje ekonomsku katastrofu u zemlji.

Što Afrika poručuje Europi?

U Africi su zemlje vrlo bogate prirodnim resursima, ali to je delikatan kontinent koji ne smijemo uništiti. Ono što Papa kaže u Laudato sì poziv je da planet smatramo zajedničkim domom za sve i da u obzir uzmemo da je čovječanstvo dio planeta. Ne kao vladari, nego kao odgovorni upravitelji. Uništavanje šuma ili loše upravljanje vodom znači napad na život planeta i ljudski život.

Što ste pomislili o novim kardinalima?

Jako sam sretan što imam nove suputnike među kojima su dvojica iz moje kongregacije, odnosno dvojica salezijanaca koje dobro poznajem. U Paragvaju je novi kardinal rođeni Paragvajac. Ima šest Azijata. Neki su Afrikanci, neki Latinoamerikanci. Samo dva Talijana, od kojih jedan živi kao misionar u Mongoliji. Vjerujem da je Papa još jednom pokazao svoju namjeru da Crkvu učini univerzalnom, čineći je više katoličkom, pa i u kolegiju kardinala – mišljenja je kardinal salezijanac, piše SIR.