Nadbiskup Renato Martino govorio na skupu u Johannesburgu
Johannesburg
Voditelj izaslanstva Svete Stolice je istaknuo kako sve djelatnosti pravne, gospodarske i tehničke naravi nisu dostatne za rješavanje problema koji ometaju održivi razvoj. Mnogi su od tih problema etičke i moralne prirode koji zahtijevaju duboke promjene potrošačkih i proizvođačkih modela suvremene civilizacije
Johannesburg, (IKA) – Na Svjetskome summitu o održivom razvoju u Johannesburgu u utorak 3. rujna izlaganje je održao nadbiskup Renato Martino, voditelj izaslanstva Svete Stolice u Johannesburgu, i pritom ponovno istaknuo kako središte i temelj svake politike održivog razvoja treba biti čovjek. Govoreći o programima društveno-gospodarskoga razvoja, nadbiskup Martino je istaknuo kako pojedince ne valja smatrati “oruđem”, već “protagonistima vlastite budućnosti”. Nadbiskup Martino je u svom izlaganju u ime Svete Stolice podsjetio na prvo načelo izjave iz Rija, prihvaćene 1992. godine, u kojoj se naznačuje da su ljudi u središtu brige za održivi razvoj, te da imaju pravo na zdravi i plodni život, u skladu s prirodom, rekao je nadbiskup Martino. Stavljanje ljudskoga bića u središte načela i brige, siguran je put, kako je rekao Sveti Otac, prema očuvanju stvorenoga. Voditelj izaslanstva Svete Stolice je potom istaknuo kako sve djelatnosti pravne, gospodarske i tehničke naravi nisu dostatne za rješavanje problema koji ometaju održivi razvoj. Mnogi su od tih problema etičke i moralne prirode koji zahtijevaju duboke promjene potrošačkih i proizvođačkih modela suvremene civilizacije. Zbog toga je Martino podsjetio na Papin poziv na “ekološko obraćenje” koje nije samo obraćenje na “fizičku ekologiju”, već i na “humanu ekologiju” koja se temelji na zdravim moralnim načelima koji moraju voditi ljudsku djelatnost prema očuvanju okoliša.
Potom je nadbiskup Martino istaknuo da je siromaštvo glavni problem koji priječi zdravi razvoj. Zato je za održivi razvoj nužno iskorijeniti siromaštvo. Na kraju je, između ostalog, upozorio kako je jedan od najžurnijih problema voda u zemljoradničkim područjima. Voda je nužna za život svakom čovjeku, iz koje god zajednice i društva da dolazio. Stoga valja osigurati opskrbu vode ljudima, a ima ih dvije i pol milijarde, kojima je pristup pitkoj vodi vrlo otežan. Razvoj zemljoradničkih područja mogao bi riješiti mnoge probleme, rekao je nadbiskup Martino.
Budućnost planeta i dalje je u središtu sastanka na vrhu na kojemu je postignut dogovor o mučnoj temi energetskih izvora. Nakon odmjeravanja snaga u pregovorima, prihvaćen je dokument kojim je određeno promicanje obnovljivih izvora energije. Ipak, u tekst nije unesen niti jedan obvezujući element, kako je tražila Europska zajednica. Nadvladalo je stajalište koje je zagovaralo “novo savezništvo” između Sjedinjenih Američkih Država i zemalja u razvoju koje vode zemlje izvoznice nafte. A dok se nastavljaju radovi na političkoj razini, s izlaganjima šefova država i vlada, u prvom je planu opet bio problem klime. Rusija, prihvaćajući poziv koji je dan ranije uputio Romano Prodi, predsjednik Europske komisije, izjasnila se spremnom ratificirati Protokol iz Kyota o smanjenju emisije štetnih plinova. Neposredno prije Rusije, isto je najavila i kineska Vlada.
Pred završetak summita u Johannesburgu, o. Pasquale Borgomeo, generalni direktor Radio Vatikana je, osvrćući se općenito na odjeke skupa, rekao kako je taj sastanak obilježen i svjetlom i sjenama, s predvidljivim opiranjima političkih i gospodarskih interesa. Ono što ohrabruje jest sigurno rast svijesti o međuovisnosti koja se sve više utvrđuje na Zemlji, rekao je o. Borgomeo. Međuovisnost bogatih i siromašnih zemalja, razvoja i očuvanja okoliša kao i ona koja možda još nije mnogima očigledna, između pravde i mira na planetu. Upravo stoga što upozorava, i istovremeno promiče, jaču svijest o međuovisnosti, skup u Johannesburgu objektivno je velika prilika, ali i veliki izazov. Izgubljene prigode naglašavaju krutost i gluhoću, na taj način pokazujući i produbljujući razdore. Jedan od njih je i onaj između Sjedinjenih Američkih Država i Europe. Nenazočnost predsjednika Busha nije dobar znak. Čini se kao da se i na tako bitnom pitanju kao što je okoliš, potvrđuje ona jednostranost američke administracije, na koju se europski saveznici sve više žale, zaključio je o. Borgomeo.