Blato, (IKA) – Središnje misno slavlje na blagdan bl. Marije Propetog Petković u njezinu svetištu u Blatu predvodio je 9. srpnja predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić u koncelebraciji s izaslanikom dubrovačkog biskupa don Bernardom Plešom te 14 svećenika iz Dubrovačke biskupije. Na misi se okupio velik broj vjernika, među kojima i više hodočasnika iz drugih mjesta.
Na početku propovijedi nadbiskup Srakić podsjetio je na misnu molitvu koja ističe da je “blažena Marija Propetoga Isusa ustrajno hodila stopama siromašnoga i poniznoga Krista”. Jedna od herojskih kreposti naše blaženice jest i “evanđeosko siromaštvo”. Ona je ostvarila Isusove riječi: “Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko”. No, kad govorimo o evanđeoskom siromaštvu, ne mislimo pojednostavljeno na materijalno siromaštvo. Materijalno siromaštvo je teško, loše ekonomsko stanje a ne krepost: ono vrijedi ukoliko je znak nutarnje raspoloživosti. Takvo evanđeosko siromaštvo živjela je današnja svečarica, u tome nam je dala primjer. Kad bi oskudica služila nebeskom Kraljevstvu, ne bismo smjeli pomagati siromašnima. Naprotiv, Isus nam je zapovjedio da činimo dobro siromašnima, a ne da se uzajamno osiromašujemo, rekao je nadbiskup Srakić te podsjetio kako govoriti o siromaštvu kao o nekoj vrijednosti u suvremenom redovničkom životu nije lako, ako ga promatramo u kontekstu svjetskog siromaštva.
Nadbiskup je podsjetio kako se evanđeosko siromaštvo prije svega očituje prema Bogu. Biti siromašan znači shvatiti Boga ozbiljno i smatrati da je Bog središnja privlačnost svakog našeg interesa, da je on onaj koji spašava, samo je on onaj u kome možemo naći snagu. Prije nego odricanje, siromaštvo je izbor: izbor Boga. Blažena Marija Propetog Isusa prije svega bila je siromašna pred Bogom, to znači posvema se otvorila prema Bogu, njegovu pozivu. Ona je poput Marije priznala: “Jer pogleda na neznatnost službenice svoje…”, rekao je nadbiskup Srakić te podsjetio kako se evanđeosko siromaštvo očituje i u odnosu prema bližnjemu, što ne znači da moramo imati manje od drugih. Isus nije optužio novac zato što bi on bio zlo u sebi. Isus je upozorio da čovjek koji je pretjerano navezan na zemaljska dobra zanemaruje Božje djelo: zanemaruje čovjeka. Čovjek odbacuje dvije velike zapovijedi, tj. ljubav prema Bogu, kojega ne priznaje svojim Ocem, i ljubav prema bližnjemu, kojega ne priznaje svojim bratom i sebično pretpostavlja svoje interese.
Upravo u tom smislu siromaštvo – darivanje pomaže nam da shvatimo veliko kršćansko otajstvo: Kristovu prisutnost među ljudima u osobi siromaha, rekao je nadbiskup, te istaknuo kako nam je i u tome primjer i uzor bl. Marija. Siromašna, tj. otvorena prema Bogu, ona se otvara prema bližnjemu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu “probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina”, kako ih je znala oslovljavati. Premda je rođena i u djetinjstvu živjela u bogatoj obitelji, najveću radost nije doživljavala u očevim maslinicima i vinogradima, nego u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se ako im je mogla biti na usluzi.
Nadbiskup je upozorio kako su u duhu evanđeoskog siromaštva odgovorni za nacionalna dobra u našem društvu pozvani duhovna kulturna dobra i materijalna bogatstva pravednim zakonima osigurati svima. Pozvani su donositi ili odobravati projekte u kojima se ne razbacuje sredstvima potrebnim svima. Pozvani su terete pravedno i pošteno rasporediti, da u našem ravnopravnom društvu ne bude više ravnopravnijih, da primanja za rad ne budu diskriminirajuća. U ovoj sveopćoj svjetskoj krizi koja ne štedi ni Hrvatsku doista smo pozvani podmetnuti leđa, da se ne ponovi ono što se dogodilo nakon Domovinskog rata u pretvorbi i privatizaciji, rekao je nadbiskup.
Na kraju je istaknuo i kako nije pravo siromaštvo ono koje oslobađa od dobara, skidanje tereta da bi se on natovario drugima na leđa. Bilo bi bolje naučiti kako postupati s materijalnim dobrima. Čovjeku su potrebne materijalne stvari koje postoje u stvorenjima. One su, prema tome, produženje njegova bića i zato njegova dostojanstva: njihova vrijednost je stvarna, upravo zato što su one sama naša vrijednost. Nisu siromašni oni koji su se odrekli svega.
Blažena Marija Propetog Isusa nam može biti primjer u našim prilikama. Valja prihvatiti Boga otvoriti se prema njemu, ne hvaliti se pred njim: “Hvala ti što nisam kao onaj…!” Ta otvorenost prema Bogu nužno nas otvara prema bližnjemu, jer bez te otvorenosti otvorenost prema Bogu je lažna. Nažalost, mnogi su zloupotrijebili situaciju, obogatili se na račun nemoćnih, rubnih i smatraju da su kršćani. Ono što su drugi stekli teškim radom, pojedinci su koristeći nedorečene, a katkada i nehumane zakone prigrabili sebi. Njihova veličina propada s njima, nestaje s njima. Neka proslava blagdana naše zaštitnice bude prilika da o pravim veličinama razmislimo, poručio je nadbiskup Srakić.
Na blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković misna slavlja u prijepodnevnim satima predvodili su don Nikola Pranjić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, i don Stipo Miloš, blatski župnik. Poslijepodnevno slavlje započelo je izvođenjem blatskih tradicionalnih plesova Tanac i Kumpanjija.