Vinkovci, (IKA) – Umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodio je središnje misno slavlje u petak 13. lipnja, na blagdan sv. Antuna Padovanskog, u istoimenom vinkovačkom samostanu i svetištu. Koncelebrirali su domaći gvardijan fra Ilija Miškić, fra Alfons Janeš, preč. Petar Petrović i vlč. Robert Jugović.
Na početku mise nadbiskup u miru je rekao kako mnogo toga možemo na sv. Antunu primijetiti, diviti se, a ima i mnogo toga što možemo i moramo nasljedovati. Sv. Antun bio je propovjednik, a u isto vrijeme i svjedok pa je tako prihvatio onu Isusovu riječ: …”I bit će te mi svjedoci.”
Mons. Srakić poručio je: “Slaveći blagdan sv. Antuna molimo Gospodina da ne samo da mu se divimo nego da ga nasljedujemo tamo gdje ga se može nasljedovati.” “Biti svjedok znači služiti i to služiti u poniznosti. Služiti braći u potrebi, a ne očekivati korist. Ne služiti prema pravilu veza i protekcija: ja tebi ti meni. Služiti znači s ljudima dijeliti odgovornosti: intelektualne, političke, društvene, kulturne i ne očekivati protuuslugu.” Iznio je primjer Samarijanca koji je bezrezervno pomogao drugome. “I nije to slučaj samo prvih vremena pa i danas ima toliko divnih primjera gdje ne samo pojedinci nego i cijeli narod pritječu u pomoć. Prisjetimo se nedavnoga rata. Prisjetimo se sada i ovih nevolja kroz koje su prošli neki vjernici naših krajeva bilo iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine ili Srbije. I odmah su im ljudi pritekli u pomoć. Lijepo su se odazvali i uzvratili ono dobro koje su doživjeli prije dvadesetak godina”, rekao je Srakić. Istaknuo je također kako je sv. Antun bio i svjedok riječima. “To je onaj izraz nutarnjega osvjedočenja. Ono što sam doživio u sebi, želim podijeliti s drugima. Kao kršćani navješćujemo Radosnu vijest. Riječju priopćavamo drugima svoje doživljaje. Ako smo osvjedočeni na naš život, da to nešto vrijedi, onda nećemo to čuvati u sebi, nećemo staviti u bakinu škrinju nego ćemo naprotiv to svjedočiti drugima, govoriti o ljepoti života bez obzira što prolazimo kroz teška životna iskušenja. To znači svjedočiti riječima, nutarnje osvjedočenje. Nije dovoljno biti deklarativni kršćanin nego kršćanin koji nešto zastupa i to svjedoči pred drugima i tako živi. Zato pravi kršćanin koji želi biti doista svjedok postupa ovako: ako građanski zakon glasi, a glasi: brak prestaje smrću bračnoga druga ili razvodom braka, kršćani su svjesni da ono što je Bog povezao neka čovjek ne rastavlja. Ako zakon veli: prekid trudnoće je medicinski zahvat, kršćanin zna da je teško zlo što namećemo čovjeku. Ako građanski zakon glasi: brak nije samo veza između muškarca i žene nego neka druga veza, kršćanin ostaje vjeran Božjoj riječi. Ako nam neki nude vjerski ili ekonomski liberalizam, ateizam, indiferentizam, profiterstvo, mržnju i osvetu, kršćanin neće kazati: zakon mi to dopušta pa ću onda tako i postupiti”, rekao je Srakić.
Biti svjedok znači ono nutarnje iskustvo doista živjeti i drugima svjedočiti. “Pitamo se kako je sv. Antun ostao vjeran tom svom pozivu. Nemojmo misliti da je živio u lijepim vremenima. Prolazio je kroz teška iskušenja, ali se jednostavno nije dao. Tako i mi. Svjesni smo da danas biti svjedok nije nipošto lako. Moramo biti svjedoci današnjem čovjeku koji zbog silnog napretka tehnike i znanosti, tehnologije, elektronike ne traži više oslonac u vjeri, pouci, molitvi nego sigurnost traži u toj tehnici i napretku znanosti. Tehnički i znanstveni napredak smanjuje područje koje je nekada bilo rezervirano Bogu. Danas ne trebaš više sklopiti ruke da urodi zemlja nego nabavi što više umjetnog gnojiva, izgradi staklenike, nabavi herbicide, cjepiva, antibiotike pa ćeš imati više nego li drugi. Zahvaljujući svom razumu čovjek je ušao u tajne materije i ne samo to. On zadire u bit materije i kazat ćemo čovjek se igra igrom stvoritelja, ali kao što vidimo, čovjek kad se tako poigrava, onda stvara zbrku oko sebe. Zahvaljujući nekim znanostima čovjek tumači porijeklo života. Čovjek je išao tako daleko da je Boga skinuo s prijestolja koje mu pripada i svoje ja stavio na to prijestolje. Čovjek je sebe proglasio gospodarom Svemira. Može što hoće. Sve što je moguće, sve je dopušteno i to se onda osvećuje samom čovjeku. Onda se pitamo tko smo i što smo? Kuda sve to vodi. Što učiniti? Sitni smo, mali, ali smo pozvani biti svjedoci našem čovjeku koji je desetljećima možda odgajan u nekim vrednotama koje to nisu”, rekao je nadbiskup Srakić. “Razmišljajmo: kako da budem svjedok u obitelji? Djeca stasaju. Kako da im svjedočim? Svojim čestitim životom. Bilo je generacija i vjerujem da i današnja generacija ima svjedoka koji nasljeduju današnjeg svečara sv. Antuna”, zaključio je mons. Srakić. Liturgijsko pjevanje animirao je domaći Mješoviti pjevački zbor uz orguljsku pratnju s. Berhmane Katić i dirigenticu Nedu Kovačević.
U vinkovačkom samostanu i svetištu sv. Antuna Padovanskog od ranih jutarnjih sati i tijekom cijeloga dana misna slavlja predvodili su: domaći gvardijan fra Ilija Miškić, fra Jerolim Vujić, vlč. Marko Martić, o. Ivan Kuterovac, o. Ivan Poleto. Misu za dobročinitelje crkve i samostana sv. Antuna Padovanskog predvodio je mons. Tadija Pranjić. Predvoditelji misnog slavlja bili su i fra Josip Petonjić te vlč. Robert Farkaš. Blagoslov ljiljana i djece predvodio je fra Josip Petonjić. Blagdanu sv. Antuna Padovanskog prethodila je trodnevnica koju je predvodio i propovijedao župnik župe sv. Vendelina u Jarmini preč. Josip Matanović.