Osijek, (IKA) – Blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika, 11. veljače, u Osijeku je svečano proslavljen u kapucinskoj crkvi Sv. Jakova gdje je tradicionalno podnevno euharistijsko slavlje predvodio umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, uz koncelebraciju brojnih redovnika, svećenika i gvardijana kapucinskoga samostana fra Ante Pervana.
Svima nam je dobro poznata povijest lurdskih ukazanja, osamnaest puta se Gospa ukazala Bernardici Soubirous, od 11. veljače do 16. srpnja 1858. Dogodilo se to četiri godine nakon što je Papa Pio IX. proglasio dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. Papa Pio X. ustanovio je 1907. godine blagdan Lurdske Gospe. Već dvadeset i četvrti puta, na poziv Svetoga Oca, na današnji dan Crkva obilježava Svjetski dan bolesnika. Slaveći Mariju, koja se ukazala maloj Bernardici i koja je u Lurdu na poseban način pokazala da je “Zdravlje bolesnih” i “Majka milosrđa”, mislimo na zahvaćene bolestima i one koji vode brigu o njima… Što zapravo tražimo kod Marije, kad je zazivamo “Zdravlje bolesnih” i “Majko milosrđa”? Ne tražimo toliko čudo, koliko sigurnost da nismo napušteni, da možemo računati na njezinu prisutnost, osjetiti blizinu jedne ruke koja je ispružena iz visina. Nije najteže biti bolestan, nego biti sam. Povrh toga tražimo, možda čak i nesvjesno, da otkrijemo kako bolest, koliko god teška, nije nešto apsurdno, besmisleno, nego ima pozitivni smisao i pozitivan završetak. To ne otkrivamo uvjerljivim riječima, nego prihvaćanjem otajstva. Iznad svega tražimo znak, konkretnu potvrdu da smo ljubljeni, usprkos našeg bolesnog i satrvenog, usprkos ranjenog i poniženog tijela. Jer prava, neprihvatljiva bolest sastoji se u osjećaju da nismo voljeni”, kazao je mons. Srakić u homiliji.
Spominjući dirljivu pripovijest talijanskog pisca Ennia Flaianoa, koji opisuje svoju obiteljsku dramu, mons Srakić ispričao je kako se u pripovijesti Isus vratio na zemlju i na njega navaljuje silno mnoštvo znatiželjnika, fotografa i novinara, bezbroj onih što neprestano traže da serijski čini čudesa, a Krist se, s tugom u očima, mora prilagoditi. “U pripovijesti Isus čitave dane čini čudesa, čak i obraćenje jednog svećenika! Pripovijest ima lijep završetak. Naime, jedan je čovjek Isusu doveo bolesnu kćerku zamolivši ga: Ne tražim da je ozdraviš, nego da je voliš. Isus je poljubio djevojčicu i rekao: Doista, ovaj čovjek je zatražio ono što mogu dati. I nestao je u sjajnom svjetlu, ostavivši narod da komentira čudesa i novinare da o njima pišu članke”, kazao je propovjednik i nastavio: “Marija ‘Zdravlje bolesnih’ uvjerava nas da stoji uvijek uz svoga Sina koji se saginje nad naše nevolje, miluje naša patnjom izbrazdana lica, osjetljiv je na naše, katkada očajničke iako šutljive, vapaje. Ona nam jamči da, iako ne doživljavamo čudesno ozdravljenje, ipak je uvijek tu veliko čudo: sigurnost da smo voljeni… Danas molimo da na primjeru Krista, liječnika duša i tijela, stručnjaci medicine i skrbi nauče biti za braću istinski ‘dobri Samarijanci’. Upravljamo molitve Gospodinu da oni koji se posvećuju istraživanju neprekidno rade na iznalaženju primjerenih sredstava za promicanje cjelovitog zdravlja ljudskog bića i suzbijanje posljedica bolesti. Molimo Gospodina da oni koji se izravno posvećuju skrbi za bolesne budu sve pozorniji na potrebe bolesnika, ujedinjujući u vršenju svoga zvanja stručnost i čovještvo… Zamolimo milosrdnog Isusa, po zagovoru Marije, da svima nama udijeli istu raspoloživost za služenje onima u potrebi i našoj bolesnoj braći i sestrama. Katkad to služenje može biti naporno i teško, ali sigurni smo da će Gospodin pretvoriti naše ljudske napore u nešto božansko. Mi, također, možemo biti ruke, srca koja pomažu Bogu činiti svoja, često skrivena, čuda… Diskretnim pomaganjem onima koji trpe, kao i bolesnima, mi uzimamo naš svagdanji križ na naša ramena i slijedimo Učitelja. Iako će iskustvo patnje uvijek ostati misterij, Isus nam pomaže otkriti njegovo značenje. Neka sve, u službi bolesnima i onima koji trpe, nadahnjuje Marija, Majka milosrđa. Povjerimo Djevičinu zagovoru tjeskobe i nevolje, kao i radosti i utjehe, i uputimo joj svoju molitvu, da svrne na nas svoje milosrdne oči, osobito u trenucima boli, i učini nas dostojnima kontemplirati danas i zauvijek Lice milosrđa, njezina Sina Isusa”, rekao je nadbiskup.
Slavlje kod osječkih kapucina uveličano je liturgijskim pjevanjem uz orguljsku pratnju s. Justine Lacković. Vjernici su za slavlje pripravljeni devetnicom koju je, od Svijećnice do Pepelnice, vodio i večernju blagdansku misu predslavio don Josip Kajić, SDB, župnik župe sv. Martin u Belom Manastiru.