Rijeka, (IKA) – Obljetnica smrti posljednjeg riječko-senjskog nadbiskupa dr. Antona Tamaruta 28. lipnja tradicionalno je obilježena misom zadušnicom koju je u riječkoj katedrali predvodio nadbiskup Ivan Devčić koji ga je naslijedio na čelu riječke Crkve. Uz brojne svećenike na misi je sudjelovao i gospićko-senjski biskup Mile Bogović, također nasljednik nadbiskupa Tamaruta, koji je upravljao i područjem danas samostalne biskupije osnovane prije gotovo 11 godina. Na kraju mise biskupi i svećenici pomolili su se na grobu pokojnika u riječkoj katedrali. Nakon mise predstavljen je i zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Rijeci prošle godine u povodu 10. obljetnice smrti mons. Tamaruta, pod naslovom “Drag, revan i vjeran pastir”.
Predvodeći večernju misu uoči svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, nadbiskup Devčić u propovijedi je povezao djelovanje nadbiskupa Tamaruta s apostolskim uzorima. “Sva su trojica, Petar, Pavao i nadbiskup Anton, bili apostoli Isusa Krista. Sličnosti idu i dalje, pa možemo reći da su sva trojica vjernike, svaki na svome mjestu i u svoje vrijeme, učila zakonu Gospodnjemu i kako po njemu živjeti u danim okolnostima. Sva su trojica također, poput Petra i Ivana u čitanju iz Djela apostolskih, u ime Isusa Krista ohrabrivali i u život vraćali uzete i hrome, prognane i marginalizirane, žalosne i ucviljene. Sjetimo se samo koliko je prilika za to imao naš blagopokojni nadbiskup u vrijeme Domovinskog rata, kada mu je povjereno stado bilo nemilosrdno udareno progonstvom i neizvjesnošću, što je mnoge učinilo duhovno i u svakom drugom pogledu nemoćnima i hromima”.
Nakon mise predstavljen je Zbornik o mons. Tamarutu o kojem su govorili dr. Marko Medved, koji je i urednik knjige, dr. Iris Tićac te dr. Nikola Vranješ. Riječ je o djelu koje sabire dvanaest radova iznesenih na prošlogodišnjem simpoziju održanom prigodom desete obljetnice smrti. Zbornik su objavili Teologija u Rijeci, Riječka nadbiskupija i Glas Koncila, a među ostalim prilozima tu je i onaj kardinala Josipa Bozanića. Osim njega autori radova su Anton Tamarut ml., Franjo Velčić, Milan Šimunović, Franjo Glasnović, Marko Medved, Nikola Uravić, Mile Pecić, biskup Mile Bogović, Ivan Milovčić, Emil Svažić, Milan Špehar a donosi se i riječ riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Nadbiskup Tamarut obilježio je Crkvu u Rijeci na kraju dvadesetoga stoljeća, stoljeća u kojem je Rijeka najprije postala biskupijskim, potom nadbiskupijskim i metropolitanskim središtem. On je uistinu bio čovjek riječke metropolije, kao svećenik Krčke biskupije djelovao je dugi niz godina u središnjim metropolitanskim ustanovama (Sjemeništu i Visokoj bogoslovskoj školi), potom kao nadbiskup koadjutor i naposljetku 10 i pol godina kao riječko-senjski nadbiskup i metropolit.
Anton Tamarut rođen je 1. prosinca 1932. u Novalji na otoku Pagu. Školovao se u Zagrebu, Pazinu, Rijeci i Rimu gdje postiže doktorat crkvenog prava i magisterij iz liturgike. Nakon povratka u domovinu djeluje u Malom Lošinju te u središtu biskupije u Krku kao suradnik krčkog biskupa Karmela Zazinovića te predavač na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1986. šibenskim biskupom, no nakon manje od dvije godine upućuje ga u Rijeku gdje postaje koadjutorom tadašnjem riječko-senjskom nadbiskupu Josipu Pavlišiću. Početkom 1990. preuzima upravu tadašnje prostrane Riječko-senjske nadbiskupije koju će voditi u burnim vremenima prijelaza iz komunizma u demokraciju, godinama rata u kojima je velik dio dijeceze ostao pod srpskom okupacijom s velikim brojem prognanika i izbjeglica. Nadbiskup je osobno posjećivao ratište, vojnike i izbjeglice, a velika je pomoć stradalnicima došla sa strane nadbiskupijskoga Caritasa kojega je organizirao zajedno sa svojim suradnicima. U godinama kada su se otvarale nove mogućnosti za djelovanje Crkve formirao je velik broj laika koji su bili u stanju kvalitetno preuzeti nove, ponajviše vjeronaučne zadaće. Osnovao je nekoliko novih župa, a podržao je osnutak Gospićko-senjske biskupije koja je osnovana upravo u vrijeme njegova preminuća.
Preminuo je 28. lipnja 2000. godine te je pokopan u grobnici riječko-senjskih nadbiskupa u katedrali svetog Vida. Svojom službom u mnogočemu je zadužio riječku mjesnu Crkvu, riječku crkvenu pokrajinu ali i šire, uzevši u obzir djelovanje na razini Biskupske konferencije Jugoslavije i Hrvatske. Nadbiskup Tamarut bio je treći i posljednji nadbiskup s titulom riječko-senjskog nadbiskupa; njegov nasljednik mons. dr. Ivan Devčić, u izmijenjenim granicama nadbiskupije, imenovan je za riječkog nadbiskupa.