U svetom vremenu došašća mislimo na Isusov povijesni dolazak, njegovo rođenje u povijesti, „ali, Isus nam dolazi i tijekom euharistije, želi nam dati dar svoga spasenja. Gospodina grlimo u svakoj euharistiji, u svakoj riječi koju nam progovara, u svakoj svetoj pričesti“, rekao je nadbiskup.

Razmatrajući naviješteno evanđelje, mons. Zgrablić je istaknuo da su za ispravno shvaćanje i življenje došašća važna dva poticaja po kojima Božja riječ kaže što je došašće. Ti poticaji izraženi su s Isusovim riječima Pazite i Bdijte.

„Te dvije riječi u evanđelju govore o bîti došašća. U tom kratkom tekstu koji ima svega pet redaka, Isus čak tri puta ponavlja ‘Bdijte’. I kaže, ‘Pazite’. Time Božja riječ želi skrenuti našu pozornost na došašće. Neka to bude program našeg došašća i najvažnije za nas, da došašće provedemo u pažnji i bdjenju, da radosno zagrlimo Gospodina kad slavimo njegovo rođenje“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Riječ ‘Pazite’ čovjek izgovara drugome kad ga želi zaštititi od neke opasnosti. Osoba bude u poslu, obavezama, oko nje se događa nešto važno, može biti i opasno, a da osoba to ne primjećuje, iako je tome blizu. Odrasli često djeci za koju su pozvani brinuti se kažu ‘Pazi’.

„Riječ Božja želi nam reći što je važnije od zemaljskoga koje vidimo tijekom došašća u blještavilu ovog svijeta, od pripreme na ulicama, zabave i razonode. Nije ružno da se ljudi vesele, druže i da nam zajedno bude lijepo, ali opasnost je da u takvom življenju propustimo najvažnije – da Božić prođe mimo nas, da nismo doživjeli najvažnije što on sa sobom donosi“, upozorio je nadbiskup, rekavši da Božić znači Božje rođenje u životu čovjeka.

„Ništa ljepše i veće ne može se dogoditi, nego da nas pohodi onaj koji je Stvoritelj, život, istina, punina, ljubav, koji nas traži, zove i viče Pazi, tu sam. Primi ono što ti ja želim darovati. Da ne bismo prošli mimo toga pohoda, trebamo se duhovno pripremiti, ne samo tijelom i kićenjem naših domova. I to je potrebno, ali neka to bude izraz našeg srca“, potaknuo je mons. Zgrablić, poželjevši da izvanjski znakovi budu odraz istinskoga duhovnoga što se događa u čovjeku.

„Neka došašće bude svjetlo koje će svijetliti u našoj duši, radost koja će izvirati iz naše duše i susreta s Gospodinom. Da vanjski znak okićenosti ne bude lažna potraga za onim što nismo našli, što nam je bilo tako blizu, a promaknulo nam je, jer nismo bili dovoljno pažljivi“, upozorio je nadbiskup.

Razmatrajući Isusovu riječ ‘Bdijte, jer ne znate kad je čas’, mons. Zgrablić je rekao da bdjeti znači trajno stanje osobe, to je trajna svijest čovjeka o trajnoj Božjoj prisutnosti u našem životu. Riječ ‘čas’ znači čas Božje blizine, čas Božjeg djela.

„Bog djeluje sada i ovdje, prolazi sa svojim bogatstvom, s puninom svojih darova, a naše ruke mogu biti u džepovima ili drugdje, da ne primamo ono što nam Gospodin želi dati i darovati. Taj čas protegnut je na cijeli naš život. To nije jedan trenutak, nego to je čas koji ne prestaje, koji je jednak bdjenju, ne-spavanju, kad moramo i uz napor i svijest bdjeti i namjerno ne htjeti spavati, kako bismo bili svjesni te Božje blizine i prolaza“, rekao je nadbiskup.

Pojašnjavajući Isusovu prispodobu „Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije“, nadbiskup je rekao da tu Isus govori o sebi kao o Sinu Božjem po kome je Bog u sili i snazi Duha Svetoga i nama darovao život.

„Gospodin nam je povjerio kuću koju ima, a to je život, jer Bog je život. Mi živimo u kući našeg života koja nam je povjerena da s njom upravljamo. Nismo je sami izgradili, nego nam je darovana. Gospodin nam je povjerio kuću života, a on kao da je negdje otišao – ima toliko ljubavi i povjerenja da nam ostavlja da mi upravljamo našim životom. Gospodin nam povjerava naš život iz velike ljubavi prema nama, povjerava nam ono najveće i najdragocjenije – život,  svoju ljubav, da je živimo i time upravljamo“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Posao Gospodina je da nas ljubi, to je njegov vrhovni zadatak. Kad ljubimo Gospodina, nećemo ljubiti samo neku ideju, nešto imaginarno, daleko, nepoznato, nego ćemo ljubiti Gospodina koji se utjelovio, koji je postao čovjekom, koji nije daleko od nas. Gospodin je toliko blizu čovjeku da živi u tvojoj duši, u tvojoj nutrini“, poručio je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup je istaknuo da se u evanđelju izrijekom spominje naziv službe samo jednog sluge za kojega se zna što radi, a to je vratar. Njemu je zapovjeđeno da bdije, da čuva vrata. Time „Gospodin misli na našu savjest. To je naš vratar, koji nam govori koga pustiti, a koga ne pustiti u našu kuću, u naše srce. Kome dozvoliti da uđe u naš život, da li da uđe dobrota ili zlo. Tko dolazi na naša vrata, koga pustiti u naš život, onoga tko će nam donijeti dobro ili zlo? Na to trebamo misliti, na to trebamo paziti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Budući da se Gospodin utjelovio u našem životu, prepoznajemo ga u svakom bratu čovjeku. „Gospodina možemo ljubiti ako ljubimo jedni druge, ako činimo dobro jedni drugoga, ako slušamo vratara, savjest, koji nam kaže što trebamo činiti bližnjemu. Tada živimo naše bdjenje.

Taj stav moramo živjeti cijelog našeg života. To je napor i nastojanje koje moramo učiniti, to je posao koji nam je Gospodin povjerio. Da bismo to mogli trajno otkrivati, prepoznavati, potrebno nam je još jedno bdjenje, a to je molitva. Molitva preobražava naš život, povezuje nas s Gospodinom, po njoj možemo doprijeti do Gospodina. Molitva čisti naše srce, pomaže da Duh Sveti siđe u naše biće, da nas očisti od svega što nije Božje, što nije bitno, da duhovno u sebi možemo oplemenjivati“, rekao je nadbiskup.

Molitva mora biti trajna, jer ona potiče trajno prisjećanje da je Bog prisutan u našem životu, da smo u njega uronjeni, da radimo njegov posao. „Da budemo s Bogom povezani i kad pogriješimo, kad shvatimo da smo na Gospodina zaboravili, da smo ga zanemarili, da smo zaboravili na milosti koje smo primili, koje smo pripisivali sebi, da su naše. Da uvidimo da smo gospodarili našim životom kako smo mi htjeli, a ne kako nam je Gospodin povjerio. Po molitvi vidimo da nas naši grijesi nose, pa molimo da nam se Gospodin smiluje i oprosti“, potaknuo je mons. Zgrablić. Približavanje Gospodinu po molitvi čovjek može učiniti znakom križa, po svetoj slici, nabožnom predmetu, zazivom Bogu, jednom riječju ili rečenicom, makar samo reći: Bože, hvala, Bože, slava ti, Bože, oprosti.

„Molitva uprisutnjuje Boga u našem životu. Tako ćemo Boga staviti u naše srce i biti u Božjoj prisutnosti, da sve što činimo u Gospodinovoj blizini činimo s ljubavlju prema njemu. Tako će neprestano naše srce biti otvoreno da bdije, da budemo s Gospodinom i da možemo prepoznati njegovu nazočnost u čovjeku. Da tako možemo primiti plod došašća – radost života s Bogom, milost njegove blizine i našeg spasenja“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je slavio misu u crkvi sv. Pavla u župi sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu kao svoj zaključni susret s vjernicima tijekom svoga pastoralnog pohoda, odnosno vizitacije toj župi.

Nadbiskup Zgrablić je u proteklom vremenu od jeseni u pastirskim pohodima župama grada Zadra. Prije završnog nedjeljnog misnog slavlja koje predvodi u župnoj zajednici, nadbiskup se osobno susretne s predstavnicima vjerničkih skupina i angažiranih suradnika u pojedinoj župi. Naime, dužnost svakog biskupa je da najmanje jedanput godišnje osobno ili posredstvom svoga posrednika obiđe sve vjerske zajednice u povjerenoj biskupiji.

Mons. Zgrablić je pohvalio prisutnost brojnih obitelji s djecom u župi, rekavši da je taj Božji dar najdragocjenija stvarnost. Bokanjački župnik Roland Jelić zahvalio je nadbiskupu na dolasku i prigodi da s njegovim pohodom župa započne vrijeme došašća.

U prilog brojnih mladih obitelji u župi, što je primijetio i nadbiskup po prisutnosti mnogih roditelja s djecom tijekom mise, župnik Jelić je rekao da stalni porast  novodoseljenih stanovnika na Bokanjac potvrđuje i činjenica kako je za ovu godinu, župniku Jeliću za božićni blagoslov prijavljeno 43 obitelji više u odnosu na prošlu, 2022. godinu. Povećana brojnost puka na misi u Novom naselju potvrđuje i da je don Roland uveo slavlje još jedne nedjeljne mise u crkvi sv. Pavla u Novom naselju na Bokanjcu.