Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića Bitettu i mnogih zadarskih hodočasnika, koji su pohodili Bitetto kao zadnju postaju svoga zajedničkog okupljanja na povratku u Hrvatsku s Nacionalnog hodočašća u Godini jubileja u Rimu.

U Bitettu počiva tijelo jednog od velikana iz grada Zadra, „čovjeka iz našega kraja, gdje susrećemo jednoga od svojih“, rekao je mons. Zgrablić u propovijedi, istaknuvši da pohod BItettu nije „obična postaja, nego susret s jednim životom, pozivom, s hodočašćem koje traje više od pet stoljeća, od Zadra do Bitetta“.

„Zadar nije bio samo rodno mjesto bl. Jakova, nego i prostor gdje je prvi put osjetio Božji glas i prohodao duhovnim putem. U Zadru je zakucao na vrata franjevačkog samostana. Tu je rekao svoj ‘Da’ Bogu, ne kao svećenik, nego kao ponizni brat laik, redovnik koji je odabrao skroviti put“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da je u Bitettu Jakovljev poziv dozrio, a njegov život postao jako plodan.

„Došli smo posjetiti sveca i našeg sunarodnjaka po krvi, brata iz Zadra, koji je u Bitettu živio svoju svetost. Tu nas čeka kao domaćin, ne kao stranac“, rekao je nadbiskup, naglasivši kako nam bl. Jakov poručuje da i mi možemo biti Božji u svakodnevnom životu, na mjestu gdje živimo i djelujemo.

Razmatrajući navješteno Evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se dogodilo čudo na potrebu za vinom, nadbiskup je rekao da na toj svadbi nije bilo propovijedi ni spektakla, samo tiha Marijina rečenica: „Učinite sve što vam kaže“.

„Te Marijine riječi oslikavaju život bl. Jakova. Učinio je što mu je Gospodin rekao – u tišini, bez buke. Bio je kuhar, molitelj, brat laik. Vatru na ognjištu pretvarao je u razmatranje o Božjoj blizini. Pripremajući hranu, razmišljao je o kruhu života. Tajna njegove svetosti bila je u vjernosti običnom, svakodnevnom poslu, molitvi, šutnji, pokori“, rekao je nadbiskup, dodavši da je „Bog na tom skrovitom mjestu, u malom samostanu, pretvorio vodu Jakovljeve svakodnevice u vino svetosti, kao u Kani“.

Način života bl. Jakova je poruka i za nas. „Svetost nije negdje daleko i nije rezervirana za rijetke. Svetost se ne događa u idealnim uvjetima. Bl. Jakov je hodao istim ulicama Zadra kao i mi. Gledao je istu zadarsku obalu, Velebit, otoke, molio pred istim oltarima. I upravo tamo je Bog dotaknuo njegovo srce“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je „povezanost s bl. Jakovom poziv na odgovornost i nadu. Odgovornost, jer i mi koji dolazimo iz istog kraja, nosimo njegovu baštinu. Nada, jer ako je Bog u Jakovu prepoznao svetost, može i u svakome od nas“, poručio je predvoditelj slavlja.

„Bl. Jakov ne zove na velike podvige, nego na veliku vjernost. On je naviještao evanđelje svojim životom, uz ognjište, iz kuhinje, iz šutnje, molitve i predanja Bogu. Njegova svetost nije stvar riječi, nego djelo života“, istaknuo je nadbiskup. Potaknuo je vjernike da ne ponesu sa sobom samo uspomene s puta, nego i svijest da su bili blizu sveca koji nas razumije.

„Ponesimo nadu da Bog i u našoj svakodnevici može činiti čuda. Ponesimo spremnost da i mi, poput službenika u Kani, poslušamo Marijinu riječ:
‘Učinite sve što vam kaže’. Ako to učinimo, i mi ćemo, poput bl. Jakova, vidjeti kako se obična voda života pretvara u vino milosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Bl. Jakov bio je jako pobožan Gospi te se na lijevoj strani samostanske crkve nalazi freska Gospe, gdje je bl. Jakov molio u kapeli.

Prostor jezgre starog samostana u kojem je djelovao bl. Jakov sada je muzej u kojem su izloženi predmeti koji prikazuju zanimanja ljudi kojima su bavili stanovnici toga kraja i kako su živjeli ljudi na području Bitetta, kojima je bl. Jakov Zadranin veliki nebeski zaštitnik.

Kao „sugrađane i prijatelje bl. Jakova“, zadarske hodočasnike prigodno je pozdravio i fra Marco Valletta, gvardijan samostana bl. Jakova Zadranina u Bitettu koji je utemeljen 1432. godine.

Fra Jakov je došao iz Zadra u Bari kad je imao 30 godina. Prvi samostan u kojem je živio bio je samostan sv. Petra koji se nalazi u luci u Bariju, gdje je fra Jakov upoznao franjevačku zajednicu i kasnije je djelovao u više samostana u Apuliji.

„Bl. Jakov radio je u polju, kuhinji, kuhao je za franjevce i siromašne. Dok je kuhao imao je ekstaze, levitacije. Bio je jednostavan i ponizan, svjestan prisutnosti i pratnje Božje. U svemu što je radio, vidio je Boga. Činio je čudesa osobito u životima djece te je pješačio puno kilometara, da bi susreo djecu i posredovao im ozdravljenje po Božjoj milosti.

Zato se bl. Jakova prikazuje na mnogim slikama s dječakom i sa zecom kojeg je jednom spasio od lovaca. Poštovao je ljude i sva stvorenja, u duhu istinskog franjevaštva“, rekao je gvardijan Valletta.

Većinu života bl. Jakov proveo je u Bitettu koji je arhitektonski tipičan franjevački samostan; ima malenu crkvu, klaustar i malene sobe. Sadašnja crkva izgrađena je 1700. g., a 1400. tu je postojala mala crkva i samostan. S dolaskom vjernika, čemu je doprinijelo i djelovanje bl. Jakova, povećao se i prostor samostana“, rekao je fra Marco, istaknuvši da je većina ljudi u vrijeme bl. Jakova živjela 40 godina, a Jakov je doživio 96 godina, što je neuobičajeno za to vrijeme.

Sveučilište u Bariju izradilo je 2024. g. znanstvenu studiju istražujući tijelo bl. Jakova, prema kojoj tijelo bl. Jakova, iako je staro 600 godina, još uvijek ima sačuvan živčani sustav različitih organa, očiju, ušiju, pluća, kralježnice.

Bl. Jakov rođen je u Zadru oko 1400. g. od oca Leonarda i majke Beatrice (Blaženke) Varindjec. Kršten je u crkvi sv. Marije koja se nalazi u zadarskoj luci na poluotoku, na mjestu današnje tržnice. Umro je na glasu svetosti, 27. travnja 1496. u samostanu u Bitettu.

Poznavatelji fra Jakova za vrijeme života i nakon smrti smatrali su ga svecem te su mu odmah počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u molitvama. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. godine za cijeli Franjevački red.

Papa Leon XIII., koji je izabran za papu 1878., dopustio je njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić i gvardijan Marco Valletta razmijenili su prigodne darove.